Leb i sol
Detalji
16. studenoga / 20:00
Ulica grada Vukovara 68, Zagreb
Opis
Leb i sol, makedonski rock-sastav osnovan 1976. u Skoplju. U prvoj (i najcjenjenijoj) postavi sudjelovali su klavijaturist Nikola Dimuševski (r. 1958), basist Bodan Arsovski (r. 1956), bubnjar Garabet Tavitjan (r. 1953) te gitarist (i pjevač) Vlatko Stefanovski koji se specifičnim, jazzom obojenim stilom nametnuo kao jedan od najcjenjenijih instrumentalista na jugoslavenskoj rock-sceni.
Prvijencem Leb i sol (1977) stekli su početni ugled u kritike i publike, pokazavši iznimnu zrelost. Vokalnim, radiofoničnim skladbama poput »Nisam tvoj« ostvarili su komunikaciju sa širom publikom, dok su ambicioznije instrumentalne teme (»Devetka«, »Kokoška«) odražavale temeljnu ideju o povezivanju elemenata makedonskoga glazbenog naslijeđa s iskustvima suvremene jazz-fuzije, po uzoru na sastave kao što je Weather Report. Kreativnu je kulminaciju prve etape sastav dosegnuo na albumu Leb i sol 2 (1978), u ritmičnoj instrumentalnoj temi »Akupunktura«, melankoličnoj »Aber dojde donke« i vokalnoj »Talasna dužina« (za koji je tekst napisao povremeni suradnik sastava, dramski pisac Goran Stefanovski), te na trećem ostvarenju Ručni rad(tema »Kumova slama«).
Odlaskom Dimuševskoga početkom 1980-ih djeluju kao trio, surađujući na nekoliko kazališnih predstava i filmova te snimaju album Beskonačno (1981). Od albuma Kalabalak (1983) počela je temeljita transformacija od dominantno instrumentalnoga, etno-jazz sastava u formaciju prilagođenu širemu pop-rock slušateljstvu (iako su elementi jazza i makedonske etno-glazbe donekle zadržani); album Tangenta (1984) producirao je Kevin Ayers, osnivač britanskoga sastava Soft Machine; abumom Kao kakao (1987) potvrdili su stečeni ugled, održavši visoku razinu produkcijskih i autorskih standarda. Album Putujemo(1989) njihovo je posljednje studijsko ostvarenje, iako je sastav nastavio nastupati sve do kraja 1995.
Njihova koncertna energija zabilježena je 1991. na albumu Live in New York, snimljenom u glasovitu rock-klubu CBGB. Snimke s obljetničke turneje 2006. zabilježene su na dvostrukom retrospektivnom albumu 30th Anniversary Tour: Live in Macedonia (2006). Sastav je potom nastavio rad, ali bez Stefanovskoga (I taka nataka, 2008). Opus sastava, izgrađen na ranim albumima, ostaje vitalnim primjerom uspjelog ugrađivanja elemenata lokalne folk-tradicije u globalni instrumentalistički vokabular suvremenoga jazz-rocka.
Leb i sol, makedonski rock-sastav osnovan 1976. u Skoplju. U prvoj (i najcjenjenijoj) postavi sudjelovali su klavijaturist Nikola Dimuševski (r. 1958), basist Bodan Arsovski (r. 1956), bubnjar Garabet Tavitjan (r. 1953) te gitarist (i pjevač) Vlatko Stefanovski koji se specifičnim, jazzom obojenim stilom nametnuo kao jedan od najcjenjenijih instrumentalista na jugoslavenskoj rock-sceni.
Prvijencem Leb i sol (1977) stekli su početni ugled u kritike i publike, pokazavši iznimnu zrelost. Vokalnim, radiofoničnim skladbama poput »Nisam tvoj« ostvarili su komunikaciju sa širom publikom, dok su ambicioznije instrumentalne teme (»Devetka«, »Kokoška«) odražavale temeljnu ideju o povezivanju elemenata makedonskoga glazbenog naslijeđa s iskustvima suvremene jazz-fuzije, po uzoru na sastave kao što je Weather Report. Kreativnu je kulminaciju prve etape sastav dosegnuo na albumu Leb i sol 2 (1978), u ritmičnoj instrumentalnoj temi »Akupunktura«, melankoličnoj »Aber dojde donke« i vokalnoj »Talasna dužina« (za koji je tekst napisao povremeni suradnik sastava, dramski pisac Goran Stefanovski), te na trećem ostvarenju Ručni rad(tema »Kumova slama«).
Odlaskom Dimuševskoga početkom 1980-ih djeluju kao trio, surađujući na nekoliko kazališnih predstava i filmova te snimaju album Beskonačno (1981). Od albuma Kalabalak (1983) počela je temeljita transformacija od dominantno instrumentalnoga, etno-jazz sastava u formaciju prilagođenu širemu pop-rock slušateljstvu (iako su elementi jazza i makedonske etno-glazbe donekle zadržani); album Tangenta (1984) producirao je Kevin Ayers, osnivač britanskoga sastava Soft Machine; abumom Kao kakao (1987) potvrdili su stečeni ugled, održavši visoku razinu produkcijskih i autorskih standarda. Album Putujemo(1989) njihovo je posljednje studijsko ostvarenje, iako je sastav nastavio nastupati sve do kraja 1995.
Njihova koncertna energija zabilježena je 1991. na albumu Live in New York, snimljenom u glasovitu rock-klubu CBGB. Snimke s obljetničke turneje 2006. zabilježene su na dvostrukom retrospektivnom albumu 30th Anniversary Tour: Live in Macedonia (2006). Sastav je potom nastavio rad, ali bez Stefanovskoga (I taka nataka, 2008). Opus sastava, izgrađen na ranim albumima, ostaje vitalnim primjerom uspjelog ugrađivanja elemenata lokalne folk-tradicije u globalni instrumentalistički vokabular suvremenoga jazz-rocka.