Kišno otvorenje SHIP festivala u Šibeniku nastavljeno je s burovitim drugim danom kada su kratke rukave i kratke hlače zamijenili duksevi i jakne.
Ono što mi je posebno na SHIP festivalu jest publika, koja se bez obzira na sve vremenske i druge neprilike, ipak odlučuje za glazbu. A glazba je ta koja poboljšava našu mentalnu vremensku prognozu. SHIP ove godine kao i prve ima sjajan line up, izvedbeno i žanrovski različitih bendova koji dolaze iz raznih eurospkih država pa čak i šire. Ništa manje zanimljivo nije ni na panelima i radionicama koje se održavaju u Azimutu i Kući umjetnosti Arsen. Fokusirao sam se ove godine najviše na Azimut gdje su paneli bili najbliže mojem okviru djelovanja. Generalno jedna od najzanimljivijih rasprava bila je na temu budućnosti izdavačkih kuća, pogotovo nezavisnih. U pitanju je, kako je rekao Vedran Meniga iz zagrebačkog PDV Recordsa, posao kojemu primarno nije fokus novac, jer novca niti nema, već isključivo ljubavi prema glazbi. Dotaknuli su se i zarade od streaming servisa i kako su zapravo izvođači iznenađeni koliko su ti priljevi mali, pa uz glazbu svaki dan rade svoje regularne poslove kako bi preživjeli. Stoga, zaključili su, uz digitalnu distribuciju glazbe nužna je i fizička priča od koje novac ide izravno izvođačima. Spominjali su i utjecaj moderne tehnologije na izdavaštvo, važnost YouTubea kao jedne od najvažnijih platformi, ali i Tok-toka uz koji su vezane nove generacije. No, istaknuto je da ne morate biti viralni kako bi uspjeli i da je porebno pronaći sadržaj koji je bitan i isplativ umjetniku. Živimo i u vremenima kada je album izgubio onu važnost koju je imao u prošlosti, kada je postao kolekcija isključivo singlova, a ne nove neobjavljene glazbe. Na panelu je rečeno kako je tako bilo i u samim počecima dok nisu popularizirani Beatlesi koji su promijenili koncept albuma. Spominjalo se i tržište gramofonskih ploča koje postaje sve unosnije, ali i sve skuplje, pogotovo ako govorimo o second hand prodaji. Čak su se dotaknuli i teme onečišćenja okoliša proizvodnjom vinila pa se u današnje vrijeme sve više koriste ekološki materijali, ali se i smanjuje gramaža ploča.
U dopodnevnim i ranim popodnevnim satima paneli su izazvali veliki interes sudionika festivala, a večer je ponovno bila rezervirana za koncerte, primarno na tvrđavi sv. Mihovila. Stigao sam taman na nastup austrijskog benda Ernst koji svira neku vrstu indie rocka. Ipak, čini mi se da je njihova poruka bila konkretnija od nastupa, jer su se u jednom trenutku baš raspali i izlazili iz tonaliteta, kako gitarski, tako i vokalno. S druge strane, teme njihovih pjesama su queer feminističke, a u kojima se susreću unutarnje nade i strahovi. Na glavnu pozornicu došle su Ljubičice, bend koji sam priželjkivao poslušati jer su jedan od najboljih predstavnike nove regionalne glazbene scene. Dečki i djevojka iz Pančeva imali su upečatljiv nastup koji nije mogla uništiti niti snažna bura. Što je nastup odmicao tako su njihove pjesme bile konkretnije, a izvedba je bila besprijekorna. Ne mogu se oteti dojmu da bi najbolje zvučali u klupskom prostoru, pa mi je žao što ih nisu smjestili recimo u Azimut. Bio bi to tada možda i jedan od najboljih nastupa na festivalu. Valjda od vjetra ili ne znam kojeg drugog razloga, klavijaturisticu nisam mogao čuti na razglas osim ako nije bila u pitanju solo dionica. Šteta što beat izlazi s matrice jer bi bilo jako zanimljivo čuti žive bubnjeve umjesto toga. Gitarist, koji je ujedno i trubač u određenim trenucima, pokazao je zavidan talent u sviranju gitare, koja je znala biti i funky i nježna, ali i Gilmourovski izvrsna. Za svaku pohvalu! Utrenutku kad su Ljubičice završile na malu pozornicu je došla Veja, još jedan etno projekt koji je zavladao tvrđavom ovih dana (nakon Kriesa na otvorenju festivala). Tradicionalni instrumenti, istarska ljestvice, prodoran vokal i sjajna energija, bili su dovoljni da ovaj nastup svrstamo među bolje na festivalu, iako su mi pred kraj postali i malo dosadnjikavi. Jonathan nisam ni išao gledati jer sam ih gledao već dvadesetak puta u životu i ne znam što bih više pisao o njima, osim toga da su bili glasni i konkretni. Hrpa ljudi se okupila na slovenskoj atrakciji MRFY koja je čak bila najkonkretnija ove večeri na tvrđavi. Žestoki, himnički, publika ih voli, pjeva njihove pjesme naglas i to je ono najbitnije. Čak je ovo bio bolji nastup od onog koji sam gledao na MENT-u u Ljublani početkom ove godine. Je li to zbog prostora ili grada, ne znam.
Za kraj večeri na tvrđavi ostao je vjerojatno najluđi sastav ovogodišnjeg SHIP-a. Britanski ženski punk trio Lambrini Girls bio je toliko energičan i glasan da su ih svi gledali u čudu. Pjevačica, koja je na ovoj buri, kao i ostatak benda, nastupila u ultra tankoj haljini, skakala je često do publike, govorila o svojim i bendovskim anti stavovima, često uzvikujući parole poput “free Palestine” itd., a čak je u jednom trenutku upitala publiku kako se zove hrvatski premijer s dodatnim pitanjem – “volite li ga?”. Nakon što je publika glasno rekla – “ne” – pjevačica je zajedno s publikom uzvikivala “fuck Plenković”. Nadam se osobno da je to bura daleko odnijela, po mogućnosti do Markovog trga. Glazbeno gledajući, Lambrini Girls nisu nešto posebno, em ih ništa ne razumijem, em mi takva vrsta punka nije bliska. Energetski? Ludo do bola!
Spustili smo se s tvrđave do Azimuta i jedino što sam stigao poslušati jest Filip Rudan koji je s bendom nastupio unutar kluba. Ugodno me iznenadio kvalitetom svirke i svojom vokalnom izvedbom. Prvi put sam ga slušao uživo i odmah mi je bilo jasno zašto se toliko rulje okupilo na njegovom nastupu. Drugi razlog može biti jedino što je bilo hladno vani. Ali i vani je bio veliki broj ljudi, pogotovo oko šanka. Na vanjskoj pozornici su nastupili Poljaci Franek Warzywa & Młody Budda, što je po meni najgori act ove godine. Apsolutno su bezveze zvučali, čak i ako krenem razmišljati o nekoj vrsti avangarde i koncepta. Krajičkom uha uspio sam uhvatiti i makedonski boy bend Dope Kukjata koji su mi čisto ok zvučali, da bi potom otišao do Tunela kako bih uhvatio Babilonsku. Nina Maštruko je ponovno pokazala zašto je jedno od najboljih elektroničkih imena u Hrvatskoj. I još kad ju čujete na Void sound systemu – neprocjenjivo! Mračno, tvrdo, snažno i u konačnici plesno – kud ćeš bolji završetak dana/večeri.
