Prvi put sam se sa ljubljanskim bendom Haiku Gardenom sreo 2019. godine na njihovom nastupu na meni možda i ponajboljem ‘malom’ festivalu kod nas, a i u regiji, Tam Tam music festivalu u Sućurju na Hvaru i moram priznati da su mi se poprilično svidjeli. Njihov nastup, a i njihov koncept u kojemu se izmjenjuju shoegaze, psihodelija, noise, kraut, elektronika, a i dream pop, na festivalu u noći u malom dalmatinskom mjestu djelovao je skoro pa i savršeno.
Kasnije sam imao priliku za napisati recenziju njihovog drugog albuma “Loose Contacts / Tense Present”, a slučaj je htio da sam Haiku Garden imao priliku pogledati i poslušati i na ovogodišnjem izdanju Tam Tam festivala, a evo pred nama je i njihov treći album “Gradient“. Već na festivalskom nastupu moglo se primijetiti da se bend na neki način promijenio, a dalo se to naslutiti i prilikom najave novoga albuma. “Avalanš” je singl koji je najavio treći album i naravno prvo što se čuje je to da se bend odlučio predstavljati na svom materinjem slovenskom jeziku. Nije to ništa čudno, dapače, mislim da je bendovima s ovoga područja bolje pjevati na svojim jezicima jer jednostavno rečeno na ovaj način mogu doći do šireg auditorija, a vjerojatno se na neki način ovako lakše i izraziti.
Druga, a možda i važnija stvar koja se primjećuje na novom albumu je to da je Haiku Garden poprilično ‘skrenuo’ u mainstream i napravio odmak od klasičnog prijašnjeg indie zvuka što bi im širinu auditorija trebalo sigurno još više proširiti. Koliko su ove dvije promjene dobre ili loše svatko će ocijeniti ponaosob, a vrijeme će pokazati kako je publika prihvatila ovaj ‘novi izričaj’ koji će im barem što se tiče ulaska u radio eter sigurno pomoći.
Nakon najavnog singla koji nam je predstavio novo izdanje benda, s jedne strane dovoljno radiofonično i slušljivo, a s druge strane još uvijek dovoljno indie i koji je, mora se priznati, vrlo dobar i glazbeno i lirički, a prati ga i zanimljiv ‘zimski’ spot, u nastavku albuma dobivamo još nešto više od tridesetak minuta novog materijala koji se predstavlja i staroj, te ujedno traži i novu publiku. “Zamenjal mrak bom za dan” je jedna odlična psihodeličana (brit)pop balada, a sličnog ritma i ozračja je i “Leta 82″ koja priziva nostalgiju mladosti i prošlih vremena. Ples nam donosi “Kahuka” svojim zaraznim ritmom koju podcrtava odlična međuigra basa i solo gitare, dok nešto potpuno drugačijega ritma i atmosfere dobivamo u poprilično mračnoj i kratkoj “Zrak se mi upre”.
Jedan od vrhunaca ovoga albuma je “Narcosurf”, progresivna psihodelična stvar s odličnim noise gitarskim i klavijaturskim dionicama, definitivno u stilu ‘starog’ Haiku Gardena, a slijedi ju “Vpet”, jedan lagani shoegaze koji opet donosi dašak starog benda, ali i nešto novo i uzbudljivo, a sve to je opet popratio i dobar animirani video.
“300.000” je jedna od zanimljivijih stvari na albumu, tekst za pjesmu i vokal djelo su Kaje Skrbinšek koja je u Sloveniji poznatija kao Melidah, a pjesma je na neki način posveta Ljubljani koja otprilike ima taj broj stanovnika. Upravo ovo je jedan od aduta kojim Haiku Garden traže na neki način i novu publiku i u jednom mainstream pop izričaju izlaze iz svojih nekadašnjih cipela i traže neke nove puteve. Nisu oni prvi skrenuli na slovensku, ne usudim se reći stranputicu, da bi proširili svoje dosege, napravili su prije njih to već i ultrapopularni Joker Out, zatim MRFY i Koala Voice, a Haiku Garden je samo još jedan u nizu koji se nastoji prilagoditi mainstram trendovima. Album u shoegaze laganim ritmovima završavaju dvije po tempu i dinamici slične stvari, “Indigo” i “Petrol” i na dobar način podcrtavaju sve ono što smo mogli čuti na ovom albumu.
Produkcija albuma je stvarno na vrhunskom nivou, ali sigurno je da će ovim svojim novim uratkom Haiku Garden izgubiti jedan mali segment svoje publike koja je cijenila njihove rane radove na engleskom jeziku i odmaknute od pop mainstreama, ali s druge strane svakako će privući neku novu, možda i mlađu publiku koja upravo sluša ovakvu glazbu kakvu danas Haiku Garden predstavlja.
Zaokret u radu postoji, zaokret je velik, mijenjati se u svakom slučaju treba, ne kaže se slučajno ‘stalna na tom svijetu samo mijena jest’, ali Haiku Garden i dalje je zanimljiv kao prije, možda sada i na jedan novi način, a osobno mogu posvjedočiti da su uživo i dalje više nego dobri.
