U Kazališno-koncertnoj dvorani Ivana Brlić Mažuranić još jedan u nizu odličnih nastupa renomiranih izvođača koji glazbeno-scenski uljepšavaju pedesetogodišnjicu rada brodskoga hrama kulture.
Uhu ugodne stvari koje nam Natali Dizdar pjeva već godinama dobro je čuti uživo i provjeriti zašto je nazivaju jednim od najboljih vokala s ovih prostora. Od svojih glazbenih početaka do albuma koji su objavljivani u, rekli bismo, pristojnim razmacima, skladbe koje ova Zadranka odlično interpretira dolaze do, prije svega, radijskih slušatelja ali pravi je užitak čuti ih uživo. Moj treći susret s Dizdar kad je riječ o koncertima uslijedio je također nakon popriličnih razmaka od drugog (u Lisinskom) i prvoga kad sam je gledao kao predizvođača Joeu Cockeru u pulskoj Areni. Ono što je zajedničko svim ovim nastupima je visoka kvaliteta vokalne interpretacije i uigranost banda koji ju je pratio.
Sjetimo li se njenih albuma iz 2005., 2009. i 2017., “Natali Dizdar”, “Pronađi put” i “Iluzije”, ali posebno Livea iz ZKM-a stječe se dojam da je Brlićka najprimjereniji prostor za ovakvu vrstu glazbe. Žanrovi stopljeni jedan u drugi, autori s pedigreom i sviračko umijeće postave koja joj sekundira, jamstvo su dobroga dojma koji vas prati za vrijeme i nakon predstavljanja publici. Doduše, prvi dio (koncerta) je bio korektan i tek uvod u drugi dio gotovo dvosatnoga presjeka karijere Dizdar koji je pokazao da, kad se i publika malo opustila, može biti i više nego dobar. Posebno su mi se svidjele pjesme s “Iluzija” no i projekt Beti (vrlo dobra “Slobodna”) zadržava visoku kvalitativnu razinu. I “Osloni se na mene” i Rundekova “Mjesecu je dosadno” i Arsenova “Zamijenit ću te gorim” (namjerno) pokrenula su publiku koja se, u skladu s prostorom, ponašala kazališno ali dajući do znanja izvođačici i izvođačima da i te kako odobravaju ono što čuju i vide. Dominantna gitara i diskretne klavijature, kao i čvrsta ritam sekcija, uz naglašenu „vožnju“ bassssssom veselila su i one koji nisu na „ti“ s cjelokupnim repertoarom Dizdar. Plesno i diskoidno, baladično i funkastično. Jazzy i rockerski. Ali uvijek vrlo dobro i odlično.
Prvo predstavljanje brodskoj publici trebao bi biti poziv nekim potencijalnim organizatorima budućih nastupa Natali Dizdar za još jedno viđenje u gradu na Savi. Brodsko glazbeno ljeto i ljetna pozornica ispred dvorane u kojoj je koncert održan jedan je od prostora gdje bi pjesme Natali Dizdar dobile novi zamah, promenadni i ljetni, nakon ovoga proljetnoga. Volio bih je vidjeti i čuti i u nekakvoj komornijoj kombinaciji, npr. uz pratnju Mirčetine električne gitare (nešto kao Maja Posavec i Ivan Kapec; može i s obradama jazz standarda ili općih mjesta svjetske pop pjesmarice garniranih s njenim stvarima) ili recitalno uz pratnju električnoga klavira. Ovakav glas zaslužuje da ga se opet čuje u gradu koji voli glazbu i dobre pjevače i pjevačice. Neću se ljutiti bude li to ponovno u Kazališno-koncertnoj dvorani u kojoj smo mogli uživati u nastupima prethodnica Dizdar i izvanrednih diva naše glazbe ranijih godina, od Meri Cetinić i Gabi Novak do Josipe Lisac, Radojke Šverko, Zorice Kondža… Još jedan lijep koncert za lijepu i okruglu obljetnicu dvorane koja će u sljedećim danima ugostiti Radu Šerbedžiju i Zapadni kolodvor, a koncert je na rasporedu 24. svibnja.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković