Izvrstan nastup Damira Urbana i pratećega benda u đakovačkom Rock baru King još je jedna potvrda da se i u manjim sredinama može organizirati odličan glazbeni, pače rockerski događaj koji korespondira s najboljim svjetskim izvođačima.
Ne, nije pretjerana ocjena. Ovo je bio koncert na svjetskoj razini. Vlasnici, po mom osobnom mišljenju, najboljega albuma s ovih prostora unatrag nekoliko godina, predstavili su se publici u Rock baru King, koji nas već nekoliko sezona „časti“ odličnim svirkama etabliranih imena s ovih naših geografskih širina i dužina ali i poetskih dubina i sviračkih visina. I doista bilo je vrlo dobrih i odličnih nastupa bendova koji su se iskustvom i trajanjem dokazali diljem zemlje, a i šire. Međutim, Urban je nešto sasvim drugo. I u stihovnom smislu, a glazba koju uporno „gura“ već desetljećima, pogotovo u zadnjih dvadesetak godina je endemična ali vrlo kvalitetna. Zemaljski dani koje izvodi „astronautski“, neobična poetika i često složena struktura songova, prije odbija nego privlači „široke narodne mase“. No, ipak, kvaliteta dolazi do konzumenta koji je spreman potruditi se uroniti u ovaj bazen ljudskosti i realnosti života koji nam, propasiran kroz prizmu umjetnikovu, predočava „veličanstveni ćelavac“ iz Rijeke.
Prije nekoga vremena gledao sam ih na Brijunima i bili su odlični, ali ovaj đakovački koncert mi je bio još bolji. Prostor koji više „leži“ njihovom izričaju je klupski i idealan je za prezentaciju onoga što je nastajalo u glavi i srcu Damirovom. “Duža riječ” i “Gnjurac”, pjesme kojima je započeo nastup, lirski su uvod potenciran harmonikom u accelerando i cressendo koji su nas oduševili u nastavku. Dinamika i gradacija izvedbe uhvati te začas i kovitla i u manje pjevnim i kratkotrajno smirajnim stvarima koje su izvedene u vrućoj rockerskoj večeri. Preko dva sata čiste energije koja ne pada. Samo raste. Većina pjesma je sa zadnjega albuma ali mjesta je bilo i za fenomenalnu “Sutra ćemo pričati” pa naravno za skladbe “Moja” i “Sama” (grandiozno!) a sve završava sa zborskom izvedbom “Male trube”. Bis je bio repertoarno očekivan ali također izveden s neočekivanim dodatnim entuzijazmom i od strane benda i od strane publike. Formula je, zapravo, vrlo jednostavna- Urban plus 4 jednako 5. Odlično! Na, kako već rekoh, svjetskoj razini.
Nema razlike između tehničke i interpretativne razlike između ovoga i sastava za koje smo spremni izdvojiti i više novca i otići negdje izvan Hrvatske da ih pogledamo. Upornost i vjera u izvornu ideju iskrenosti kad-tad dođe do izražaja. Tako je to i u slučaju Urbana i njegovoga benda koji je na okupu u istom sastavu više od dvadeset godina. Vrijedi im komplimentirati i nabrojati ih. Luka Toman, izvrstan i u ritam dijelovima i u odličnim solo dionicama na gitari, Sandi Bratonja, Damirov Warren Ellis na bas gitari, harmonici i klavijaturama, smireni i backvokalni Saša Markovski i konačno The Animal, Marko Bradaschia na bubnjevima. Bravo! (Pod)sjećanje na Laufer je dobro došlo u vidu ultimativne “Budi moja voda” ali život i umjetnik idu dalje. S njim bi i publika trebala ići dalje. Wellerovski se ne osvrtati na ono što je bilo prije puno vremena i staviti naglasak na sada i na vrijeme koje dolazi. Čovjek, a pogotovo umjetnik, drži se za riječ. Damir Urban obećao je da će doći uskoro u Slavoniju održati još jedan koncert. Želimo mu prije svega puno zdravlja. Kaže se da samo čovjek s kralježnicom „ima kičmu“. I na ovim prostorima. Unatoč boli, metaforičkoj i doslovnoj, Urban je bio uporan i sjajan. Dok čekamo taj novi nastup uživajmo u albumu koji sam već spomenuo – “Lipanj, srpanj, kolovoz”. Njegova (i njihova) glazba nije vezana samo uz ove ljetne mjesece, ona se proteže u vremenu. Do novoga albuma…