Nakon svog prvog EP-a „Rano je za sutra“ zagrebački bend Mixed up Mary predstavlja novi singl „Zauvijek“.
Basist Konrad Lovrenčić, klavijaturist Davor Zanoški (profesor klavira u školi Pavao Markovac) te gitarist Erol Zejnilović ujedno su članovi etablirane grupe Elemental, dok bubnjar Daniel Kadijević svira s perspektivnom mladom interpretatoricom Luce. Pjevačica Ana Lovrenčić članica je jazz dua „Jazz natašte“ te dua „Small change“ s legendarnim Jimmyjem Matešićem, članom grupe Plava Trava Zaborava. Ana ujedno vodi veoma posjećeni autorski program glazbene igraonice pri Hrvatskoj glazbenoj uniji, kojim djecu priprema za glazbenu školu, piše i objavljuje poeziju, i zato veliku pažnju poklanja stihovima u pjesmama benda.
„Zauvijek“ je ljubavna balada koja od ljubavi ne bježi ni kad je ljubav otišla od nje. Singl prati i intrigantni videospot, koji je i ovaj put režirala Ana, a koji ruši neke tabue i poziva slušatelja/gledatelja da preispita svoju svijest. Ovaj je singl ujedno i najava novog albuma. Kao i na prethodnom EP-u, bend i dalje veliku pozornost posvećuje lirici, koja je duboka, čak i neuobičajena za domaći pop/mainstream. Mixed up Mary je bend koji ima nešto za reći, a tekstovi zahtijevaju pozorne slušače.
Donosimo i kratki intervju s Anom Lovrenčić:
TKO JE MIXED UP MARY?
Mixed up Mary je naopaka djevojčica koja stvari radi na svoj način, svijet kroji po svojoj mjeri i u svemu tome jako uživa unatoč prijekorima onih koji „znaju“ kako stvari moraju izgledati, ali se u svemu ne zabavljaju toliko. Mislim da sam se u velikoj mjeri poistovjetila s njom. U meni je tisuću lica, a publika ih ima priliku gledati sva istodobno. Često mi ljudi govore da im se čini kako u mojoj glavi živi nekoliko žena, a ja se nijedne ne želim odreći. Jer svaka piše svoje pjesme.
KOLIKO JE ČLANOVA U BENDU?
Šestero nas je. Oni koje uz mene vidite na stageu su basist Konrad Lovrenčić, zatim klavijaturist Davor Zanoški, gitarist Erol Zejnilović i bubnjar Daniel Kadijević, a imamo još jednog člana, koji se obično skriva u mraku vama iza leđa, a to je naš dizajner zvuka Ante Zvonimir Stamać. Na prvom EP-ju gostovala su nam dvojica kolega, čela je odsvirao Stanislav Kovačić, a tubu Jurica Rukljić, a sve pjesme na EP-ju odsvirao je naš tadašnji bubnjar Dražen Karas, koji je uskoro potom otišao u Luxemburg.
ANA I KONRAD SU SUPRUŽNICI, KAKO TO FUNKCIONIRA, KAKO JE DOŠLO DO SURADNJE I TKO ŠTO RADI?
Često odgovaramo da je ovo brak iz interesa koji je sklopljen zato što sam ja pisala pjesme i skladala i trebala nekoga tko će to sve isproducirati, a Konrad je tražio nekog tko će znati napisati pjesmu. Doista, iako smo oboje muzičari, u početku nismo niti pomišljali da bismo skupa radili. Koni je imao pet svojih bendova, ja svoj jazz, slušamo različitu muziku, ne može se reći da je izgledalo kao da tu imamo dodirnih točaka. Ali kako si u 40 kvadrata stana osuđen na to da htio-ne htio svjedočiš svemu što se oko tebe u jednoj jedinoj sobi događa, počelo me izazivati to što Koni povremeno improvizira na basu. Kako ja, kao pametna žena, uvijek imam nešto za reći, počele su mi na pamet padati melodije i stihovi. Onda su pjesme počele nastajati same – između doručka i ručka, stihovanjem na vešmašini u dva ujutro, uspavljujući dijete, a nekad i s predumišljajem. Tu gdje bih ja donijela tekst i melodiju te otpjevala, moj bi dio posla uglavnom završio, a Koniju bi ostale pune ruke posla – da odsvira sve instrumente, da osjeti „što sam ja ono mislila“ i zajednički bismo aranžirali. A onda se našlo još nekoliko prijatelja glazbenika koji su povjerovali u tu našu priču i poželjeli nam se priključiti i strmoglaviti se s nama u ovaj ponor, ili beskraj, vrijeme će pokazati. Osim glazbenika, okupili smo čitav team kreativaca čiji rad jako cijenimo – grafičke dizajnere, modne dizajnere, izvrsnog snimatelja Nevia Smajića s kojim radimo spotove.
Foto: Ljiljana Vukmanović
KOJI SU VAM UZORI?
Uzore nemamo, idole nemamo. Postoje glazbenici čiji rad cijenimo. Mene, doduše, glazba pokreće i ispunjava, ali rijetko je slušam. „It goes into my head“, udara u membranu mog kreativnog procesa i nisam u stanju primati jer sam cijelo vrijeme u vlastitom stvaralaštvu, već sam dugo u fazi da crpim i vlastite riznice. Postoji otprilike jedna plejlista glazbe koja me ne živcira. Utjecaj glazbenika koje volim gotovo je nemoguće razabrati iz glazbe koju stvaram. Koni je otvoreniji. Koni voli raznovrsnu glazbu. Premda je malo glazbenika koje smo u stanju poslušati zajedno, glazba koju zajedno stvaramo dolazi prirodno. Sudar svjetova možda ne mora uvijek biti koban.
KOJA JE TO VRSTA GLAZBE?
Time neka se zamaraju glazbeni kritičari. Mi to još nismo otkrili. Mi stvaramo, drugi neka razvrstavaju. U svakom slučaju, mogli bismo govoriti o nekoj vezi chamber popa i trip hopa.
ŠTO VAS INSPIRIRA?
Drama. To je inače najgore pitanje koje se uporno postavlja umjetnicima. Neodgovorivo je. Ali najbliži odgovor je: drama. Kad sve teče glatko i predvidivo, malotko to ima potrebu zabilježiti. Ja svakako nemam. Ali svaka drama, prepreka, sukob jednostavno počne izazivati to ključanje u želucu, ili ako hoćete, u solarnom pleksusu koje mora van. Ono što se nagomilalo i stvara tjeskobu i tišti, mora van. Obično na papir.
RECITE NEŠTO O SVOJOJ GLAZBI, SPOTOVIMA, KOJI SU VAŠI PLANOVI?
Teško je govoriti o vlastitoj glazbi. Ona je samo još jedan od jezika kojim prenosimo poruku i često je u službi teksta. Mislim da imamo nešto za reći, a ovi tekstovi zahtijevaju pozorne slušače. Često čujemo da smo hrabri jer smo dosljedni sebi, a nama zapravo nije jasno gdje je to u cijelom procesu ta naša hrabrost, radimo upravo onako kako osjećamo, nema tu neke posebne hrabrosti. Mi donosimo priču, a hoće li se ona za nekoga primiti ili ne, hoćemo li zarezonirati – to se dogodi ili ne, kao ljubav. Mislim da svojim repertoarom glazbenik bira svoju publiku, a mi želimo u publici ljude s kojima bismo popili kavu. Dakle, ako smo nekoga dotakli onom lopticom energije koju smo bacili sa stagea, budite sigurni da nam je svatko od njih tu lopticu vratio – na kraju, svaki je performance žongliranje.
Što se spotova tiče, to je jedna posebna ljubav i nova vrsta istraživanja. Sada već imamo tim s kojim radimo, a čine ga snimatelj Nevio Smajić, modna dizajnerica Marina Šikić i make up artist Iva Kovačević. To je tako divna ekipa, koja brzo reagira, dobro rezonira. Scenarije pišem sama i uživam u tome, a sve što zamislim čarobnjak Nevio mi ostvari. Svaki smo spot dosad snimili vlastitim snagama u krugu prijatelja. Najnoviji spot za singl Zauvijek snimili smo u Apartmanu Charlie u Gajevoj ulici i stanu prekoputa. Spot je pomalo provokativan, ne zbog onoga što vidimo, nego zbog onoga u što ćemo se zagledati nakon što ga pogledamo: u sebe. Može li neki maleni dio nas opravdati i poistovjetiti se s pričom koju smo pogledali u spotu. Baš me zanima… Mislim da je umjetnost divan poligon za igranje, terapija za mixed up umove, istraživanje granica koje je jedino tu dopustivo i nekažnjivo. Platno na kojemu smijemo pokazati sva naša lica, a publici je dopustivo da se divi i onim najstrašnijima. Jer to je samo slika.
Što se planova tiče, pripremamo album, pjesama ima dosta pa sad radimo selekciju. I naravno, ugovaramo koncerte.
Foto: Biljana Šimić (naslovna)