Ne znam je li vam poznato, no Prljavo kazalište je jedini hrvatski izvođač koji je 3 dana zaredom, u prosincu prošle godine, napunio najveću domaću Arenu, onu zagrebačku. Nije stoga čudo da su, nakon 11 godina, povratkom u Pulu osvojili i onu najljepšu – pulsku.
Ovaj puta bilo je to u sklopu turneje nazvane “Stare navike”, a sve ono za što su Prljavci sinonim – odličan pop/rock, energični nastupi, sposobnost iskrenog povezivanja s publikom, pri čemu nerijetko pršte emocije, te isporuka hitova koji su oblikovali i obilježili povijest hrvatske glazbe – bilo je u potpunosti prisutno i prilikom ovog nastupa. Zvijezdama ispunjeno nebo bilo je spremno za postati svjedokom kreiranja još jedne glazbene čarolije. Naravno, s obzirom na broj koncerata koji se u pulskoj Areni odvijaju, ono je naviklo na takve stvari i nije ostalo razočarano niti ovaj put. Za čaroliju nisu bili potrebni nikakvi posebni i skupi specijalni efekti, laserske i slične projekcije, dovoljna je bila emocija kojom je Arena bila ispunjena.
Turneja “Stare navike” je istovremeno i posveta impresivnoj karijeri grupe, ali i iskaz dosljednosti sebi i vjernosti svojoj publici. Prljavci su nas poveli na prekrasno, dugo putovanje (koncert je trajao 2 i pol sata) kroz pjesme iz cjelokupne svoje karijere, a to je skoro pola stoljeća; mnoge pjesme u međuvremenu su postale prave himne i dio našeg odrastanja i kolektivnog sjećanja. Krenuli su rockerski i čvrsto s pjesmama “Ne zovi mama doktora” i “Crno bijeli svijet”, slijede “Pisma ljubavna”, “Dani ponosa i slave”, “Dobar vjetar u leđa”, “Zlatne godine”, a onda usporili sa “Šteta što je…”, “Tu noć kad si se udavala”, “Ma kog me Boga za tebe pitaju”…
Pravi glazbeni vremeplov u prostoru gdje su se spojile različite generacije sa svojim emocijama, izazvanim stihovima koji su jedna od glavnih snaga Prljavaca. Dobili smo moćnu glazbenu sliku i večer gdje su se prepleli nostalgija, ljubav, bunt i uspješno dokazivanje sebi i drugima – još uvijek smo tu i ne pripadamo samo prošlosti, pripadamo prvenstveno vama i vašim srcima.
U nastavku i set od nekoliko pjesama za vrijeme kojih se glavni vokal Mladen Bodalec malo odmorio, a Jajo preuzeo pjevačku ulogu, uz neizostavnu “Heroj ulice” koju su svi željno iščekivali. Prema kraju koncerta temperatura ponovno raste, ritam se pojačava, “Marina” se pjevala iz sveg glasa, poput molitve, a “Mojoj majci” pokazala je da i dalje zna i može izmamiti suze koje gotovo kao da su već dio rituala. Na kraju, odličan i prilično dug bis, s očekivano napucanom i energičnom “Mi plešemo”, i nije bilo sjedenja u Areni ni na jednoj poziciji. Isti efekt polučila je i “Sve je lako kad si mlad”, pjesma u kojoj su se našle sve generacije – neki koji je pjevaju kao himnu godinama u kojima jesu, drugi koji je pjevaju s nostalgijom u srcu. Nakon bisa dug oproštaj od pulske publike, a išla je i glazbena podloga, nije to bilo klasično zahvaljivanje, nego dijeljenje sreće s publikom.
Kombinacija monumentalne arhitekture, ugodne ljetne večeri i nepatvorene snage rock nastupa pretvorila je koncert Prljavog kazališta u nešto što je nadmašilo očekivanja mnogih, uključujući i autora teksta. Prljavci su pokazali da još uvijek imaju i snagu i glas, a prije svega sposobnost povezivanja s publikom. Djelovali su sinkronizirano, uigrano i moćno; nisu ih oštetile ni brojne tranzicije, promjene postava, ni nedavni potencijalni raspad – održala ih je ljubav i veliko srce, koje su nesebično dijelili sa svima nama. Ovaj koncert je nešto izvan žanrova, godina i trendova; samo čista ljubav prema glazbi i dijeljenju iste s publikom. Bio je užitak postati dijelom povijesti.
Foto: Muhamed Talić