Bojan (Artan Lili) “Život je čudo. Ne očekujem ništa, provest ću se bolje i sretan sam čovjek”
28. svibnja 2017.
Nikola Knežević (2787 Članci)
Podijeli

Bojan (Artan Lili) “Život je čudo. Ne očekujem ništa, provest ću se bolje i sretan sam čovjek”

Sea Star festival doveo je u prvoj svojoj godini postojanja i brojne bendove iz cijele regije, poput beogradskog benda Artan Lili, koji su se u samo nekoliko godina postojanja ozbiljno pozicioniralli na glazbenoj sceni.

Bojan Slačala, koji je uz svoju suprugu Romanu, glavna okosnica benda, odvojio je vrijeme poslije sjajnog nastupa i za Music Box te pričao o kulturnoj politici festivala u regiji, sukcesivnog načina izdavanja pjesma, Picassu, te divnom odnosu sa suprugom Romanom.

 Za početak Vaše mišljenje o Sea Star festivalu i cijeloj organizaciji.

Svakako nam je zadovoljstvo veliko što smo u Umagu nastupili, došli smo se malo ranije brčnuti i umočiti u polju, onako dobrano  u more. Što se tiče festivala, super je, muzika trešti na sve strane. Ono što je ne samo moj problem i mog benda, je kulturna politika festivala. Oni traju tri ili pet dana ako su jači i imaju više para. Malo kratko, brate. Što s ostala 363 dana. Mi smo tu da se družimo. Imam problem s tim. Apeliram na to da se proširi kulturna politika i da se institucionalizira, odnosno da bude kulturnih aktivnosti tijekom cijele godine, ne samo tri dana. Zaista ne znam što ti misliš, ali ja mislim da kad se s nekim vidiš godišnje jednom, kakav ti je to prijatelj, rođak ili brat. Znaš, nemoj jednom godišnje, daj da se družimo češće. Ili s druge strane da ne kažem kako netko želi za tri dana zaraditi plaću za cijelu godinu. Gdje su ti ljudi što rade sljedećih godinu dana? Tako da, apeliram, ne prozivam nikako, nego apeliram na sve festivale u regiji da pokušaju preispitati svoje poslovanje i obogate kulturnu ponudu tijekom cijele godine, a ne samo da se svede na tri dana. Moja kritika će biti stalna i dobronamjerna, a festivali neka vide što će.

Idemo se malo posvetiti vašoj glazbi. Dva puta ste zaredom sukcesivno objavljivali pjesme. Kako je to prošlo?

Pošto sam sto puta odgovorio na to pitanje, sada ću ti praktično odgovoriti. Mi smo tu par dana, vraćamo se u nedjelju, zatim snimamo dan kasnije novi spot za novi singl koji se zove “Jutro” i on će izaći već u drugi ponedjeljak. Imat ćemo regionalnu MTV premijeru i to će biti naš sedmi singl drugog albuma i drago nam je što se naš taj put nastavlja. Shvatili smo da ne možemo snimiti album i tresnemo odmah 12 pjesama. To bi bilo malo bisera pred svinje jer tko ima strpljenja pola sata za nekog svakoga dana. Ali ovako tri do pet minuta je sasvim prihvatljiva forma. To je način da se dođe do publike i tim stalnim izdavanjem, konstantnim pristupom, ne dosadi publici. Ono kada otvoriš frižider, nije odmah Artan Lili, nego uzmeš pivo, a mi iza (smijeh).

Je li to teško pratiti videospotovima?

Ne može se ali se mora (smijeh). To su razni spotovi raznih vrsta i raznih naravi, nekada su visoko budžetni, nekada vrlo skromni. Ali rad je konstantan. Ti kada uzmeš Picassovu biografiju, vidiš samo vrhove, ne vidiš one milijune crteža bez kojih ne bi bilo te biografije. Tako da tu ima svega, ali to je normalno. Svaki bend je takav.

Je li onda publika još više žedna, želi još više i još brži tempo?

Znaš kako je, ti se boriš tu s hypeom, prestankom hypea, zatim s istrajnošću, to je jedna golgota. Znaš ono, uzbrdo. Teret te smota pa te ispravi, razumiješ? Tako da, život je čudo. Ne očekujem ništa i provest ću se bolje. To je neka pasija u kojoj nema penzije. To će biti do kraja života i uvijek će biti borba, muka, te neće biti bogatstva. Odmah mi je lakše i sretan sam čovjek (smijeh).

Je li teško imati supružnike u jednom glazbenom projektu?

Ma nikako, to je potpuno zadovoljstvo, ako si pametan čovjek i nisi budala. To je jedna sveopća zajebancija i uživanje. Tko je budala njemu smeta i onaj u Nigeriji kojeg nikada nije vidio, razumiješ?

Znači nema svađa?

Mora biti svađa jer ako nema toga nema ni žara. Ako nema žara nema ni umjetnosti. Ako nema umjetnosti, nema ni života.