Kada se spoje more, zvjezdano nebo i glazba koja prelazi sve žanrovske granice, rezultat je nešto što se pamti cijeli život. Apocalyptica je u petak, 23. kolovoza došla, zasvirala i ostavila bez daha.
Osnovana 1993. godine na svjetski poznatoj Sibelius akademiji u Finskoj, Apocalyptica je započela kao ljubavni, lo-fi hommage Metallici četvorice klasično obrazovanih glazbenika bez veće ambicije od istraživanja glazbe svog omiljenog benda odabranim instrumentom – violončelom. Ipak, iz te ljubavi zaživio je svjetski poznat projekt, uz brojne nagrade i dostignuća, čemu svakako ide u korist činjenica da iza sebe imaju 10 albuma. Najnoviji, “Plays Metallica, Vol. 2” objavljen je prošle godine, a u sklopu promotivne turneje posjetili su i opatijsku Ljetnu pozornicu. Album se može nazvati svojevrsnim ljubavnim pismom Metallici, no strast koju su uložili Eicca Toppinen, Perttu Kivilaakso, Paavo Lötjönen i Mikko Kaakkuriniemi – bubnjar benda – jasno se čuje i vidi.
Večer je započela nastupom riječkog alternativnog rock benda Chasing Nord, koji je publiku zagrijao snažnim riffovima i upečatljivim vokalom. Njihov je set uključivao autorske pjesme, poput “End Now” i “Play Restart”, a posebno se istaknula obrada klasika Depeche modea “I Feel You”. Valja naglasiti da nas je ovaj intrigantni bend počastio i potpuno novim materijalom, s novoobjavljenog albuma “Last Rain on Earth”. Tako su odsvirali i istoimenu, naslovnu pjesmu, te “Off to Mars”, za koju su prije svega 2 tjedna objavili vizualno upečatljiv spot.
Nakon kratke pauze, na pozornicu izlazi Apocalyptica – 3 violončela, bubnjevi i golema energija zabljesnuli su publiku. Od prvih taktova “Ride the Lightning” bilo je jasno da će publika svjedočiti glazbenom spektaklu. Finski virtuozi izveli su cijeli niz pjesama Metallice, od “Creeping Death” i “For Whom the Bell Tolls”, preko legendarne “Enter Sandman” pa sve do himničke “Master of Puppets”. Svaka skladba izvedena je s nevjerojatnom strašću, gdje su violončela na trenutke zvučala kao gitare dok bi zatim u idućem prelazila u suptilne, gotovo klasične dionice. Jedan od vrhunaca večeri bila je i instrumentalna “The Call of Ktulu”. Ova mračna i monumentalna skladba, za koju je Apocalyptica zapravo dobila originalnu bas dionicu Cliffa Burtona, u njihovoj je izvedbi poprimila potpuno novu dimenziju – violončela su slojevito gradila napetost, od suptilnog uvoda do eruptivne završnice, dok je bubanj davao dodatnu težinu i dramatičnost. Publika je u tišini pratila svaki ton, a atmosfera na Ljetnoj pozornici postala je gotovo hipnotička.
Za vrijeme “Nothing Else Matters”, tišina u publici bila je praktički opipljiva, a kraj je, naravno, bio rezerviran za “One”. U tom trenutku atmosfera je eksplodirala – svjetlosni efekti, energija benda i publike, sve je kulminiralo u nekoliko minuta koje su savršeno zaokružile večer. Intenzitet izvedbi i količina emocija učinili su da vrijeme proleti u trenu, a Apocalyptica je još jednom dokazala da su pioniri i nenadmašni majstori žanra koji su sami stvorili.
Zaključak večeri može stati u jednu rečenicu: Apocalyptica je pružila koncert za pamćenje. Njihova strast, virtuoznost i energija, u kombinaciji s posebnim ambijentom Opatije, stvorili su iskustvo koje će publika još dugo prepričavati.
Foto: Anastazija Vržina