Magnifico za Music Box: “Nismo ni mi u Sloveniji loši u glazbi pa nekad pobijedimo Hrvatsku. Dogodi se i to”
13. lipnja 2017.
Nikola Knežević (2619 Članci)
Podijeli

Magnifico za Music Box: “Nismo ni mi u Sloveniji loši u glazbi pa nekad pobijedimo Hrvatsku. Dogodi se i to”

Najpopularniji slovenski izvođač Magnifico nedavno je za Dallas Records novi studijski album “Charlatan de Balkan”.

Svoje izdanje promovirao je u Malom pogonu Tvornice kulture, a to je bila prigoda i da razgovaramo s Robertom Pešutom, poznatijim kao Magnifico.

Prije svega, kako bi opisali svoju glazbu, što je na nju utjecalo?
Magnifico: Nisam nikad imao neke favorite, neke ploče koje sam posebno volio, samo ono što sam uhvatio s radija. To su uglavnom bili neki šlageri koji su mi se ustvari gadili, no to je ušlo negdje u hipotalamus i valjda me odredilo, taj prostor kulturni, kakav je, on me najviše odredio. Od anglosaksonske muzike, Beatlesi, možda Specialsi. Na ostalo se nisam nešto ložio. Kad kreneš skladati, krene izlaziti nešto od onoga što je ušlo. To su kod mene uglavnom bili šlageri i narodnjaci.

Više od 30 godina karijere je iza vas, koliko je bilo teško proći tim putovanjem?
Magnifico: To mi uopće nije bilo teško. To je lak posao ako ga voliš. Teško je biti u tvornici i tamo raditi 10 sati, u rudniku, kopati jarke, to je teško. Ovo nije teško. Samo je malo treća smjena. Policajci, konobari, muzikanti i to. Ako ti to ne smeta, onda je ok. Mislim da je to smisao života – da ti nekako lijepo prođe vrijeme.

Poznati ste i po skladanju filmske glazbe, je li tako?
Magnifico: Pa u Hrvatskoj najvjerojatnije ne toliko. U Srbiji, Makedoniji, Sloveniji imao sam priliku puno raditi. Zadnje što sam radio bio je ”Montevideo” s Draganom Bjelogrlićem koji je bio veliki smash hit. U Hrvatskoj mislim da ne, ali u Srbiji i Crnoj Gori zaista da. I sada s njim radim jednu novu seriju. To me jako zabavlja jer mi daje neke gabarite, granice mog razmišljanja su postavljene, ne mogu se izgubiti i samo moram izvršiti zadatak, to je baš vojnički dril. Moraš biti u funkciji filma i onda si ti nebitan.

Kada spomenem film, ne mogu, a da se ne dotaknem dokumentarnog filma o vama „Charlatan Magnifique“, koji će biti prikazan i na nekoliko filmskih festivala u Hrvatskoj. Što nam možete reći o filmu, vjerujem da je teško govoriti o samome sebi? 
Magnifico: Nisam nikad ranije imao želju raditi film o sebi, bio sam si premlad i nisam završio karijeru da sad netko o meni snima dokumentarne filmove. Međutim, znao sam se otprije s redateljicom Majom Pavlin koja je imala jedan drugačiji pristup svemu tome. Ja sam joj jednostavno rekao da neću gledati što je snimila, neću utjecati na njezinu režiju i ako želi imati nekog gosta da može zvati Ramba Amadeusa, Dragana Bjelogrlića i metar raje, ali da ja neću gledati što su rekli i nisam se uopće miješao ni u koji kadar. Ona je samo bila tu negdje i nije smetala. Radili smo otprilike tjedan dana i mislim da je zbog toga što se nisam uplitao niti iskazivao želju da utječem na razvijanje radnje, ona došla do iskrenosti u cijeloj priči jer je našla jedan svoj kut gledanja i svoju istinu koja je drugačija od onog kako bih možda sam sebe snimao. Ovo je njeno viđenje i mislim da je to ispravno.

Imate i novi album „Charlatan de Balkan“, zanimljivi naziv prije svega, ali i pjesme na albumu. Predstavite nam malo taj uradak, tko je sve radio na njemu?
Magnifico: Kao uvijek, Shatzi je moj rođeni brat koji je producent svih mojih izdanja od 2000. i neke, od ”Hir Aj Kam” nadalje. Sve sam s njim radio. ”Charlatan de Balkan” mi je logičan naslov zato što se bavim tim biznisom. Showbusiness je šarlatanija da ne može biti veća. Tako je svugdje u svijetu, no mi smo na Balkanu baš specijalci i mi najbolje znamo kako se to radi. Nažalost, ne dozvoljava nam jezik da uđemo u pore i u mali mozak ljudi jer nas ne razumiju. Da nas razumiju, mislim da bi shvatili kakva je to paklena mašina. Sam sebe sam našao u tom šarlatanizmu. Znaš, Nikolu Teslu su nazivali šarlatanom jer nije napravio izračune za ono što je rekao, već je znao da je to tako. Što će računati kad sve zna… Nek računaju drugi. Tito je bio jedan od najvećih šarlatana. Napoleon je rekao da samo šarlatan može biti dobar general. Šarlatani su prodavali te neke ljekovite vodice i tako to. Nekad nekom uspije pa izliječi nekoga, a da ni sam ne zna kako. Povjeruje da je to to. To je velika moć.

S albuma je skinut i novi singl „Cici Mici“, odnosno i videospot. Što nam možete reći o pjesmi i spotu? O čemu pjesma govori?
Magnifico: Pjesma je namijenjena prije svega mojim najmlađim slušateljima. Ne mogu vjerovati koliko me djeca vole. Ne znam zašto, niti sam ikad razmišljao ili imao želju pisati glazbu za djecu. Netko se trudi, a meni to uspije samo tako. Ne osjećam kontakt s tom publikom jer mi je sin odrastao. ”Cici Mici” je kao porno za djecu! Na kompjutorima imaju sve eksplicitno! Dijete od deset godina može pronaći sve bestijalije koje postoje i nitko mu ne može to zabraniti, niti ući u sobu. Ovo što sam ja učinio čini se lijepo, fino, didaktično, duhovito i poučavam kako postoji samo jedna ljubav, koja ne zna za godine. U kakvom god odvratnom obliku bila, takva je kakva je.

Je li usporediva hrvatska i slovenska glazbena scena? Po čemu smo slični, ima li uopće sličnosti? I što bi rekli da slovenska scena ima, a hrvatska nema?
Magnifico: Nema sličnosti. Hrvati su tu puno bolji. Ranije u Jugoslaviji, Hrvatska je imala tu neku pop maniru kako približiti moderne glazbene pravce širokoj masi i u Hrvatskoj postoji duga tradicija. Snima se glazba od stare Jugoslavije, od 30-ih godina samo ovdje su se pjevali šlageri, nisu u Sloveniji, nisu u Srbiji. Ovdje se osjeti utjecaj Venecije, Italije. Nismo ni mi loši. To je kao u nogometu. Nismo ni mi loši, pa nekad pobijedimo Hrvatsku. Nekad se dogodi i to! (smijeh).

Kako ste uopće zadovoljni sa slovenskom glazbenom scenom? Ima li nekih imena koja biste htjeli posebno istaknuti, a da su vrijedni pozornosti?
Magnifico: Ma ima, naravno! Svake se godine pojavi netko. Sada ne pratim to u tolikoj mjeri kao prije, ali ima velikih bisera koji opet nekako ne prolaze toliko jer ih slovenski jezik sputava. Oni su odlični i u glazbi i u pisanju. Trebali bi poslušati, na primjer, Klemen Klemen. On je reper koji je toliko iskren i u svojoj glazbi ima toliko istine i toliko je sočan da shvatiš kako slovenski jezik, za koji sami Slovenci kažu kako je tvrd i težak, nije problem. Jezik je u redu, ali ti si glupan. Ne znaš ga koristiti. Treba biti vješt i duhovit i moraš pustiti mozak na pašu. Nema druge.

Foto: Goran Berović