Putokazi: “Uvijek nam je važno bilo slušati sebe i raditi po osjećaju. I biti samo svoji, uvijek novi i drugačiji.”
Vremenski stroj Putokaza ne pokazuje znakove starenja iako su 22. veljače 2017. proslavili 33. godinu postojanja!
Svoj su rođendan obilježili novim DVD izdanjem jednostavnog naslova „PUTOKAZI.33“. S obzirom na ovoliki staž na hrvatskoj glazbenoj sceni, ali i veliki utjecaj na razne generacije odlučili smo napraviti intervju s osobom koja je ovo sve stvorila prije 33 godine, a to je Miranda Đaković, utemeljiteljica i voditeljica Putokaza.
Broj 33 je jedan od karizmatičnih brojeva, kažu ljudi koji se bave numerologijom. Broj je to koji najbolje opisuje i Putokaze jer karizmatične osobe su inače sposobne privući, očarati, nadahnuti i motivirati druge na akciju. To ste upravo vi radili protekle 33 godine, očaravali publiku te nadahnuli neke nove generacije, a znamo koliko je samo njih prošlo kroz ovaj projekt. Sjetite li se kada samoga početka?
Naravno. Nevjerojatna je to priča. Da je netko tada rekao da će Putokazi doživjeti dugih 33 godine djelovanja i kroz postojanje proći s više od četiri stotine pjevača, za sobom ostaviti 13 albuma i izrasti u današnji kolektiv, ne znam bismo li povjerovali. Pa ipak, tu smo…
Biti inovator u glazbi nije jednostavno, ali je to ujedno i izazov onima najboljima. Putokazi su uvijek bili inovativni, kada samo pogledamo diskografiji i ono kako ste sebe i svoje osjećaje interpretirali, sve je jasno. Nije to samo u pitanju glazba, nego i pokreti, način izvedbe, na sve pazite zbog čega mogu zaista reći da ste vrhunski profesionalci. Koliko je važna inovativnost u glazbi i sve ovo što sam sada opisao?
Uvijek nam je važno bilo slušati sebe i raditi po osjećaju. Istraživati, učiti i usuditi se zakoračiti tamo gdje staza još nije utabana, neovisno o trendovima koji se nameću. I biti samo svoji, uvijek novi i drugačiji. I doista, u autorskim albumima „Nova Zemlja“, „Androida“ i „Mjesec“ istraživali smo etno glazbu svijeta pa trip-pop glazbu pa elektro zvuk da bismo potom sve sabrali u priču „Porculana“, našeg posljednjeg albuma.
Putokazi nisu samo dio glazbenih pozornica, nego i kazališnih dasaka, a tu je i vaš mjuzikl “Raskružje”. Odakle toliko kreativnosti? Što Vas inspirira za tolike projekte?
Zapravo je mjuzikl logičan nastavak našeg stvaranja, nakon što, kako ste i sami rekli, godinama uz glasovnu izvedbu, pažnju ravnopravno pridajemo pokretu i scenskom konceptu, kostimima, video spotovima. Libreto mjuzikla napisala je naša dugogodišnja članica Irena Križ, koju je jednim dijelom nadahnulo upravo kruženje međusobnih energija pjevača, mijena generacija, kao i mijena godišnjih doba, ponavljanje prošlosti u budućnosti, vječno cirkuliranje, a opet svaki puta uz novo nastajanje.
Obilježava vas i jedinstvo. Toliko generacija je prošlo kroz vašu kreativnu radionicu i onda predstavnike svih tih generacija okupite na jednoj pozornici povodom 30. rođendana. To sve govori zar ne?
Da, divna sinergija i ljubav dogodile su se na slavljeničkom koncertu „Vremenska kapsula br. 30“ koji je sada dokumentiran na novom DVD-u „Putokazi. 33“. Svu tu krhkost i snagu ponovnog okupljanja i druženja zabilježila je mlada riječka redateljica Marta Ožanić u dokumentarcu „u (lice) Putokaza“, koji se uz snimku koncerta također nalazi na DVD-u. DVD PUTOKAZI.33 nudi glazbeni presjek našeg 30 godišnjeg djelovanja i namijenjen je poklonicima dobrog zvuka i slike.
“Don’t ever cry my Croatian sky”, sjećam se kao mali tih riječi koje ste zapjevali u najtežim godinama za Hrvatsku, godinama kada je trajao Domovinski rat. Tada sam bio mali, pa nisam nešto shvaćao te riječi, ali danas kada čujem pjesmu, baš se raznježim. Koliko ona za Vas znači u emotivnom ali i u smislu da je to jedna od dvije pjesme s kojima ste se predstavljali na Eurosongu?
Bili smo sretni jer dobili smo čast prvi predstavljati Hrvatsku nakon osamostaljenja. Dolazili smo iz zemlje u kojoj je bjesnio rat, a kako smo svi mahom bili mladi ljudi, možda je to i bila najbolja moguća poruka svijetu da dolazimo iz zemlje koju mogu povezivati s mladošću, ljepotom, darovitošću, perspektivom.. Ali bili smo i svjesni da dolazimo iz zemlje koja je u ratu i da u tom trenutku ne predstavljamo isključivo sebe. Ne treba zaboraviti da i tada kada smo pjevali, veliki dio vršnjaka Putokaza bio je u podrumima, pod zračnim uzbunama..
Tko je od te stare ekipe sada zapjevao na 30. rođendanu, jeste li uopće uspjeli sve kontaktirati, vjerujem da je i to bilo dosta zahtjevno s obzirom da je nekoliko stotina pjevača prošlo kroz Putokaze?
Okupljanje nekadašnjih pjevača dogodilo se spontano. Ideja o tome postojala je dugo, no do samog dana proslave 30. rođendana nismo znali tko će se sve pojaviti i odazvati. Zajedničkim probama i koncertu odazvalo se ukupno 80 pjevača, raznih godina, raznih generacija, različitih doživljaja, naslijeđa i uspomena i zajedno je oblikovan potpuno novi zvuk brojnih pjesama Putokaza.
Uvijek me fasciniraju brojke na vašoj web stranici, sve bilježite, od točnog broja članova Putokaza, do broja nastupa, gostovanja u intervjuima, recenzija i slično. Vjerujem da vam je svaka ta stavka važna jer ipak svi su pridonijeli tome da Putokazi budu jedan od najzanimljivih i najboljih glazbenih projekata u Hrvatskoj?
Smisao bilježenja naprosto kao podsjetnik i zahvala svima koji su energijski utkali sebe u projekte Putokaza, ali i onima koji nas godinama prate.
Kakva je budućnost Putokaza? Ja se iskreno nadam, odnosno uvjeren sam da je 33. rođendan kao u ljudskom životu kada kažu da su to najbolje godine. Tješim sebe prije svega ? ali znam da ste još puni inspiracije za daljnje projekte?
Inspiraciju pronalazimo u slučajnim trenucima, novim susretima, na ulici, na probama, u snu… A najčešće u tišini. Zato nismo od puno riječi kad nas se pita za budućnost. Sada smo ovdje i radimo, a sutra tko zna? Veseli nas doznati.
Hvala Vam na prvih 33 godina i uljepšavajte nam i dalje živote prekrasnim melodijama i vrhunskim vokalima.
Hvala Vama, Nikola, i portalu Music Box na zanimanju i podršci.
