Nakon što je “Toma” osvojio i hrvatsku publiku evo još jednog kino hita iz susjedstva koji igra u Cinestaru.
Podatak u kojemu je pokazano i dokazano da filmovi poput biografskoga uratka o Tomi Zdravkoviću vrijednog i priznatog glumca i redatelja Dragana Bjelogrlića u kinima privlače brojnu publiku jest box office brojka koja je nevjerojatna. Nešto slično može se očekivati i od “Ubrzanja” jer je veliko zanimanje pobudio i nastavak filma “Južni vjetar” koji je i od strane kritike ali i publike ocijenjen vrlo visokim ocjenama prije tri godine. I nije to samo zato što je ovaj rad pogodio ukus gledatelja već što je uz, naravno, sve one začine koji čine dobar akcijski film, vrlo precizno progovorio i o situaciji „u regionu“. I ne samo u miljeu krimosa, švercera drogom koji su, naravno, u sprezi s državnim aparatom, već i o situacijama malog, običnog čovjeka koji nastoji (pre)živjeti u ovoj bari u kojoj ni krokodilima nije sigurno.
U nastavku pratimo Petra Maraša koji je „evoluirao“ u ozbiljnog bossa nakon nekoliko godina i koji se ne bavi „kokošarskim“ poslovima kojima se svi kriminalci u svojim počecima bave, već se pokušava ugurati na tržište nekretnina, zemlje… Mlađi Petrov brat Luka ne želi ostati ili živjeti i „raditi“ u sjeni brata i to ga dovodi do situacija na koje nije pripremljen i koje će dovesti do lavine zbivanja u kojima će svaki ljubitelj ovoga žanra moći uživati. Ubrzavanje događaja dodana su vrijednost i potvrda da kvaliteta Avramovićeva rada nije nimalo pala. Naprotiv. Odlična glumačka postava, predvođena međunarodnom zvijezdom Milošem Bikovićem u ulozi Maraša, odlična je. Miodrag Radonjić kao Baća vrlo mu dobro sekundira, a posebno je dobra Jovana Stojiljković čija je Sofija dobila više prostora i važniju rolu u nastavku “Vjetra”. I međunarodna ekipa, Valev, Baharov, Marinov uvjerljivi su u prikazivanju narkomiljea Bugarske. Okrutni i beskrupulozni. Upravo onakvi kakvi jesu i u stvarnom životu.
Pojedine scene poput poput one orgija su montažerski, redateljski (i glazbeno) izvrsni, a Tarantino bi se trebao zapitati je li njegova toliko hvaljena vještina našla konkurente na Balkanu. Kolo u kojemu su se za ruke uhvatile vile Bugarkinje, u kojemu ima nagovještaja (i) sodomije te nekoliko (nad)realnih scena, izgledaju puno snažnije i moćnije od npr. nekih glazbenih spotova koji su željeli prikazati razvrat i izopačenost ovakvih tuluma. Na um mi pada Metallica i “Whiskey In the Jar” koji danas izgleda nevino u odnosu na već spomenute scene iz filma. I stara glumačka garda dala je svoj doprinos. Posebno je dojmljiv Aleksandar Berček, a i Miki Manojlović koji ulogu Cara, koju je u prethodniku maestralno odigrao Dragan Bjelogrlić, igra na nešto drukčiji, rekao bih mirniji, nenapetiji način. To je malo zasmetalo i pratiteljima serije koja je nastala na temelju filma no samo bi se donekle složio s tom ocjenom. Glazba je izvrsna što neki kritičari ističu kao (mali) nedostatak „dvojke“. Ne znam što su očekivali? Mozarta ili Brahmsa? Bilo bi lijepo pogledati filmove “Južni vjetar” i nastavak, “Ubrzanje”, jedan za drugim. Mislim da pažnja ne bi popuštala ni trenutka. A i prisjetili bi se još jednog glumačkoga izvrsnika koji nas je nažalost prerano napustio, Nebojše Glogovca.
Željno iščekujemo nastavak i ako je suditi po ova prva dva filma franšiza je opravdana i neće nas razočarati. Pošteno i profesionalno napravljen žanrovski film, a oko njegove kvalitete ponovno je postignut konsenzus struke i gledatelja.