Završen je 11. showcase festival i konferencija PIN koji se održavao zadnja četiri dana u glavnom gradu Makedonije, Skoplju.
I konferencijski i koncertni dio posjetio je veliki broj zainteresiranih stručnjaka iz glazbene industrije, ne samo Makedinije i bivše države Jugoslavije, nego i ostatka Europe. Teme? Primjeri dobre prakse, kako biti prisutan i opstati u glazbenoj industriji, bilo da ste izvođač, koncertni organizator ili promotor, a u konačnici i što se sve s godinama promijenilo, koliko se i ljudi moraju mijenjati i kako uz sve to uspjeti. Ovakvi showcase festivali su najbolje moguće mjesto za umrežavanje, za razmjenu iskustava, za ostvarivanje nekakvih budućih suradnji, jer koliko god mislimo da nas ograničava jezik, cijeli svijet je zapravo jedna glazbena scena, a svaki dio svijeta ima samo svoje varijacije na istu temu.
Jedini panel koji sam posjetio zadnjeg dana PIN-a, u subotu, jest onaj na kojem je gostovala DJ zvijezda Niki Belucci, bivša porno zvijezda, koja je upravo zbog te činjenice odlučila govoriti o svojem životu, poteškoćama na koje je nailazila tijekom životne promjene, diskriminaciji i seksizmu na koji je nailazila, a upoznala nas je i s najnovijim projektom na kojemu radi, 365 radio showu. Pričajući o svojim počecima, a to je bilo prije 20 godina, rekla je kako nikako nije bilo lako u to vrijeme kao žena krenuti u još jedan posao za koji se mislilo da je isključivo muški. Zbog toga je nailazila na razne poteškoće i seksističke stvari, poput činjenice da su joj muški kolege prije njezinog nastupa namjerno iskopčavali i zamjenjivali kablove kako bi provjerili zna li ona doista to što radi ili samo glumi. Danas je ipak drugačije, a i kako je istaknuo voditelj razgovora Alek Bošković, također DJ, bolje da ne kaže koliko je kod muških kolega vidio lažno DJ-anje, s isključenom opremom ili puštanjem set liste s USB sticka. Upitao sam je o ghost produkciji oko koje nema problema, nego je upravo istaknula fejk DJ-anje koje ne može podnijeti. U prijevodu, svaki glazbenik radi s određenim producentom i ako neki DJ nije ujedno i producent, zašto ne bi s nekim radio na vlastitoj glazbi. Poručila je svim budućim DJ-icama da se upoznaju s opremom na kojoj rade, kao i da se odluče kakvu glazbu će puštati i da prije svega jako puno vježbaju prije nego što stanu za DJ pult. Niki generalno pušta house i techno glazbu, odnosno tech house, melodic techno i slične podžanrove, a kaže kako danas voli puštati afro house. Istaknula je Hrvatsku kao zemlju u kojoj najviše voli nastupati. Uopće ne sluša druge DJ-e, niti prati njihove radove, pa shodno tome nije mogla odgovoriti na moje pitanje koja joj je DJ-ica najviše zapela za uho u današnjem vremenu. Niki je bila iznimno draga i otvorena u ovom razgovoru, a i strpljivo je poslušala svako pitanje iz publike, čak je i zamolila organizatore za korištenje prevoditelja s mađarskog na engleski jezik čisto da se nešto krivo ne protumači, iako ona zna engleski, ali je zbog osjetljivosti teme ipak htjela komunicirati na materinjem jeziku. Organizatori su uspjeli u zadnjem trenutku pronaći osobu koja će prevoditi mađarski i sudionicima panela ili razgovora olakšati slušanje. Kasnije iste večeri Niki je pokazal svoj talent za DJ pultom kao glazbenica koja je odjavila PIN do svojeg 12. izdanja.
Zadnje večeri PIN-a koncerti su bili odlični za razliku od panela koje sam više preskočio, točnije, već sam takve slične teme slušao ranije pa mi nije toliko bilo interesantno. U dvorani Frosina koncertnu večer započeo je Sioto Jazz, makedonski sastav, čiji nastup je bio relativno dobar, iako je na anražmanima i zvuku vidljivo da postoje tek dvije godine. Od njih se očekuje još puno, pogotovo zato što ih ima jako puno u sastavu, uključujući i dvije pjevačice (lead i back).
Prebacio sam se na trenutak u Dancing Hall, kako bi uhvatio barem dio nastupa slovenske atrakcije MRFY da vidim je li se što promijenilo u mojoj glavi od MENT-a u Ljubljani, ali nije. I dalje je to itekako dobar bend, ali ništa me i dalje ne privlači kod njihove glazbe. Brzo sam se vratio u Frosinu jer su na pozornicu stigli Mitsune, japanski neo-folk fusion sastav iz Berlina čiju okosnicu čine dvije Tsugaru-shamisen glazbenice koje sviraju japansku lutnju s tri žice. Rezultat je psihodelični folk jazz fusion koji je ispunio do zadnjeg mjesta dvoranu i koji je natjerao mnoge da ustanu i zapleše. Definitivno jedno od najboljih i najposebnijih nastupa na 11. PIN-u, možda bih ga čak stavio na prvo mjesto. Bili su i eklektični, i ritmični, i zabavni, a njihove solo dionice oduševile su sve prisutne, pogotovo kada je perkusionist krenuo sa solo točkom koju nikada u životu nisam doživio. Nemoguće za opisati, to se jednostavno moralo vidjeti uživo! Ostao sam u istoj dvorani jer su i ostali nastupi za mene osobno bili najzanimljiviji. Prvo je na pozornicu došla Škofja Loka iz Srbije, na pozornici ih isto ima more, kao i u slučaju Sioto Jazza, a zvuk je dosta plesan i funky, pogotovo zbog sjajnih gitara i perkusija, dok posebna pohvala ide sjajnoj brass sekciji.
Uslijedio je i nastup Hakumbe koji su bili na ovogodišnjem SHIP-u u Šibeniku, što sam saznao tek u Skoplju, pa mi je ekipa SHIP-a preporučila da ih uhvatim. Također jedan od najboljih nastupa na PIN-u, reklo bi se da se tražila ulaznica više, ali ulaz je bio besplatan, no najveća gužba u Frosini se stvorila zbog njih. Da ne govorim da su i oni uspjeli podignuti sve sa stolica. Hakumba kombinira razne stilove, a sve je bazirano na plesnoj glazbi, od funka i ska, do afro beatova. Reklo bi se world music, ali oni su puno više od toga. Dolaze iz Mađarske, a debitantski album objavljuju tek 2023. godine nakon što su godinama usavršavali live act. Nešto što bi trebalo biti za primjer Makedoncima koji su otvorili večer. Upravo zbog toga na pozornici zvuče nevjerojatno točni, kao da desetljećima zajedno nastupaju. Još jedan od nastupa koje stavljam na vrh popisa najboljih na PIN-u.
Otišao sam još kratko u Dancing Hall poslušati Avalanche Kaito i njihoog vođu Kaita Winsea iz Burkine Faso. Luđi nastup na PIN-u nisam vidio. Totalno noise u jednu ruku, a punk u drugu. Još kad svemu prirodate njegov neobičan način pjevanja, koji je vjerojatno vezan uz Burkinu Faso, te korištenje gudala u svemu tome, ne možete ne biti šokirani. Kaito je krenuo pjevati na suho iz publike i to baš nekako iza mene pa me u tom trenutku i uplašio. Mislio sam da se netko nadrogirao pa krenuo tamo prosvjedovati. Glazbeni kaos od koncerta, u dobrom ili lošem smislu neka svatko zaključi sam. Slušao sam i opskurniju glazbu i sastave uživo, pa mi ovo i nije bio šok, ali nije nešto za mene, iako slušam zaista svašta. Nisam mogao izdržati dulje od 15-ak minuta. Na istom mjestu čekao sam izlazak Niki Belucci, dočekao i otišao u hotel spavati, jer sljedeći dan je putovanje nazad.
11. PIN i moj prvi PIN koncertno gledajući bio je iznimno bogat, a u smislu publike i odlično posjećen, iako mi kažu da je znalo biti još više posjećeno. U smislu panela moglo je biti i zanimljivijih tema, odnosno, bilo je zanimljivih tema, ali su govornici znali previše odlaziti u neke osobne sfere umjesto da pomognu drugima iz industrije. U konačnici, vrijedilo je potegnuti do Skoplja makar zbog hrane, ako ne nečega drugoga, ali PIN me kupio, još da nije padala kiša svih dana, bilo bi još bolje.