U filmovima, po meni, često svakoj emociji glazba daje posebnu čar, dubinu ili važnost, a iz tog razloga mi ljubitelji filmova, osim što gledamo film, našim slušnim organom pratimo i što se događa s glazbom.
Jedan od filmova koji mi je posebno ušao u uho po pitanju glazbe je “Hacksaw Ridge”, film Mela Gibsona koji ima 6 nominacija za Oscara, ali nažalost niti jednu za originalnu glazbu, iako ima dvije nominacije za obradu i miks zvuka. Začuđujuće jer je odličnu glazbu skladao Rupert Gregson-Williams, brat poznatijeg Harryja Gregsona-Williamsa, ali i još jedan genijalac koji je dio produkcijskog tima skladatelja velikog Hansa Zimmera.
Zaista je svakom melodijom, svakom notom, posebno naglasio svaki trenutak ovog maestralnog djela Mela Gibsona, koji je već sâm po sebi dosta patriotski i religiozan, te nabijen emocijama. No, niti jedan taj segment se nije htio posebno istaknuti, nego spojiti u jedno, što u konačnici znači – herojstvo. Znamo što je tema filma, prikaz bitke za Okinawu, jedne od najopasnijih bitki rata na Pacifiku, koja je odnijela puno žrtava i jednoj i drugoj strani i koja je u ovom filmu prikazana zaista na strastven, realističan i brutalan način.
Prvenstveno je teško pronaći redatelja koji bi tu priču dočarao gledateljima, pa tako i u slučaju glazbe koja je trebala zadovoljiti velikog Mela Gibsona, poznatog po perfekcionizmu i razrađivanju priče do sitnih detalja.Za glavnu temu soundtracka Gregson-Williams je izabrao 2 violončela i fagot i melodije koje podsjećaju na gregorijanske korale, ali i korijene samog aktera priče – Virginiu. Čujemo i prekrasne ljubavne melodije, pa čak i tijekom samog praćenja ratne priče jer je Doss uvijek razmišljao o svojoj velikoj ljubavi – supruzi i povratku kući, ali opet s druge strane nije htio iznevjeriti momke na bojišnici te dao zadnji atom snage kako bi dao svoj doprinos i pomogao. Upravo je bilo važno to, ući u Dossovu glavu i iz nje izvući ono najbolje te pretočiti u melodiju.
Mel i Rupert su bili bliski tijekom filma i razgovarali o tome na koji način glazbom prikazati spiritualnost glavnog aktera, a da ne ispadnu pobožni ili kako prikazati njegovu hrabrost bez slavljenja nasilja. Glazba je pogotovo u borbama impresivna, pa su iz tog razloga redatelj i skladatelj u prvih 10 minuta borbe izostavili glazbu, odnosno maksimalno je stišali, kako bi zadržali napetost filma. U drugom dijelu borbe skladatelj i njegova glazba se vraćaju, pogotovo u sceni kada se Doss nalazi na vrhu grebena i propitkuje svoju vjeru, treba li se vratiti i pomoći ljudima u nevolji. Tada u prvi plan dolaze sjajni gregorijanski korali.
Doista se pametno razmišljalo i u tom smislu, kako je i sam skladatelj rekao, iz razloga da ne ispadne ovo samo neka klasična glazbena priča za konvencionalne ratne heroje, nego upravo suprotno, priča koja treba napraviti balans ili spojiti Dossovu spiritualnost i hrabrost u jedno te prikazati njegovu veliku žrtvu u ratu bez da dotakne oružje.”It’s about the story, not about the music/Sve je oko priče, ne oko glazbe”, rekao je Rupert, a to je nedavno izjavio i Hans Zimmer, kako svu glazbu koju radi može pretočiti u samo jednu riječ – “story/priča”. Glazba mora pričati priču i to je lekcija broj jedan, lekcija koju je Rupert Gregson-Williams apsolutno položio i stvorio jedan od najboljih soundtrackova u 2016. filmskoj godini. Iako se možda nije previše isticao prije pa je surađivao na projektima poput filmova Adama Sandlera koji inače prolaze nezapaženo, no radio je i na mnogim značajnijim uracima poput “Legende o Tarzanu”, “Hotelu Ruanda” ili pak glazbi za video igricu “Battlefield 2: Modern Combat”, te se s godinama usavršio i došao do najboljeg uratka na filmu Hacksaw Ridge.