Tuzlanska reperica Sassja dolazi u Vintage Industrial Bar kroz koji dan, a već je stigla u Zagreb kako bi se najbolje pripremila za koncert, ali i odradila intervjue za medije, među kojima i za Music Box.
Našli smo se u Menart multimedijalnoj knjižari u Avenue Mallu gdje je prebirala po pločama i pri tome naišla i na svoju raju, ploču “Egzil” Frenkieja, Kontre i Indiga. Nakon razgledavanja ploča zasjeli smo i razgovarali kako o novom albumu, tako i o životu, surovosti istoga, zatim krivom i pravom svijetu u kojem živimo, te očekivanjima za koncert u Vintageu.
Bez obzira što se album zove „No problemo“, problema ima i o njima repaš.
„Pa da, nije to bilo baš ozbiljno. Ako si slušao album, onda si shvatio dio tog sarkazma u nazivu. Ne znam da li vi kažete kada nešto teško trebate napraviti, a znate da se to mora napraviti – “ok, nije problem, napravit ću”. Tako da nije problem, napravit će se album, uradit će se sve.“
O kojim problemima govoriš?
„Onako stvari koje nisam uspjela, ajmo reći, završiti na „Taktički praktično“ jer mi je trebalo još prostora da kažem neke stvari. I tekstovima i zvukom. Ima tu priče o Bosni, recimo u pjesmi „Nek je živa glava“, zatim o ljubavi u pjesmi „Ništa“, onda o samoći i smrti u pjesmi „S njom“. Barem sam ja o tome pisala, a neki ljudi, kad sam ih pitala o čemu je pjesma, govore kako je više o samoći, drugi kažu da je više o smrti i tako. Tu ima i nekih društvenih tema, a ima i nekih stvari koje su mene jako dugo boljele i htjela sam ih jednostavno izbaciti.“
Osim što su teme različite i glazba je različita. Čujemo tu i hip hop, i reggae, i drum’n’bass. Znači i tu se šaralo?
„Reggae i neki drum’n’bass su bili i na „Taktički praktično“, a sad sam htjela ubaciti nekog grimea i to vidim jedino kao razliku, osim u produkciji i masteringu jer je većinu albuma radio Kantriman s Fokusom, na jednoj je radio i Zvone (op. a. Zvonimir Stamać). Ali nije tolika raznolikost kao na albumu prije. Možda je najrazličitiji taj dio grimea ili malo tvrđeg zvuka poput „Beton“ i „Klikat“, samo se jednostavno to nije uklapalo u prvi album, a baš sam htjela to uraditi.“
Ono što je posebno na albumu je suradnja s Darkom Rundekom koji se okušao malo i u hip hop glazbi iako je u pitanju više recitacija, poput pjesme „Šejn“ nekada s Haustorom. Lijepo ste se spojili bez obzira što na prvu zvuči nespojivo.
„Kad sam ga upoznala i kad smo se družili više puta, prestalo mi je izgledati nespojivo, baš mi je jako prirodno. Naravno, prije toga bi rekla, ne po zvuku nego uopće, kako ću ja ikada pitati Rundeka – „ej, bi li ti sa mnom napravio pjesmu?“. Trebalo je prilično hrabrosti za to, mogu ti reći. Cilj je bio da bilo što da napravimo skupa Kantri i ja, pošaljemo Rundeku i da mu se jedan dio svidi, ali i da u isto vrijeme ima prostora da bude Rundek, odnosno da uradi svoj dio iz srca i da ubaci svoje boje. Mislim da smo na kraju baš uspjeli i jako sam sretna zbog te pjesme.“
To je sada i novi singl, a izašao je i spot danas (petak).
„Da, izašao je spot za „Savanu“ kojeg smo snimali u „Zemlji za nas“ na Braču, jednom predivnom mjestu s krasnim ljudima koji ne gledaju za gomilom nebitnih stvari u svijetu, stvari oko kojih se sada svijet vrti. Jako sam umorna od ljudi koji konstantno mrze bez razloga, od para i ljudi koji trče za parama, a apsolutno nikakvog razloga nemaju za to. Zatim od zanemarivanja ljubavi, obitelji, prijatelja, slobodnog vremena za tebe prije svega. Sjediš u prirodi i recimo čitaš, ja volim takav svijet, mene ovaj svijet jako umara. Ne želim biti u tom svijetu. Imam svoj krug ljudi kako bi bila u svijetu u kakvom hoću. Ljudi oko Rundeka su slični i jako mi je godila suradnja, snimanja, druženja, sve mi je to bilo oslobađajuće.“
Jesmo li svi zbog toga nesretni jer se koncentriramo na krivi svijet, sve nam nekako smeta?
„Da, sve nam smeta. Ne vjerujem u neke bogove, ali da nebo može odlučiti hoćeš li sunce, kišu, snijeg, ne, ne valja snijeg, ne valja kiša, ne valja sunce, pa im je pretoplo. Pa u pičku materinu je l’ vam išta valja, ljudi dragi. Možda da pare padaju odozgo’? Onda bi rekli – „a prljaveee“. Kao prljave pare mi bacaš. Ono pogodio si me kovanicom. Čime hoćeš? Ciglom? Prilično je jednostavno, ako sjedneš sâm sa sobom i kažeš – „što bi me učinilo sretnim?“ i ako ne znaš odgovor, doći će, razmišljaj više. Naravno, postoji mnogo stvari, svima nama trebaju pare jer moraš od nečeg živjet. Ali sve mora imati granicu, stvarno. Zar nije ljepše normalno da sjedimo i pričamo, nego da se fokusiramo na to što neki drugi radi?! „Gledaj ovo, šta ovo ne može bit’ ljubičasto, šta su stavili ovo crno?“. Netko bi možda sad rekao da ja to zamišljam, ali za sada živim tako. Poznajem gomilu ljudi koji tako žive, a jako me umara što moram biti u kontaktu s drugačijim ljudima.“
Zato mislim da je u Bosni drugačije nego u Hrvatskoj, Bosanci su takve naravi da njih to nije nešto pretjerano briga, pa se nađu na ćevapima, kavi, tu su vicevi, šale, ne razmišljaju možda na probleme. Ili griješim?
„Mislim da to nije točno i da nema veze je li netko Bosanac, Englez, Francuz i Hrvat.“
Kao kažu da Bosanci znaju ćeifit?
„Da, ali nije to stvar ćeifa. Eto, Bosanci znaju ćeifit, a više od pola Bosne ode u Njemačku. Što odoše u Njemačku, ne idu tamo radi ćeifa i neće gore ćeifit sigurno. Tako da nema to veze s Bosnom i Bosancima. Cijeli svijet je začinjen od ljudi koji su jedan veliki sataraš, samo u našem dijelu ima više paprike i paradajza. U Francuskoj je isto, isto se ljudi mrze, a imaš opet drugu skupinu koja drugačije nastoji živjeti, jer ti trebaš odlučiti jesu li ti bogatstvo pare, posao ili slobodno vrijeme koje imaš, a da pri tome imaš što jesti. Moraš ti raditi nešto, jasno. Ali kako to iskombinirati. Ali definitivno nema to veze s Bosnom, svugdje svakakvog svijeta ima.“
Vratimo se na glazbu, osim tebe i Frenkie je s Kontrom i Indigom objavio novi album, bosanska hip hop scena je zaista jaka već godinama, po meni Frenkie ima jedan od najboljih hip hop albuma zadnjih godina, a i ti si se dosta dobro približila najboljoj produkciji takvog tipa. Svi se tamo znate, svi zajedno radite, svi ste FM Jam ekipa. Kako gledaš na tu scenu?
„Cijelu scenu u Bosni i nemam kad gledati, a i iskreno ne vidim da se nešto posebno događa osim nas. Možda ja trebam dioptriju bolju. Pitaju kakav je odnos s kolegama iz FM Jama. Nema tu odnosa ili neodnosa. Jasno se zna što tko radi. Svi mi radimo svoje projekte. Ja evo nemam pojma gdje su Frenki i Kontra, ne znam, tu sam u Zagrebu i radim svoje stvari. Ali biram ploče ovdje i vidim njihovu, dakle njihov album „Egzil“ je objavljen i na ploči. Kad sam se prvi put družila s nekim od njih prije dosta godina najvažnije mi je bilo da netko tu postoji tko tako voli muziku da možemo satima razglabat o tome. Ekstra. Najviše se nekako družim s DJ Soulom, ustvari pijemo kafu u „Slobodi“, rano ustajemo i uvijek pijemo kafu. Frenkie i Kontra najviše rade zajedno, tako da tu smo i kad zatreba zna se koga ćeš zvati. To mi je simpatično kako ljudi misle da mi baš sjedimo svaki dan skupa. Mislim, nemam ni vremena, nije kao da ne želim. Ali zna se, u „Slobodi“ je party. I kad je nekome bitan koncert idemo svi. Ako sam ja u Zagrebu pa imam svoj koncert i tako.“
I sada stvarno imaš svoj koncert uskoro u Zagrebu.
„U Vintage Industrial Bar dolazim u petak, 9. ožujka. Predgrupa je Playground Hustle, a gostiju neće biti. Da ne bude ono – „a baš smo mislili da će doći Remi“. Neće, ni Shamso, ni Rundek. Bit ću samo ja. Kantriman će pokraj mene biti i baš ćemo sada raditi neke probe. Izvodit ću pjesme sa starog i novog albuma, te vjerojatno neke pjesme prije albuma. Na prošlom koncertu u Vintageu sam isto to radila, neke pjesme prije albuma i ljudi su baš bili sretni zbog toga. I nisam ih od tada izvodila. Ne znam kako će biti na koncertu, mislim, znam da će meni biti top, to je sigurno, ali nekako baš tim ljudima kad dođu u Vintage želim samo tada izvesti tih par starih pjesama kod kojih zvuk ne valja. Ali baš znače, nikad ih ne bih na festivalu izvodila, no baš ih volim.“
Hvala ti puno na razgovoru i neka bude no problemo u Vintageu, ali i dalje.
„Hvala tebi.“
Foto: Baris Sabić