Američka kantautorica Charlyn Marie “Chan” Marshall umjetničkog imena Cat Power u utorak, 17. lipnja nastupila je u punoj dvorani Vatroslava Lisinskog pjevajući svoju verziju legendarnog koncerta Boba Dylana iz 1966. iz londonskog Royal Albert Halla.
Svi koji ste gledali prošlogodišnji film James Mangolda “Potpuni neznanac” o Bobu Dylanu (a koji niste, pogledajte, preporučamo) znat će o kojem je razdoblju Dylanove karijere riječ – slavni je folk pjevač vizionarski iz svoje akustične folk faze naprasno, vrlo tvrdoglavo i svojevoljno ušao u svoju električnu fazu na nastupu na Newport folk festivalu 1965. kada je, prilično netipično za slavu koju je tada imao – bio izviždan. Slijedilo je još takvih nastupa sve do ovog ključnog za ovaj koncert Cat Power, 1966. u Royal Albert Hallu. Bend koji je on tada okupio, a koji se i kasnije zvao čuvenim imenom The Band, ispao je jedan od najmoćnijih sastava svoga doba.
Ako posebno ne volite Dylana ili način kako pjeva, dosta su velike šanse da vam se ne bi svidio niti ovaj koncert. Cat je napravila sve što je mogla da u legendarnu setlistu unese bitne promjene u stilu pjevanja, interpretacije, čak i izmjene nekih stihova. S druge strane ponovila je formu nastupa: prvi dio koncerta je bio akustičan, vrlo intiman i skoro komoran (koncert se nije smio fotografirati) – fokus je bio na liriku i atmosferu. Ipak nije bila sama na pozornici kako je Dylan bio sam tada: pjevala je uz gitarista i usnoharmonikaša. Nakon “Mr. Tambourine Man”, Cat je dovela na pozornicu cijeli svoj bend koji je stvarno otprašio odlično sve do posljednje “Like A Rollling Stone”, ali čisto sumnjam da je bio imalo blizu originalnog benda. No, daleko od toga da bend nije bio sjajan, to je uostalom i potvrdio gitarist Nicka Cavea tj. The Bad Seedsa, George Vjestica koji je ishvalio svirku nakon njenog koncerta u Londonu početkom lipnja.
Cat Power je sa svojim lagano rašpanim i promuklim glasom na momente nalikovala na Dylana, ali većinoma da je se ništa nije razumjelo, baš kao i Dylana. Samo je svatko na svoj način bio nerazumljiv. Tijekom koncerta sam se nekoliko puta uhvatila da propitkujem: sviđa li mi se ovo ili ne? Iako nisam neki posebni Dylanov fan kao ni znalac, koncert mi se svidio iako, moram to reći, bio je silno neuobičajen – sasvim nešto drugo od onoga što smo navikli. Dylana sam davno gledala dva puta i nikako mi se nije svidio: njegovo mumljanje je valjda trebalo u meni prouzročiti ekstazu velikim kantautorom, ali iako se priča da je on često tako mijenjao način pjevanja kako bi svojim pjesmama u svakom novom nastupu donio neku novost i svježinu, doživjela sam to više kao lijenost i određeno nepoštivanje publike (pogotovo kada je cijeli koncert proveo okrenut leđima publici) . A opet, to je baš Bob Dylan. Radio je uvijek sve po svome i nauštrb svih.
Meni ga je najdraže slušati na pločama, a od praćenja uživo odavno sam odustala. Draže su mi bile polufinalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva na tom jednom koncertu u Varaždinu na Radar festivalu davnih godina. A opet nisam mogla odoljeti da ne odem na ovaj koncert Cat Power – može vam se sviđati ili ne njena reinterpretacija tog slavnog Bobovog nastupa, ali da je to odlično i vrlo posebno izvela – nema što.
Uistinu zanimljiv koncert.
Setlista
1. She Belongs to Me
2. 4th Time Around
3. Visions of Johanna
4. It’s All Over Now, Baby Blue
5. Desolation Row
6. Just Like a Woman
7. Mr. Tambourine Man
8. Tell Me, Momma
9. I Don’t Believe You (She Acts Like We Never Have Met)
10. Baby, Let Me Follow You Down (Eric Von Schmidt cover)
11. Just Like Tom Thumb’s Blues
12. Leopard-Skin Pill-Box Hat
13. One Too Many Mornings
14. Ballad of a Thin Man
15. Like a Rolling Stone