U suradnji sa Zakladom Milana Mladenovića, Croatia Records je reizdala prvi i jedini album projekta Angel’s Breath. Riječ je o kultnom albumu koji je Milan Mladenović snimio u suradnji s dugogodišnjem prijateljem Mitrom Subotićem Subom u Brazilu uz pomoć tamošnjih glazbenika.
U vječno tinjajućom mitu o EKV-u ovaj album je uvijek zauzimao posve sporednu ulogu i to je nepravda koja bi ovim digitalnim, vinilnim i CD reizdanjem mogla biti ispravljena. Naime, ne samo da se radi o posljednjim pjesmama koje je Mladenović napisao, nego i o daleko najeksperimentalnijem materijalu u čije je stvaranje bio uključen nakon raspada Šarla Akrobate.
Unatoč tome što sadrži neka produkcijska i glazbena obilježja tipična za kasne osamdesete i rane devedesete, Angel’s Breath i dan danas predstavlja iznimno originalan album. Riječ je o spoju brazilskih ritmova, alternativnog rocka, balkanske glazbe i ambienta. Album uključuje dvije izrazito antiratne pjesme “Metak” i “Crv”, no njegov se kozmpolitizam snažnije očituje u višejezičnosti i glazbenom eklekticizmu negoli u izravnoj političnosti. Povremena zvukovna ezoteričnost ovog albuma bliža je radovima Davida Sylviana ili Mikea Pattona nego populističkom alter rocku EKV-a. Pored Mladenovića, za ovakav zaokret u zvuku zaslužan je također prerano preminuli Mitar Subotić Suba. On se u Jugoslaviji sredinom osamdesetih isprofilirao kao zanimljiv underground producent i glazbenik poznat pod pseudonimom Rex Illusivii, no nakon preseljenja u Sao Paulo postaje istaknut sudionik tamošnje scene. Godine 1999. izdaje vrlo zapaženi i jako cijenjeni album “Sao Paulo Confessions” koji je nažalost izašao svega nekoliko dana prije njegove smrti. Subotić je poginuo u požaru u tonskom studiju u kojem je spašavao snimke “Tanto Tempo”, debitantskog albuma Bebel Gilberto na kojem je radio kao producent. “Tanto Tempo” izašao je 2000., postao ogroman komercijalni uspjeh i ujedno najprodavaniji brazilski album svih vremena izvan Brazila.
Zašto je sve ovo bitno? Zato što se širina Subinog i Mladenovićevog talenta itekako čuje na “Angel’s Breath”. Istovremeno, njegova vrlo posebna crta “otvorene introvertiranosti” naslućuje mogućnost njihovih kasnijih, vrlo skorih sudbina. U konačnici, “Angel’s Breath” ostaje jedno od najzanimljivijih i najbeskopromisnijih ostvarenja tada već raspale “ex-Yu” scene, podsjetnik na izgubljeno vrijeme, izgubljene mogućnosti i izgubljeni talent.
Foto: Vladimir Radojičić