Gitaristički guru, inovator i jazz fusion glazbenik Allan Holdsworth preminuo je na Uskrs, 16. travnja, izvijestila je njegova kćer Louise.
“Neporecivo smo u šoku zbog iznenadne smrti našeg voljenog oca te ne možemo riječima izraziti veliku tugu koju prolazimo”, objavila je jučer na privatnom Facebook profilu Holdsworthova kćer, pri tome zamolivši za privatnost dok u javnost ne izađu svi detalji oko tužne vijesti.
Allan Holdsworth rođen je 1946. godine u Bradfordu u Engleskoj. Iako je glazbenu naobrazbu počeo na saksofonu, pod snažnim utjecajem Johna Coltranea, u 17. godini života uzima gitaru u ruke. Veliku pažnju je pridobio pridruživanjem avangardnom instrumentalnom bendu Soft Machine, s kojim je 1974. godine snimio album “Bundles”. Rado se sjećao suradnje s bubnjarom Tonyjem Williamsom i njegovim bendom The New Lifetime, jednim od predstavnika jazz-rock pokreta u ’70-ima. U progresssive rock supergrupi U.K. svirao je sve do 1979. godine, nakon čega odlučuje zakoračiti u solo vode.
Gitarist Eddie Van Halen zamijetio ga je početkom ’80-ih, što je rezultiralo izdanjem “Road Games” iz 1983., čiju produkciju potpisuje redoviti suradnik Van Halena Ted Templeman. Album mu je donio i prvu Grammy nominaciju za najbolju rock instrumentalnu izvedbu. Slijede hvaljeni solo albumi “Metal Fatigue” (1985.) i “Atavachron” (1986.). Kasnih ’80-ih osniva vlastiti studio u San Diegu u kojem uglavnom snima i u idućem desetljeću, kada široj javnosti postaje poznat putem video lekcija za gitaru. Uspješan album “Hard Hat Area” iz 1993. i sam glazbenik smatra jednim od svojih favorita. Nakon izdanja “The Sixteen Men of Tain” (2000.) i, ispostavilo se, posljednjeg studijskog albuma u katalogu “Flat Tire: Music for a Non-Existent Movie” (2001.), naglo usporava sa solo karijerom, iako je i dalje prisutan na turnejama. Bilježi brojne suradnje i s atraktivnim imenima progresivne rock i metal scene, kao što su klavijaturist Derek Sherinian, bubnjar Virgil Donati i basist Tony Levin.
Holdsworth je kroz godine stvaranja i tumačenja gitarističkog nauka postao jako utjecajan glazbenik. Smatran je jednim od tehnički najsavršenijih i najneobičnijih gitarista u povijesti. Njegov prepoznatljiv stil sviranja, iz kojeg se izdvajaju nevjerojatna legato tehnika i “nemogući” akordi, utjecao je na brojne popularne gitarističke veličine, među kojima su Eddie Van Halen, Joe Satriani, Steve Vai, John Petrucci, Tom Morello i Guthrie Govan. Franka Gambalea, Johna McLaughlina i Yngwieja Malmsteena ostavljao je bez daha svojim nastupima. Frank Zappa je divljenje opisivao riječima “jedan od najzanimljivih ljudi na planetu”, dok Patu Methenyju nije bilo jasno zašto Allan Holdsworth nije prisvojen među najpoznatije gitariste današnjice. Tome u prilog idu kritike prosječnih slušatelja, ali i gitarista, koji ne mogu “prožvakati” njegovu melodiju i tehniku. Holdsworth je toga i sam bio svjestan.
Nikad ga nisu impresionirali poznati izdavači, niti su pokretane velike medijske kampanje vezano za studijska izdanja, koncerte i ostale aktivnosti. Jednom prilikom je istaknuo da mu je susret s Leonardom Pavkovićem najveća stvar u ponovnom aktiviranju karijere. Pavković je producent, promotor i menažder turneja, rodom iz Jajca, koji je svoju strast prema progresivnom rocku i jazzu 2001. godine usmjerio u osnivanje nezavisne etikete MoonJune Records u New Yorku, za koju Holdsworth ipak nije izdao album.
Među poznatim gitaristima iz naše regije, Allan Holdsworth je jako utjecao na Vlatka Stefanovskog. Stefanovski je čak najavio nastup svog idola na pozornici Skopje Jazz Festivala 1997. godine. Hrvatska publika je imala jedinstvenu priliku svjedočiti Holdsworthovim inovativnim tehnikama muziciranja u jesen 2010. godine, u KD “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, gdje su ga pratili Chad Wackerman za bubnjevima i Ernest Tibbs na bas gitari.