Zagrebački electro rockeri Plastic Knives prije nekoliko dana su objavili novi EP “Body Language” sa 6 novih pjesama.
Inače, Plastic Knives čine dvojac Damjan Vujaklija (gitare, elektronika) i Nikola Babić (bubnjevi).
EP počinje misteriozno, lupanjem udaraljki od rub doboša i činele, a potom se polako priključuju gitara, elektronika i nabrijani bas. Ovo je tmurni “Gold Rush” koji nas uvodi u njihov studijski uradak dug skoro 30 minuta, što je možda i izvan prosjeka jednog EP-a. U pitanju su instrumentalni uraci u kojima bih ipak volio čuti vokal, kako bi energija u pjesmama bila još veća. Iako aranžmani nisu prazni, možda za moj ukus imaju malo viška elektronike, kao u pjesmama “Gonna Throw Myself Around” i “Secret M”, ali opet to je njihov đir i treba taj izbor poštovati. Zanimljivo je što dva čovjeka mogu napraviti na jednom mini albumu i to me fascinira. Talenta im ne nedostaje, tako da će ih biti zanimljivo čuti 4. svibnja na koncertu u Tvornici kulture gdje će izvesti sve melodije ovog EP-a.
Da se vratim pjesmama, sljedeća stvar “Ballgagger” podsjetila me na Joea Satrianija i album “Engines of Creation” gdje je brutalno spojio instrumentalnu glazbu, prije svega gitaru, s elektronikom i uspješno odradio taj vrlo zanimljivi projekt. To je bio svojevrsni dokaz da elektronika i rock itekako idu zajedno.
Tako je i ovdje slučaj. Uz “Ballgagger”, pjesme “Dying Kings” i “Body Language” nisu ništa manje loše, pogotovo zadnja koja mi se uz uvodni instrumental najviše svidjela na EP-u.
Ovo je jedan dobar materijal i dobar projekt koji još ima prostora za razvijanje i na koji treba obratiti pozornost u budućnosti. Ujedno je ovo i dokaz kako je hrvatska glazbena scena dosta raznovrsna, što nekada zna biti mana, a nekada vrlina.
Ako želite poslušati ovaj EP možete ga besplatno preuzeti na njihovoj Bandcamp stranici.