Skip to content Skip to footer

Taj film (ne)ćeš gledati: Denis Katanec o svojim najdražim filmovima ususret novom koncertu u Tvornici kulture

Vrijeme je da oživimo rubriku Taj film (ne)ćeš gledati, a i ovoga puta predstavnici prve umjetnosti govore o sedmoj umjetnosti, odnosno glazbenici ističu svoje najdraže ili najbolje filmove.

Denis Katanec, kantautor s posebnim autorskim pečatom tijekom svoje karijere imao je nekoliko glazbenih projekata, a Klinika Denisa Kataneca je veliki ponos zagrebačke i hrvatske underground scene. Sa svojom Klinikom nastupit će na Burn Out Festivalu u Tvornici kulture u petak, 8. prosinca zajedno sa Šizom, Klotljudima, Rimljani Ite Doma i Šarenom pojavom.

Denis je za našu rubriku izdvojio svojih 10 filmova:

1. Isao Takahata – Groblje krijesnica (1988.)

Predivna i jako teška ratna drama Isaoa Takahate. Malo drugačije od onog što Studio Ghibli inače s Miyazakijem isporučuje. Drugi svjetski rat, odoše životi, lete krijesnice kao duše ljudi i plešu sa stravičnim sjajem projektila ratnih aviona.

2. Hayao Mijazaki – Princeza Mononoke (1997.)

Ova epska povijesna fantazija remek djelo je jednog od najdivnijih umova današnjice. Rame uz rame jednako sjaje i “Spirited Away”, “Howls Moving Castle”,  “My Neighbor Totoro” i “Nausicaa of the Valley of the Wind”. Na prvo mjesto ide “Mononoke” jer je prvi njegov film s kojim sam se susreo još dok sam kao klinac radio u videoteci Videocikl i pravio se da znam nešto o filmu.

3. Robert Bresson – Sretno, Baltazar (1966.)

Desetak godina na društvenim mrežama nosim ime Au Hasard Denis, a inspirirano je ovim teškim Bressonovim filmom. O djevojčici i malom magarcu koji postaje njen ljubimac. Film prati oboje u paralelnim pričama gdje je, kako odrastaju i razdvajaju se, ljubav zamijenjena teškim radom i zlostavljanjem od strane ljudi koji ih okružuju. Kako kod magarca tako i kod djevojke.

4. Andrej Tarkovski – Žrtva (1986.)

Samo zbog onog umijeća režiranja scene kuće koja gori u plamenu dok se ispred nje odvija dramsko ludilo, Tarkovski zaslužuje biti među najvećima kada pričamo o filmu. Ako tu dodamo još “Zerkalo”, “Stalkera” i ostala četiri njegova filma, nadmašuje i film sam po sebi.

5. Kevin Smith – Loveći Amy (1997.)

Ultimativna romantična i generacijska dramokomedija legendarnog trgovca Kevina Smitha. Dva crtača stripova upoznaju djevojku koja ih emotivno okrene naglavačke. Isto kao i sljedeći film na listi, “Chasing Amy” je soundtrack mog odrastanja.

6. Richard Donner – Goonies (1985.)

Najdraža obiteljska avantura i potjera za skrivenim blagom. Kao klinac sam ga gledao bezbroj puta, najviše eskivirajući nastavu izvaljen u krevetu s čokoladom i smokijem u rukama.

7. Brian de Palma – Carrie (1976.)

Stephena Kinga sam najviše čitao, a od nekoliko, pa može se reći i rijetkih uspješnih ekranizacija njegovih knjiga, “Carrie” mi je vjerojatno i najdraža. Djevojka s telekinetičkim sposobnostima prolazi kroz ismijavanje i izrugivanje u školi, a koje kulminira sa stravičnom scenom ponižavanja na završnoj maturi.

8. Walter Hill – Ratnici podzemlja (1979.)

Cing, cing, cing, cing Warriors come out to playijejejej cing, cing ,cing Waaarriors. Velika potjera uličnih bandi za našim junacima “Warriorsima”. Netko je ubio jako značajnog vođu bandi i nepravedno je sva krivnja spala na njih. Hoće li se uspjeti vratiti doma od Bronxa sve do Coney Islanda (bejbi) kada su im sve zloglasne grupe za petama. Među njima se najviše ističu rolšuheri s bejzbolskim palicama u prugastim bejzbolskim dresovima.

9. Hayao Mijazaki – Moj susjed Totoro (1988.)

Još jedna drama, ali ovaj put čarobna i prepuna kreativnosti, ljubavi i razumijevanja. Koliko puta ste primijetili da otac iskreno vjeruje svome djetetu kada ono što priča zvuči kao apsolutna maštarija. I pritom ga podržava. Miyazaki podsjeća na neku dobru i mističnu mudru sovu koja zna previše o ljudima i dovoljno je smirena da nam na najljepši način priča priče o njima i njihovoj naravi.

10. Yuri Norstein – Yozhik v Tumani (1975.)

Gledao sam ovu predivnu i mračnu animiranu avanturu dvadesetak puta, a opisuje nam prijateljstvo medvjeda i ježa. Svaku večer jež odlazi u posjetu kako bi zajedno sa svojim drugom brojao zvijezde i kako bi uživali u ispijanju čaja iz samovara. Jednu večer ježa proguta magla…a sve što bi medvjed htio je da je njegov najbolji prijatelj ovdje, da broje zvijezde i uživaju uz džem od malina i čaj iz samovara.

“Ako želite čuti kako zvuče pjesme osobe koja je uz ove filmove odrastala dođite sutra u Tvornicu”, poručuje Denis Katanec.