Koliko je intuicije potrebno da vas danas netko glazbeno iznenadi? Zagrebački indie trio Ki Klop možda ne mogu ni sami odgovoriti, ali imaju negdje odgovor u svojoj sinergiji čujnoj u toku fluidnoga prvijenca “Otopljeni disko”.
Prije godinu dana malo je tko znao za Luku Žigolića (gitara, vokal), Jakova Ramničera (bas) i Lauru Tandarić (bubnjevi), trojac koji kao da se slučajno našao u istoj sobi, a onda shvatio da dijele isti glazbeni puls.
Deseci preslušavanja albuma, ali nijedan susret s bendom. Vrijeme za popravni: Močvara 12. prosinca. Povod za razgovor na jednu srijedu kada je sunce bezvoljno promatralo Zagreb dok su oblaci lijeno krstarili nebom gledajući kad će se srušiti. U baru Grif, soul glazba nježno se uvijala s njihove playliste (jedino mjesto gdje redovito vadim slušalice dok radim i vjerujem glazbenom odabiru. Jakov je stigao nekoliko minuta ranije, s lakoćom nekoga tko razumije pravila ovog grada, ali ih ne prihvaća doslovno.
Ki Klopova glazba je na alt-sceni podij za promišljanje kroz zatvorene oči uz raštimavanje zglobova ili pak soundtrack za kasnoproljetnu košnju obiteljskoga dvorišta kao što je bio moj slučaj s prvim slušanjem “Otopljenog diska”. Ništa mračno, zadimljeno i prošarano neonskim trakicama u toj situaciji. Pa svejedno me hipnotizirao i savio pojam vremena, a došao je s impulzivnim pozivom na repeat. Dobar znak za nekog tko je nov na sceni, a uho ga poznaje samo kroz tada nekolicinu fino komprimiranih pjesama. Disko zvuk 80-ih s titrajem introspektive: bas i bubanj žele tijelo odvesti na plesni podij, a gitara i vokali (također prepun dubokoga basa) pripovijedaju nešto što bih upijao inače iz grafičkih romana. Kad promislim, Ki Klop je kao uglazbljeni psihodelični strip.
Inteligentni, mračni, puni suvremenih referenci: sve ono što nekadašnji student Filozofskog želi čuti. U Grifu u podne tog dana nema ljudi, samo Jakov i ja, obojica jednostavnog ukusa za dnevno piće: kava s mlijekom. Prijatna kafica i ćakula dvojice zaljubljenika u glazbu bez razmišljanja o sadržaju dijaloga.
Jakove, još od kasnog ljeta 2023. kad ste objavili EP U dućanu ćilima, sirovo rečeno, trzam na zvuk zamračenog popa iz podruma. Godinu kasnije, stvari su se razmotale na krasan način za jedan mladi bend. Jeste li zadovoljni kiklopovskom 2024., sad kad smo na njezinom kraju?
Jakov: “Jesmo. Ova godina je stvarno bila ta godina. Potrudili smo se da bude što više toga i mislim da je čak uspjelo i sad pred kraj je opet bio neki boost malo što mi je jako drago jer sam se bojao da ne bi malo zamrlo.”
Jakov: “Preko ljeta. Ali stvarno nije, evo, iako se dogodila mala pauza . Evo, ovo. Bila je ta neka mala kratka pauza od svega u devetom. Nedavno smo svirali Niš, Skopje i Beograd, tri dana zaredom i sad smo spremni za Močvaru.”
I to petak 13.
Jakov:“Ne, u četvrtak smo. Što je izvrsno jer smo u petak navečer u publici Pauka na kvadrofoničnom koncertu Nemečeka. Tonski rade koncert duplog stereo surrounda.”
Nemečekov Prokletije 2 jedan mi je od najposebnijih, pa time i omiljenih albuma u 2024. godini, kao što vidiš (pokazujem na popis) uvrstio sam ga u svojih top 10. Pomaknuti um Vedrana Živkovića, a onda je tu najveći wunderkind alternativne scene – Leo Beslać.
Jakov:“Leo je sigurno scenski wunderkind već par godina. Zapravo, on je maskota alternativne scene.”
To kad glazbenik potpuno živi glazbu. No radeći na radiju i u medijima, već sam početkom godine u spominjanju Ki Klopa rekao da je vaša pojava onaj citrični dašak u glazbenom koktelu domaće scene. Više puta sam rekao da je vaša situacija vrlo slična onoj koja se dogodila IDEM-u 2023. godine: u smislu proboja, vidljivosti, izgradnje publike i uvjetno rečeno glazbeno-estetske autentičnosti, mada takvo što ne postoji jer sve je nadahnuto ili potaknuto nečim ranijim, ali definitivno ne idete prema uzorku ili kalupu postojeće scene. To je ona svježina kojom se olako koristimo u opisima.
Jakov:“Stvarno smo imali sreće po tom pitanju, a nisam to očekivao. Ali slažem se da ide u takvom smjeru i dobra je usporedba s Antunom (IDEM-om, op.a.), iako možda malo sporije dinamike. No meni je draže da to ide malo pomalo, da nema onog nekog baš prenaglog booma. Antunu je baš odmah izgorio album. Bar se meni tako čini. Kod nas sam dojma da se naš, Otopljeni disko, uhvatio malo više posljednjih mjesec dana.”
Gledajući unatrag, djeluje to ipak strateški za jedan indie bend pa me zanima je li bilo sustavnog planiranja ili strategije ili se dosta toga odvilo spontano?
Jakov:“Mi smo album izbacili 27. svibnja 2024., gotovo godinu nakon IDEM-ova POYY objavljenog 28. svibnja 2023. U slično vrijeme. U tom je smislu onda dosta lako i pratiti razvoj i uspoređivati ih kao dva albuma istog labela u samo godinu dana razlike.”
Je li tajna podijeliti plan rada?
Jakov: “Nije. Jednim dijelom jesmo to planirali objavom tri singla i spotovima i imali viziju albuma. Planirali smo album izbaciti za nastup u Močvari u svibnju 2024. kada smo nastupali s Teretom, ali skužili smo da ga nećemo moći za njega isporučiti po planu, nego ga morati odgoditi. Ni album ni vizuali nisu bili spremni do kraja. No znali smo koji će to singlovi ići van, postavili vremenske okvire i imali prilično sigurnu viziju kako bismo to htjeli prezentirati na van, kako bi to zvučalo i izgledalo live u odnosu na ono što je na studijskoj verzije.”
Kako vas tek u Močvari 12. prosinca trebam gledati prvi put, moram pitati je li Ki Klop onda live konceptualniji negoli studijski. U čemu su razlike?
Jakov: “Ja bih rekao da live izgledamo dosta sirovije i ogoljenije nego na snimkama. Mislim da smo studijski puno više pop live bend. Puno više to ide u nekom smjeru disco-puna. Zapravo je otpočetka ideja da ne bismo live htjeli biti neki sterilni clean pop bend, nego prljaviji.”
To je onaj jebotonovski punk gen u vama.
Jakov: “Pa točno. Nekako smo sve više složni oko toga da bi nam, recimo, i zvuk od sada nadalje čak i na snimkama bude malo prljaviji, tako da da nije baš full clean pop. Da se odmaknemo malo od toga. Recimo, jako smo zadovoljni s ovim kako smo sve dosad napravili da sve zvuči izvan okvira standardne pop glazbe, a opet da je tako malo više clean. Osobno su mi takve pop produkcije sklone da lako odu u klišej i vrlo brzo postanu dosadne.”
…Baš da nemaš neku teksturu za koju se možeš uhvatiti i sve bude ziheraški.
Jakov: “Upravo to si skužio – ziheraški. To je točno ta riječ koju međusobno stalno spominjemo i baš smo nedavno komentirali kako jednostavno nema smisla raditi ziherašku glazbu kao puno drugih glazbenika. Danas se radi ziheraška glazba, ali ona baš i ne prolazi, što nije ni čudno jer je ima previše. Onda je bolje nešto napraviti vjerujući sebi, izbaciti, pa čekati što će biti od toga.”
Moram priznati da primjećujem – i o tome sam pisao početkom godine – da JeboTon diskografski radi nešto prema dobroj formuli. Vidim to kod IDEM-a, pa sad i kod vas, da ste u dobroj diskografskoj strategiji s labelom. U oba slučaja se zapravo stvorila kritična masa, fino oblikovala publika u relativno kratko vremena. Neki doista i dugi niz godina rade na onom što je Antun uspio, pa sad i Ki Klop počevši od EP-ja do albuma prvijenca. Nije lakoprobabljiva instant glazba ni fama stvorena preko noći, ali to su za indie pojmove, pogotovo na našoj sceni neke pametno postavljene formule za dobar zvuk. Pogotovo u kontekstu preplavljujuće hiperprodukcije na tjednoj bazi izdanja ili u konstelacijama agresivnih lobiranja. Kako ti gledaš na vaš uspjeh?
Jakov: “To je baš teško pitanje… Iskreno, ja ne znam mogu li dati neki objektivan odgovor. Mogu ti dati neku svoju perspektivu. Zašto? Osobno mislim da je to tako jer smo možda popunili malo neko mjesto na sceni. Neku postojeću rupu.”
Kakva bi to bila rupa?
Jakov: “Taj zvuk s malo istočne alternativne scene na ovom našem prostoru. Od dosta ljudi iz industrije i dosta ljudi koji surađuju s nama, bukera, suradnika, svako malo čujem da misle da smo srpski bend.”
To sam se spremao komentirati jer zvuči kao srpski indie: rock, post-punk, ma što god da termin indieja tu točno značio kao neki teško uhvatljiv pojam.
Jakov:“Luka i ja, koji radimo sve stvari i aranžmane, jako volimo taj zvuk i slušamo takvu glazbu pa mislim da se to isto dosta spontano desilo. Postoji neki suptilni utjecaj. Uspoređujući se zvukovno, više odgovaramo Hali Galiju, nego JeboTonu. A Hali Gali je praktički srpski JeboTon. Dakle, taj neki dio srpske novovalne scene, pa imena kao Vizelj, Koi Koi…”
A nemate žestinu Vizelja i Koi Koija.
Jakov:“Ne, nemamo, tako da je to više stvar nekog karaktera te scene, najviše u smislu livea. Tako da će to kod nas i biti dosta žešće live i puno je to više gitarska muzika live negoli je synthasta, a na snimkama je definitivno više synth izražen. U liveu obrćemo ono što je u prvom planu u studiju.”
Znači vi ste u studiju više pocket palma, a live više Djeca.
Jakov:“Da, ha-ha, ‘ajmo reći. “
Kako ste to kanalizirali i došli do publike?
Jakov: “Svakako zato što radimo s Katjom Jukić i Lukom Zadrom, a JeboTon je platforma koju prati dosta ljudi do kojih su trebali doći.”
Slažem se, pogotovo gledajući kako vas je JeboTon u pozitivnom smislu vjerujući u vas gurao tijekom cijele godine: od velike JeboTonove fešte do festivala, združenih nastupa i mini turneje. Dobar kick-off za live moment, a pogotovo za novi bend kojem treba nastupa da stvori pravu publiku.
Jakov: “Da, dosta su nas gurali. Već tada na fešti su nam dali jako dobar termin gdje smo svirali između dva headlinera kada je bilo najviše ljudi. Tu nam je i Antun doista puno pomogao, kao stvarno dobar duh ove scene. I s njim smo tourali ovoga ljeta.”
Jeste li onda na tragu spomenute sličnosti sa srpskom indie scenom pa i IDEM-ove pomoći primijetili da se zvuk Ki Klopa dobro prima na srpskom teritoriju?
Jakov: “Baš je jako dobro i iznenađujuće prošlo na nastupima u Srbiji. Mislim da nam je ona baš plodno tlo za ravoj. Svirali smo dva puta Beograd, dva puta Novi Sad, uključujući EXIT, što mislim da je velika stvar. Stvarno nas je svaki put publika dočekala izvan naših očekivanja: znali su za nas i kao bend i znali naše pjesme. Mislim da srpska publika baš jako dobro prima hrvatske bendove koji imaju malo drugačiji zvuk i malo naginje njihovom. Mislim da je Svemirko dobar primjer toga, jer je tamo bend veći negoli u Hrvatskoj.”
Zanimljive su te pojave: imamo u metalu naš najveći aktualni bend Manntru koji u Hrvatskoj gotovo ni ne nastupa, a onda puni prostore i rasprodaje koncerte od Zapadne Njemačke do Rusije.
Jakov: “Pa isto kao freekind.”
Da, super primjer. Bio sam na njima u Vintageu proljetos i doživio jedan od najljepših koncerata kao dio publike manje od stotinu ljudi.
Jakov: “To je meni isto bizarno. no tako funkcioniraju stvari. Ja sam sebi to objasnio tako da je to baš presvjetski bend za Hrvate. Ne znam što bih drugo rekao.”
Je li možda razlog definirana estetika benda?
Jakov: “Nemamo zacrtanu estetiku. Po pitanju tematike lirike nemamo ništa definirano. Koncept albuma Otopljeni disko se dogodio vrlo spontano, pa je tematika tog zamišljenog kluba straha i prijezira u kojem je sve periodično: na momente super i na momente nije, neplanirano je ispala. No generalno nemamo momente koje si odredimo pa da njih razvijamo. Gdje nas odvede… Uglavnom kad radimo stvari to izgleda da većinom radimo glazbu pa onda tekst. Zvuk onda definira liričke slike koje razvijamo. Kad je nešto složeno vidiš što ti odgovara, što se uklapa ili ne uklapa u ideju benda pa presložiš stvari.”
Jel’ se onda vodite tako da snimite gomilu instrumentala pa na njih upisujete tekst ili po jednoj gotovoj stvari dolazi njezin tekst?
Jakov: “Trudimo se da čim nešto napravimo instrumentalno da dobije svoj tekst, bez čekanja. Idemo za time da se što prije krene u realizaciju pisanja melodija i tekstova.”
Splasne ti entuzijazam ako željezo ne kuješ dok je vruće.
Jakov: “Treba koristiti taj naš prvi nalet inspiracije i prvi hype. Mislim da je i to razlog zašto su uvijek prve demo snimke ono najbolje što izvođač treba isporučiti jer sadrže tu ideju dok je vruća. Inače se po putu izgube i trenutak i emocija.”
U ovom je trenutku album već vani pola godine i sada kad ste puno puta preslušali album, odradili ga uživo, postoji li onaj trenutak kad pogledaš unatrag i pomisliš da si to mogao drukčije u studiju u tom trenutku pa kompenziraš liveom?
Jakov: “Ima toga i mislim da će toga uvijek biti jer to učini vremenski odmak. To je taj moment i jednostavno ne možeš protiv toga nego se kao muzičar i autor svaki dan razvijati. Vrlo brzo počneš čuti neke stvari koje bi napravio drugačije pa ih malo kompenziraš za live, a ovo ostalo čuvaš za novi materijal.”
Znači novi materijal nastaje i iz korekcija postojećih stvari?
Jakov: “Pa da, mislim da se to može kao primijeniti u nečem novome, kada čuješ gdje se aranžmani mogu bolje nešto napraviti, pa onda to bolje napraviš u nekoj novoj pjesmi.”
Jakove, popili smo kavu, ohladilo se mlijeko, vrijeme je za poći kući, ali prije toga: kad nam stiže najavljena ploča?
Jakov: “Trebala bi sredinom veljače. Nažalost, neće biti za Močvaru jer su nas zeznuli iz tvornice u Austriji, ali evo, dostupna je na pre-orderu i veselimo joj se.”