RECENZIJA: Jamiroquai albumom “Automaton” skrenuli sa svog uobičajenog puta
9. travnja 2017.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Jamiroquai albumom “Automaton” skrenuli sa svog uobičajenog puta

Teško je ući u nečiju glavu i saznati što je htio nečime poručiti ili napraviti, ali da mi je bilo ući u glavu Jay Kaya kada je radio album “Automaton”, to bi bila prava prednost prije pisanja recenzije. 

Odmah na početku treba istaknuti kako ovaj album recenziram ne kao ljubitelj Jamiroquaia, ne kao mrzitelj Jamiroquaia, nego kao prosječni slušatelj. Obožavatelj bi rekao da je ovo genijalno, a ako je usput glazbeni urednik ili DJ, onda bi još ove stvari i vrtio kao lud. Ako je mrzitelj, rekao bi kako je ovaj album smeće i ne bi niti jednu pjesmu ikada pustio. No, kod mene je to zlatna sredina.

Jay Kay je nedavno izjavio kako stižu ljudski klonovi, kako roboti preuzimaju sve, kako se sve automatizira, te je neizbježno razmišljanje o tome, pa mu je to bila i nit vodilja ovog albuma.

Mora se makar jedno priznati, “Automaton” je produkcijski odličan album, a da bi to sve tako zvučalo pobrinuli su se Jay Kay i klavijaturist benda Matt Johnson. A treba i još jednu stvar priznati, a to je da je prošla rečenica bila jedina odlična ocjena ovog uratka.

Krenimo prvo od zvuka. Nekada je dobro pratiti trendove, nekada baš i ne. Ako barem odlučiš pratiti moderan zvuk onda to treba napraviti bez pretjerivanja, odnosno u vrlo malom postotku dodati to moderno u ono što si do sada radio. Ali čini mi se da su Jamiroquai napravili upravo suprotno. Ovo je too much futuristički, kao da se nalazimo na nekom planetu i u dalekoj budućnosti, te upravo počinje party na kojem je glavni DJ upravo Jay Kay. U rubriku pjesama s kojima je pretjerao s nekim “čudnim zvukovima” uvrstio bih “Shake It On”, definitivno najgoru pjesmu albuma “Automaton” te “Hot Property” s nepotrebnim ubacivanjem djevojke koja priča na ruskom jeziku.

Više mi se sviđa smjer kojim je išao u pjesmama “Cloud 9”, “Summer Girl” ili “Dr. Buzz” (ako izbacimo dosadni futuristički i robotički dio pjesme). Tekstovi su Jamiroquai standardni, Jay Kay govori o ljubavi, odnosno propalim ljubavima, vezama, raskidima i slično. Ali koliko god ovaj album možda ne zvučao toliko dobro kao stariji Jamiroquai studijski albumi, opet je s oduševljenjem dočekan jer je drugačiji od onoga što slušamo na, ponekada, zamornoj svjetskoj glazbenoj sceni, željnoj nečeg svježijeg i drugačijeg.

Jamiroquai je uvijek bio svjež pa tako i sada, bez obzira što je prilikom stvaranja ovog albuma radio nešto što meni osobno ne zvuči dobro i što mi jednostavno ne paše te odvraća pažnju i nije ono što su nekada Jay Kay i ekipa radili, dobivali hrpu nagrada, osvajali top liste, stvarali brand. Ono što mi je ipak drago jest činjenica da su se Jamiroquai vratili nakon dugo godina diskografske stanke. Isto tako, važna činjenica je da su njihovi koncerti  nešto što ćemo uvijek s oduševljenjem dočekati, bez obzira objavljivali nove uratke ili ne, bili oni dobri ili loši, volio ih netko ili ne. To su Jamiroquai!

Foto: Charlie Gray

Ocjena
3.5 out of 5

3.5

Dobro
3.5 out of 5