Dubioza kolektiv ovu godinu je ponovno započela koncertima, ali i novom glazbom koju su predstavili ovoga petka u radijskim eterima.
I ove godine imaju dosta koncerata, pogotovo velikih open air festivala, a upravo smo o tome, kao i o novoj glazbi, Glastonburyju, Exitu i Sea Staru, razgovarali s Branom Jakubovićem iz Dubioze kolektiv.
Glavna vijest ovih dana je da Dubioza kolektiv od ima novu pjesmu.
Ja. Jesam li glavna ili ona sporedna, iza kulture. Aktivisti uvijek idu prije vremenske prognoze, uglavnom sporedne vijesti. Ali jest, od ponedjeljka ide spot, danas je izašla pjesma.
Smijemo li otkriti što oko pjesme ili je to tajna?
Nije tajna, nego ne znam kako bi prepričao pjesmu. Ono, ide uvod, strofa, bridge, refren, komadiće harmonike i refren koji se ponavlja dva puta.
A i spot je zanimljiv, vidio sam neke video uratke sa snimanja.
Spot je zanimljiv iz razloga što nam je trebalo puno statista i s obzirom da je budžet bio poprilično kratak, onda smo zamolili preko Facebooka ljude da pomognu i popune kadrove. Stvarno se prijavio veliki broj ljudi i to nam je pravo drago. Imali smo ta dva dana poprilične zabave s ljudima po centru Sarajeva.
Znači nije bilo kao u Sjevernoj Koreji, desetak ljudi pa copy/paste?
(smijeh) Znaš što je najgore, copy/paste više košta nego skupljanje svih tih ljudi i plaćanje.
Ma da, dok platiš grafičara i sve ostalo…
Ma ja, veliki su to problemi u filmskoj industriji.
Dakle, nova pjesma na domaćem jeziku, znači da stiže i novi album na domaćem jeziku?
Već smo snimili pola albuma u periodu od veljače do sada i sada kada se vratimo u lipnju imamo još jedno snimanje dva tjedna i mjesec dana u rujnu imamo studio, te nam je studeni u glavi kao mjesec kada bi album trebao izaći van.
Kada gledamo datume turneja, od 365 dana ste 200 dana na turneji, kako sve stignete?
Kako stignemo? Imamo kombi i onda kombijem stignemo. Kada se ne može, uzmeš avion.
Po cijelom svijetu nastupate, možda da istaknemo Glastonbury kao najveći doseg za jednog glazbenika s našeg područja. Kako je bilo tamo?
Glastonbury je bio poseban, pogotovo što smo svirali u jednom dana dva koncerta na dvije različite pozornice. Jedan je bio u 5 popodne, a drugi je bio poseban jer je bio zadnji dan festivala i zadnji koncert koji zatvara festival. Bilo je luđački dobro. Ima neki video na YouTubeu na kojem se vidi da su i zaštitari u šutki, stage diving, totalni raspašoj.
Kada usporedimo Glastonbury i naše festivale, koji još nisu dorasli Glastonburyju iako imaju dobre line up-ove, srce i dušu, kakvi smo mi?
Pa vidi, u zadnjih desetak godina pravo sam zadovoljan festivalskom scenom na području bivše Jugoslavije. Uopće ne zaostaju. Uvijek imamo sebe u nekom deminutivu, uvijek smo gori od nečega što zamišljamo da je tamo negdje. Ovaj festival je na jednom ozbiljnom nivou kao svaki ozbiljni festival u Europi. Nema razlike ni po line up-u ni po organizaciji. Ali naravno rijetki se festivali mogu usporediti s festivalima poput Glastonburyja jer oni imaju tradiciju 50 godina. To je već folklor engleskog naroda, jer se 200 tisuća ulaznica proda za dva dana. Tako da Glastonbury ima posebno mjesto među festivalima u svijetu, kao i još par njih. Mi smo po festivalima, poslije svih belaja koje smo imali, a s obzirom da smo krenuli prije 15-ak godina, vrlo dobri. Ja sam više nego zadovoljan, čak u trenutku bude više festivala nego što geografija i teritorij mogu podnijeti.
Kao i Sea Star festival, jedna dobra priča pogotovo zbog Exita i širenja na više zemalja bivše Jugoslavije.
Exit je nevjerojatan, jer imaju Exit u Novom Sadu, Exit u Budvi, Exit u Temišvaru i sada Exit u Umagu. To je stvarno ogromna energija i svaki put kada imam neki diktafon ili kameru, čestitam Exitu jer stvarno je zajebano organizirat četiri festivala u jednoj sezoni, pogotovo ove veličine.
Hvala na razgovoru i sretno s pjesmom i albumom!
Hvala vama!
Foto: Zorislav i Nikola Knežević