U do kraja ispunjenoj i rasprodanoj dvorani Kina SC Dražen Kokanović i njegova ekipa u sklopu 15. Zagreb Jazz festivala priredili su nam jednu pravu poslasticu.
U današnje vrijeme kada su moderne takozvane gastro fuzije mi smo dobili jednu najbolju moguću fuziju jazza i rocka i to od jedne od najvećih zvijezda toga žanra, Billyja Cobhama. Ovaj već odavno legendarni bubnjar u sklopu svoje svjetske turneje stigao je i u Zagreb, a turneja je specifična jer na njoj Billy Cobham uz bend promovira svoj prvi samostalni album i jedan od vrhunaca fusiona, “Spectrum”, album koji je prošle godine proslavio pedeset godina od objavljivanja. Kako i samo ime benda kaže, Billy Cobham’ Spectrum 50 Band, ovaj sastav je okupljen da bi na neki način publici predstavio i obilježio veliku godišnjicu jednog epohalnog albuma koji je postavio temelje mnogim izvođačima nakon njega i koji dan-danas zvuči svježe kao i u vrijeme izlaska.
Billy Cobham je svoju ‘pravu’ karijeru započeo na nekoliko velikih albuma Milesa Davisa (svi su počinjali kod Milesa), meni osobno vrlo dragi “Bitches Brew” i “Tribute to Jack Johnson” skoro su pa temeljac fusion žanra, da bi nakon toga s još nekolicinom ‘odmetnika’ od Milesa napravio Mahavishnu Orchestra. Uz Johna McLaughlina, Jana Hammera, Jerryja Goodmana i Ricka Lairda snimili su nekoliko klasičnih albuma žanra, a 1973. godine Billy je snimio već spomenuti prvijenac “Spectrum”. Na albumu su mu kao support svirali kolega iz Mahavishnu, Jan Hammer, na basu je bio Leland Sklar, a na gitari je bio tada vrlo mladi perspektivni gitarist, virtuoz Tommy Bolin, koji je prije toga svirao u bendu Zephyr i James Gang, a kasnije je završio u Deep Purpleu (što je za njega vjerojatno bilo kobno jer je nažalost umro od heroina 1976. godine u 25-oj godini).
Album “Spectrum” je po pričanju snimljen u samo dva-tri dana, sve što je na albumu snimljeno je iz prvog ili drugog pokušaja, a sve stvari je napisao i komponirao sam Billy Cobham. Ovog utorka, 17. rujna u Kinu SC u Zagrebu imali smo priliku uživati u izvođenju skoro kompletnog albuma “Spectrum”, a naravno osim toga bend je odsvirao i jedan mali izbor iz kompletne karijere ovog velikog glazbenika. Billy Cobham’ Spectrum 50 Band uključuje, osim naravno Billyja Cobhama, i Garyja Husbanda na klavijaturama, Michaela Mondesira na basu i Roccoa Zifarellija na gitari. Svi su oni redom virtuozi svojih instrumenata što su nam na ovom koncertu i prikazali, a svako od njih ponaosob dobio je priliku prilazati svoje umijeće. Gary Husband i likom pomalo podsjeća na Jana Hammera iz mladih dana, Michael Mondesir je bas virtuoz koji izgleda kao kicoš iz Harlema, a mladi gitarist Rocco Zifarelli me jako izgledom podsjetio na Vlatka Stefanovskog iz mladih (čupavih) dana, iz vremena recimo albuma “Leb i Sol II” koji je sigurno nastajao i pod utjecajem albuma “Spectrum”.
Verzije stvari koje smo čuli na koncertu su njihove verzije s ovoga albuma jer ovo nije ‘cover’ bend Billyja Cobhama, a u svakom slučaju najviše oduševljenja u publici pobrale su baš stvari sa “Spectruma”. Naravno, kad se radi o aplauzu onda je majstor dobio zaslužene ovacije za svoj (prvi) solo na bubnjevima koji je odsvirao nakon pedeset minuta koncerta, a nakon njega su nastavili s možda i ponajvećim “hitom” s albuma, “Stratusom”. Kako rekoh, osim skoro kompletnog “Spectruma” čuli smo i mali presjek karijere Billyja Cobhama, pa su tako koncert otvorili s “Crosswind”, naslovnom stvari Billyeva drugog albuma, koji ove godine slavi pedeset godina od izlaska. “Fragolino” je bila jedna posveta vinu, a za sam kraj je ostavljena uvodna pjesma s albuma “Spectrum”, “Quadrant 4” u kojoj je na albumu briljirao svojom virtuoznošću Tommy Bolin, dok je na ovom koncertu to isto napravio Rocco Zifarelli.
Sat i pol vrhunske svirke Billy Cobham’ Spectrum 50 Banda oduševilo je sve koji su došli pogledati legendu. A kad već govorim o legendi onda moram reći barem na kraju, Billy Cobham je u svibnju ove godine napunio osamdeset godina! Ovaj čovjek ima osam banki, na pozornicu se uz pomoć štapa popeo, a kad je sjeo za svoje bubnjeve – razvalio je. Da upotrijebim potku iz jednog filmskog klasika, “njegov posljednji prijatelj je umro krajem prošloga veka”, ali Billy se ne da, što se tiče svirke tu je još uvijek na vrhunskom nivou, a i vrlo je čio i u izričaju dok se obraćao publici na koncertu.
Priredio nam je ovaj bend vrhunski koncert u kojemu sam osobno uživao u svakom trenutku. 15. Zagreb Jazz festival se nastavlja, Dražen Kokanović nam je najavio još nekoliko odličnih koncerata, a dvorana Kina SC se kao i obično pokazala kao odličan domaćin ovoga festivala. Radujemo se ponovnom dolasku.
Foto: Sanja Matić