Skip to content Skip to footer

Goran (Fluentes): “Od potpisivanja ugovora s Menartom Fluentes ide sigurno i konstantno prema gore”

Goran Bošković, glavna okosnica benda Fluentes, u intervjuu za Music Box razgovarao je o svom bendu, prošlosti i budućnosti, te njihovom prvom studijskom albumu.

Debitantski album bit će objavljen u ponedjeljak, 5. lipnja, a riječ je o presjeku njihove karijere, od samih počekata do danas, kada su prisutni u radijskim programima diljem Hrvatske.

Bend Fluentes je ponovno zaživio, znamo da je bilo ono jedno vrijeme kada je došlo do stanke u radu benda. Već ste izbacili nekoliko singlova koji dosta dobro kotiraju na radijskim postajama diljem Hrvatske. Vjerujem da ste onda zadovoljni kako su stvari ponovno krenule?
Jesmo. Zapravo od potpisivanja ugovora s Menartom Fluentes je onako vrlo polako ali sigurno i konstantno prema gore. Postotak nagiba je vrlo malen (smijeh), ali idemo uzlaznom putanjom. Tako da nam nakon 10 pjesama i singlova u ponedjeljak izlazi službeno prvi album. 2004. godine smo se skupili i trinaest godina poslije album no. 1.

Jeste i tu stanku u bendu imali zbog teške situacije u glazbi u Hrvatskoj, zbog čega ste stali, je li bio problem doći do slušatelja?
Ne, ne. Mi imamo jednu vrlo specifičnu priču. Osnivač i jezgra benda sam ja koji pišem pjesme. Nakon razlaza s grupom Nova iz Đakova sebi oformio hobi bend jer se više nisam planirao baviti glazbom, to je bilo te 2004. godine. Oko sebe sam okupio mlade dečke iz srednje škole i mi smo onako nedjeljom i vikendom svirali sebi za dušu. Prvu pjesmu smo vrlo brzo nakon toga napravili, bila je to pjesma „Kad podigneš zid“ i snimili smo je u studij uu Požegi. Opet se nismo planirali baviti glazbom i ničim. Zapravo sam u tom periodu, kada su dečki završili srednju školu i otišli na fakultete, ostao sam. Jako puno pjesama sam napravio i radio demo pjesme, te objavljivao na YouTube da ne ostaju u ladici. Tako je nastala moja suradnja s Jelenom Radan, zajednički smo održali koncert, upoznao sam se s njom i Meritasicama, te su mi one predložile da okupim ponovno ekipu. Zapravo su me one spojile s Menartom. Meni je to još uvijek bilo, jer radim, imam svoj posao i ne živim od glazbe, tko bi slušao uopće takvu vrstu glazbe te mi je još uvijek bilo to apstraktno za Hrvatsku koja se ni danas nije promijenila po pitanju glazbe. Međutim, na kraju se pokazalo da imamo slušateljstvo i ljude koji dolaze na koncerte, ali to su tiha skupina, nisu po portalima, ne pišu, slušaju glazbu doma. Prvi, drugi pa treći singl, sve je to išlo vrlo polako, nismo svirali, nego smo stvarali i snimali glazbu sebi za gušt, a sve se zahuktalo kada smo izbacili singl „Pođi na put“ s Jelenom Radan. Tada sam već mislio završiti suradnju s Menartom i potpuno stati. Ali kada je pjesma izašla, to se dogodilo u jeku ljudi koji odlaze u Njemačku, Irsku ili kud već, pa su nas tada počeli zvati, svirke su se počele češće događati i nastavili smo cijelu priču. Onda je došla „Plavuša“, Turki nas je s HR2 pitao želimo li sudjelovati u njegovom projektu „Zimzeleno, a novo“. Ponudio nam je Kićinu pjesmu „Plavuša“ što mi je bilo nespojivo s nama. Kićin tamburaški opus znam, preko mame i tate, zapravo nikada nisam ni čuo ni doživio njegove pjesme iz vremena kada je bio rocker. „Plavuša“ je ispala super, ljudi su opet dobro reagirali, izdavačka kuća nas je dobro pratila i uložili u nas. Ekipa se dosta mijenjala, sada unazad godinu dana imam čvrstu ekipu, nas petorica dobro funkcioniramo, osjećamo se kao bend. Kužimo se svirački i jednostavno sinergija se dogodila između ljudi, tako da nisam sâm nego imam cijelu četu ljudi oko sebe, producenta, PR menadžera, baš kao pravi bend (smijeh). Međutim, mi smo obični ljudi koji usput sviraju i to što mi volimo slušati radimo za sebe, dogodilo se da je to ok. Možda se nešto i promijeni, tko zna (smijeh).

Tako su mi rekli dečki iz Jonathana „svejedno nećeš od glazbe u Hrvatskoj zaraditi, pa radiš što te volje i kako god prođe“ (smijeh)
E baš to (smijeh)

Nažalost je tako,  a trebalo bi biti drugačije jer stvarno ima dosta kvalitetne glazbe i pogotovo nepravedno zapostavljene.
To je zato što je medijski sustav kod nas nakaradan, promovira se i gura pod nos ljudima ono što ne valja, zato što se na tome može lako i brzo zaraditi. Umjesto da se gleda da naši mladi imaju kvalitetan sadržaj. Imam dojam da se unazad 15 godina konstanto radilo na rušenju razine kulture cijele Hrvatske, počevši s Big Brotherom, pa svim ostalim što je uslijedilo nakon toga. Onda kada ti padne razina kulture, onda naciji možeš prodati što god hoćeš.

Baš sam čitao neki dan, taj primitivizam je prisutan, plasira se sve primitivno publici da bi se kasnije moglo upravljati njome.
Tako je. Kritičko mišljenje ne postoji i ljudima je jednostavno ono – „ma dobro je“. Dižemo se i galamimo radi gluposti, a radi nekih vrlo bitnih stvari svi šute i nitko ne diže  glavu.

Idemo malo razgovarati o debitantskom albumu, koliko pjesama ima i koliko ste dugo radili na albumu.
To je vrlo teško reći koliko smo dugo radili…

Sigurno konstantno s godinama?
Da u biti. Od 2004. godine od kako smo okupljeni u Fluentes, sve te pjesme iz rane faze nalaze se na ovom albumu uz „Plavušu“ koju smo uvrstili na album jer je ispala jako dobra.

Jeste ih ponovno odsvirali ili su originalne snimke?
Ne, to su originalne snimke. Tako da se na albumu nalaze i te prve snimke pjesama „Kad podigneš zid“ i „Zaljubljen“ koje zapravo u liveu malo drugačije sviramo, pogotovo ova druga. Nisam htio odustajati od tih snimki, one su u eteru, dosta često na radio stanicama i kada dođu ljudi na koncert dožive nešto novo, čuju pjesme drugačije i bude super. Na albumu se nalazi 11 pjesama i to su uglavnom pjesme iz rane faze, pa sve skupa su i tekstovi iskreniji i naivniji, ali volim to, iskrenu emociju i osjećaje. Volim govoriti jednostavno i izravno u lice kako bi jasno shvatio o čemu govorim i pričam. U tih 11 pjesama nalaze se dvije verzije pjesme „Vrijeme“, našeg prošlog singla. Druga verzija izlazi na jesen, a oni koji budu imali prilike kupiti album čut će tu verziju koja nam je posebno draga. „Vrijeme“, „Pođi na put“ i „Kad podigneš zid“, to su prve pjesme koje smo napravili i s vremenom nam je bilo onako „hoćemo li ovu brzu i jaku ili ćemo tužnu i nesretnu?“. Onda smo odlučili staviti i jednu i drugu zato što su potpuno različite, čak je malo i tekst drugačiji.

Je li Osijek postao nova Rijeka po pitanju glazbe? Nekako gledam Rijeku, dosta bendova živi u Zagrebu, pa nisu riječki bendovi, ali Osijek se nekako razvija, prvo po pitanju festivala, ali i po pitanju bendova, Kandžija je tu koji je u samom vrhu hrvatske scene, pa je tu i Fluentes i razni drugi bendovi. Nekako mi se Osijek razvija.
Je i mi to isto osjećamo. Ljudi su počeli međusobno surađivati i razgovarati, iako ta osječka scena nikada nije postojala. Odjednom ljudi počinju komunicirati jedni s drugima i to je najveći razlog zašto se Osijek razvija. Počelo se više svirati, ali bilo bi dobro da ima više prostora za svirke no i to se sve više pojavljuje. Jazz se svira isto, a i Mia Dimšić je sjajna, otvorila je vrata jako puno mainstream izvođača. Volio bih da smo mi mainstream, ali znamo što je to kod nas, pa mi ispadamo neka alternativa (smijeh). A prava alternativa ispada ono totalni underground kojeg nitko živ ne zna (smijeh).

Nakon albuma vjerujem da slijedi koncertna promocija.  Ima li datuma nekih dogovorenih?
Pa da. Već smo održali jedan koncert u Tvrđi, bio je sjajan, a počinjemo s koncertima na Osječkom ljetu mladih zajedno s Mijom, 11. lipnja. Nakon toga 20. lipnja sviramo na Svjetskom danu glazbe u Osijeku, 23.6. smo u Đakovu na „Đakovačkim rezovima“, filmskom festivalu, 1.7. smo u Kneževim Vinogradima na bazenima, a u planu preko ljeta imamo još dvije ili tri svirke, još je nešto u pregovorima. Pravu  koncertnu promociju bi imali tijekom jeseni jer nema smisla raditi promociju preko ljeta, više će to biti nekakvi festivali. U Zagrebu bi trebali održati i prvi službeni koncert, vidjet ćemo. Ne možemo procijeniti koliko publike imamo, to nam je najveći problem. Mi svi radimo, imamo svoje poslove, tako da nekako gledamo da svoje obaveze uklopimo, koliko god više možemo, u obaveze benda.

Puno uspjeha želimo, podržavamo naše Slavonce u svemu što rade, pogotovo ako je to kvalitetno poput Fluentetsa. Držite se i izdržite (smijeh)!
Puno hvala i lijep pozdrav svima. Bok.