DUPLA RECENZIJA: “Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International” i “Made in USA” (Reizdanje 2024)
Ne treba spominjati koliko je važno postojanje Josipe Lisac, pjevačice oko koje su se vrtjele kontroverze od samoga početka karijere. Ne toliko zbog privatnog života (jer tada ipak nije bilo napadnog senzacionalističnog tiska kao što je to danas) već zbog podijeljenosti publike.
Prvi put sam je zamijetio iz vremena “Magle” i znam da je moj otac rado ismijavao njen unikatni vokal. Priznajem da mi je to tada bilo smiješno, no takvih ispada ima i danas. Srećom, takve stvari nisu potamnjele njen sjaj i uzvišenost kojom nas usrećuje još od kraja 1960-ih.
Ako je prvi album “Dnevnik jedne ljubavi” (po mnogima najznačajniji domaći album 20-og stoljeća), sljedeći “Josipa Lisac & B. P. Convention Big Band International” pokazuje Josipu u svijetlu da može otpjevati sve što želi. Bolje rečeno, ispada kako su sve pjesme na svijetu napisane upravo za nju. Ovaj album je prvi doticaj do tada isključivo pop rock pjevačice sa jazzom. Boško Petrović je time pokazao koliko je otvoren za nove talente, pa je gotovo nenametljivo usmjerio Josipu na sljedeću stepenicu u svojoj karijeri. Album ipak nije toliko uzbudljiv poput prvoga, stoga nije imao reizdanja sve do sad.
Josipa je tada nestala sa domaće scene i krenula u avanturu zvanu “USA”. Zajedno sa svojim suprugom Karlom Metikošem, dala se u istraživanje svijeta koji je toliko glazbeno utjecao na njih. Pričalo se (ljubomorne glasine) kako su se vratili podvijenog repa, jer su taj čin njihova odlaska mnogi protumačili kao pokušaj proboja na Divlji Zapad. No, vrativši se nazad u domovinu, predstavili su svoj materijal 1979. na sjajnom i dakako danas potcijenjenom albumu „Made in USA“. Vrlo uzbudljiv materijal (opet s obradama) doživio je zlatnu tiražu, ponajviše zbog uvodnog hita „Ti si genije“. Većina pjesama je otpjevana na engleskom. Moglo bi se reći kako se Josipa vratila u velikom stilu koji će biti temelj njenog budućeg rada (naravno uz neizostavnog Karla).
Ne treba niti izostaviti još jedan odličan mastering, pa kao već mnogo puta treba izraziti divljenje na tehničku izvedbu vinila. Očito da Croatia Records ima namjeru nastaviti s reizdanjima svoga kataloga, nadam se reizdanjima i ostalih Josipinih albuma. Mada mislim da bi trebalo napraviti i reizdanje kompilacije “Najveći uspjesi 68/73” uz dodatnu ploču rijetkosti i B stranu singlova u tom razdoblju, jer i tu ima nevjerojatno bogatog materijala.
