Kandžija: “Krenuli smo raditi na novim pjesmama, iako više trčimo oko svirki, a i krečim stan”
Kandžija je s Golim ženama nastupio na nultom danu Sea Star festivala u Umagu. Osječane ćemo viđati ovoga ljeta, ne samo na moru, nego i po cijeloj Hrvatskoj.
Razgovarali smo sa Stjepkom Galovićem aka Kandžijom Osjekanovićem i popričali o tome što sluša dok kreči stan, gdje najviše voli nastupiti i je li u pitanju možda Dublin.
Kandžija, ti si jedan od rijetkih koji ima Gole žene za prateći bend.
Pa slušaj, previše je obučenih žena (smijeh). Šalim se. Svi ih kao imaju, a nemaju, pa eto mi ih stvarno nemamo (smijeh).
Zanimljiva inicijativa je Sea Star festival, Exit tim je uključen u sve, razbijaju se neke predrasude i barijere.
Super. Znaš što, ne znam sada za te neke ciljeve ili parole, ali super je da se nešto događa i da se malo živne i probudi. Sve je malo previše jednolično i ovo je odlično.
Od kada ste potpisali ugovor za Universal Music Hrvatska, bilo je par singlova koji su osvojili Hrvatsku, a tu je i album. Što ima još novoga?
Pa da, napravili smo album 2015. „Nema labavo“, trenutno sviramo, ovih dana krečim stan. Nešto smo krenuli i raditi novo iako više trčimo oko svirki. Pokušavamo da nas što više ljudi čuje live jer mislim da bi nas trebali čuti live.
Kad krečiš slušaš svoju glazbu?
Ma slušam sve. Sad trenutno toliko trčim da ne slušam ništa. Sve slušam, pojma nemam, uopće nema pravila.
I Osijek je nekako procvao što se tiče festivala i događanja.
Malo je sve živnulo skupa dolje. Ajde nadam se da je to nešto dobro i da će to biti početak nekog vala.
Radno je ljeto, puno ima koncerata zar ne?
Radno je, da. Bit ćemo i u Slavoniji, svuda.
Gdje ti je najdraže svirati u Hrvatskoj?
U Zagrebu definitivno, i u Osijeku. Ta dva mjesta su mi najdraža. Zagreb nije moj grad, ali sada živim tamo, tako da kao da jest moj grad. Tamo mi je baza.
Misliš da je sve previše vezano uz Zagreb?
Tako je u svim zemljama, pogotovo manjim, tako da nije to nešto čudno. Ali kao što kažeš malo se bude stvari negdje drugdje, tako da možda neće biti više tako.
Osijek broj jedan, Zagreb drugi, Dublin treći (smijeh).
To to (smijeh). Pa to je Osijek isto, šta ti je (smijeh). Meni je bilo odlično u Dublinu jer su nam tamo sve prijatelji. Nisu bili neki ljudi kao slučajno tamo, nego stvarno prijatelji. Poznajemo se. Od klavijaturiste sestra živi tamo i meni bliski prijatelji, tako da je to bilo nekakvo prijateljsko okupljanje.
Znači nije bilo domestic Iraca?
Bio je jedan ili dva, ali kontam da su njih zvali prijatelji. Dobro je bilo (smijeh)
Misliš li da će biti više koncerata u Dublinu nego ovdje, zbog sve većeg odlaska ljudi?
Nemam pojma, ne bih htio tu nešto proricati. Nadam se da neće, a iako bude, neka bude. Bitno da je ljudima dobro, bez obzira gdje su.
Foto: Zorislav i Nikola Knežević
