Definitivno jedan od najboljih gitarista i virtuoza na svijetu, Vlatko Stefanovski, vratio se u zagrebačku Tvornicu kulture gdje je po tko zna koji put dokazao svoj, maloprije spomenuti, status.
Rijetko se dogodi da netko sa svojom instrumentalnom glazbom, pogotovo kada je u pitanju električna/akustična gitara, publiku zainteresira od prve do zadnje minute koncerta, a ono što je napravio Vlatko Stefanovski u Tvornici kulture u subotu 1. travnja zaista možemo opisati vrhunskom gitarističkom predstavom koju su gledali i mladi i stari. Potonji su emotivno više vezani za legendarnu grupu Leb i sol, jednu od najboljih u našoj regiji svih vremena, dok su mlađi ipak više upoznati s novijim, rekao bih, solističkim repertoarom. Upravo je ovaj koncert bio presjek onog najboljeg i od prve i od druge faze višedesetljetne karijere makedonskog ponosa.
Prije nego što počnem s detaljnijim opisom, moram spomenuti glazbenike koji su se nalazili “iza” Vlatka, a to su basist Đoko Maksimovski i bubnjar Dejan Milosavljević. Uz najboljeg moraju biti najbolji, pokazalo se i na ovom koncertu, a Vlatko se u nekoliko navrata, uslijed solističkih i virtuoznih “divljanja” svojih kolega, povukao u sâm ugao pozornice, sjeo na stolicu, stavio gitaru u krilo te uživao u predstavi i odao poštovanje ovim vrhunskim glazbenicima.
Koncert je počeo relativno kasno, a iako je najavljeno da će to biti oko pola 10, kasnilo se nekih 15-ak minuta, ali to nije spriječilo publiku da s oduševljenjem pozdravi trio koji je svoj povratak u Tvornicu započeo polusatnim akustičnim repertoarom. Vlatko je jedan od najbržih gitarista koje sam gledao i jedan od onih koji zaklope oči, uživaju u onome što rade, te maksimalno iskoriste svoj instrument i besprijekorno prezentiraju svoje umijeće i dugogodišnje iskustvo. Akustični dio koncerta završen je obradom pjesme Bijelog dugmeta “Uspavanka za Radmilu M.”. I kada bi netko pomislio da je to najbolje što ovi virtuozi mogu pokazati, Vlatko uzima električnu gitaru, Đoko bas, a Dejan sjeda za svoje bubnjeve i kreće highlight cijelog koncerta. “Gypsy Song” je bila uvodna stvar nastavka koncerta i jedna od vokalno-instrumentalnih pjesama koje je trio izveo ove odlične večeri.
Makedonija i makedonska tradicija je nešto što Vlatko Stefanovski iznimno poštuje i nikada se toga neće odreći pa je tako i ovaj koncert odisao makedonskim prizvukom. Prvo “7/8 oro”, gdje je posebno bubnjar u svom solo dijelu pokazao svoje umijeće, potom “Kalajdžisko oro”, ubrzavanje 7/8 ritma na 11/8 pa 13/8 i te je bilo dovoljno da publika bude u ekstazi. Takvu brzinu i takvo precizno i besprijekorno muziciranje zaista je rijetko vidjeti, pogotovo uživo.
S druge strane, repertoar je bio odlično postavljen, ne samo u smislu presjeka njegove solo i karijere s bendom Leb i sol, nego i u smislu izmjene ritmova i glazbenog raspoloženja pa je tako nakon ovog brzog dijela koncerta uslijedio onaj laganiji gdje smo uživali u Vlatkovim solo i Leb i sol uspješnicama poput naslovne pjesme zadnjeg albuma “Seir” ili “Kumove slame” (Leb i sol). Iz grupne faze karijere čuli smo i “Kao kakao”, potom i “Mamurne ljude” te nezaobilaznu obradu tradicionalne makedonske pjesme “Jovano, Jovanke”. Sve ove spomenute pjesme uvijek imaju posebnu live verziju, ne samo u smislu duljine trajanja nego i zbog drugačijih, rekao bih, jazz/blues aranžmana gdje se posebno ističe virtuoznost.
Od Leba i soli čuli smo i sjajne izvedbe pjesama “Country”, “Čukni vo drvo” i “Mamurni ljudi”, a potom trio zahvaljuje publici na dolasku, slijedi duboki naklon i veliki pljesak publike te poziv na bis na što su se rado odazvali i izveli vječne hitove grupe Leb i sol, “Uči me majko, karaj me” i “Skopje”. Kao što sam rekao, Stefanovskom će u srcu zauvijek biti njegova Makedonija, ali je napravio veliku gostu u “Skopju” prilikom zadnjeg ponavljanja refrena i spomenuo Zagreb što je svojevrsna zahvala publici na dugogodišnjoj vjernosti i uspješnom domaćinstvu. I kada smo mislili da je koncert došao do svog kraja, uslijedio je drugi bis gdje je Vlatko rekao – “poslije ove pjesme ne vrijedi više ništa svirati”. Bio je to trenutak kada je krenula “Bistra voda”, zaista jedan od najboljih njegovih uradaka i kako on kaže, jedna od najboljih pjesama Leba i soli.
Koncert je trajao oko dva sata i petnaest minuta i ovo je jedno iskustvo koje bi svaki ljubitelj glazbe, instrumentalne ili vokalno-instrumentalne, trebao iskusiti. Vrhunski koncert vrhunskih glazbenika i jednog od najboljih svjetskih gitarista Vlatka Stefanovskog. Nadamo se da će Njegovo veličanstvo i dalje rado svraćati u Zagreb i Hrvatsku na radost mnogobrojnih obožavatelja koji su i ovoga puta ispunili Tvornicu kulture.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”4596″]