RECENZIJA: Je li Assassin’s Creed ispunio očekivanja?
12. siječnja 2017.
Nikola Knežević (2364 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Je li Assassin’s Creed ispunio očekivanja?

Ljubitelji igara došli su na svoje jer je napravljena ekranizacija još jedne igre koja je u svojim najboljim danima znala zaraziti svoje igrače koji su i cijele noći znali provesti za ekranom. Vjerujte mi, poznat mi je taj osjećaj.

No, ovu recenziju ću ipak odraditi kao filmoljubac, a kasnije ću i odgonetnuti zašto će od mene ovaj vrlo dobar film dobili manju ocjenu.

Krenimo ispočetka, film govori o tajnom odredu Assassina krajem 15. stoljeća koji se žestoko bori protiv reda Templara. U Assassine je tada primljen Aguilar de Nerha kojemu su odrezali prstenjak kako bi mogao na ruku ugraditi posebnu oštricu što će biti njegovo poznato oružje u važnoj misiji – zaštititi Princa Granade.

I tada se naglo vraćamo u „sadašnjost“ gdje mali Lynch Cullum (Michael Fassbender) dolazi kući i pronalazi svoju majku mrtvu, a ubojica je njegov otac Joseph član modernog društva Assassina. Iako je bio cilj da ubije i svoga sina, otac mu nalaže da bježi kako ga ne bi zatočio vođa također modernog društva Templara – Alan Rikkin (Jeremy Irons) . 30 godina kasnije, tada mali, a sada odrasli Lynch dobiva smrtnu kaznu zbog ubojstva, no spasila“ ga je Abstergo fondacija u Madridu koja radi na pronalasku Jabuke iz Raja koja navodno sadrži genetski kod za slobodnu volju, a pronalaskom jabuke i koda stalo bi se na kraj velikoj ljudskoj bolesti – nasilju. S obzirom da Lynch jedini na svijetu u sebi ima krv svog predaka Aguilara, dr. Sophia Rikkin, koju glumi prelijepa Marion Cotillard, ubacuje ga u Animus Project ili vremenski stroj koji bi ga vratio u vrijeme kraja 15. stoljeća, a kako bi s jedne strane doktorica saznala je li njezin znanstveni projekt uspješan, a s druge strane kako bi njezin otac uspio doći do Jabuke i vratio Templarima nadmoć.

Scene povijesne Španjolske su fascinantne, baš onako kako smo navikli gledati u igrici Assassin’s Creed, a Fassbender, sjajan glumac koji se odlično snalazi u bilo kojem filmskom žanru, pokazao je i u ovom avanturističkom filmu svoje sposobnosti, pogotovo u odlično režiranim borilačkim scenama. Kadrovi, prikaz tog vremenskog razdoblja, ali i akcijske scene koje su snimane na Malti i u Španjolskoj odrađeni su vrlo pametno čime je mladi redatelj Justin Kurzel poručio kako njegovo vrijeme tek dolazi. Najpoznatiji po filmu Snowton (2011.), ali i sjajnoj filmskoj adaptaciji jednog od najboljih i najpoznatijih Shakespearovih komada „Macbeth“ u kojoj je također zatražio angažman jednog od najboljih glumaca današnjice Michaela Fassbendera, redatelj je pokazao kako se vrlo dobro snalazi u više filmskih žanrova, a što potvrđuje i nekoliko nominacija za prestižne filmske nagrade poput Zlatne palme u Cannesu (za najbolji film) ili Moët-a – britanske nagrade nezavisnog filma (za najboljeg redatelja).

Postoji još jedna zanimljivost oko ovog redatelja koja me na neki način podsjetila na Christophera Nolana. Naime, na svim ovim spomenutim filmovima uz Justina Kurzela radio je i njegov mlađi brat Jed, australski glazbenik koji je radio na glazbi filmova. Očito da mlađi brat ima gene starijeg jer je pokazao veliki talent u skladanju filmske glazbe, a zašto je ova iz Assassin’s Creeda po meni jedna od najdražih u 2016. godini pročitajte u zasebnoj recenziji.

I Fassbender, koji je jedan od producenata ovog filma, i Cotillard, poznata i po ulogama u Nolanovim filmovima „Inception“ i „Dark Knight Rises“, zatim kao Edith Piaf u filmu La Vie en Rose te kao Lady Macbeth u filmu „Macbeth“, pokazali su se kao sjajni glumci i u ovoj filmskoj priči, a vjerujem da Kurzel neće stati s njihovim angažmanima upravo u ovom filmu.

A sada da otkrijem zašto ovaj film neće dobiti od mene visoku ocjenu. Bez obzira na sjajnu glumu već spomenutih ili vrhunsku filmsku glazbu također već spomenutog ili odličan smisao za režiju Justina Kurzela, ono što mi je zasmetalo u Assassin’s Creedu jest konstantno vraćanje iz prošlosti u sadašnjost i obratno te miješanje ove vrlo zanimljive priče s nekakvim modernim Templarima ili modernim Assassinima, vremenskim strojevima, znanstvenim pokusima i slično. Ili je redatelj trebao odabrati jedno ili drugo. Po meni je trebao odabrati ovaj povijesni dio filma koji priču stavlja u kraj 15. stoljeća, a gdje je dalje mogao imati dosta prostora za širenje tematike oko Jabuke iz Raja ili zaštite Princa Granade ili općenito borbe između Templara i Assassina.  Da je izabrao prvu opciju onda bi film dosta podsjećao na “Da Vincijev kod” i slične mu. Stoga, mišljenja sam da je Assassin’s Creed kao video igra zaslužio drugačije jer je u pitanju jedan od najpopularnijih naslova u gaming svijetu. Tako je Kurzel po meni napravio veliku grešku zbog čega će ovaj film, kojeg zaista vrijedi pogledati, proći najvjerojatnije nezapaženo u filmskoj industriji 2016. godine. Ali dobro, Kurzel je još mlad redatelj i pred njim je još puno godina u filmu iako je već pokazao kako je odrastao i spreman na velike izazove redateljske stolice.

 

Ocjena urednika
3.3 out of 5

3.3

Dobro
3.3 out of 5