Dva dana ili dvije večeri na Šalati u Zagrebu bile su doslovno rock and roll užitak u svim svojim izvedenicama, prvenstveno misleći na Prophets of Rage prve i The Cult druge večeri.
Uspješnu večer na Šalati otvorili su hrvatski hard rock veterani Hard Time koji su imali malo vremena za prezentaciju onoga što znaju, a izveli su nekoliko svojih hitova pred malobrojnom publikom koja je ipak kasnije sve više dolazila kako se približavao highlight večeri.
Uslijedio je i nastup Sinjana iz grupe M.O.R.T., benda koji će po meni ubrzo biti u samom vrhu hrvatske alternativne rock glazbe. Dečki su to koji su svojim studijskim uracima brzo osvojili obožavatelje, a ono što prezentiraju uživo na koncertima je čisti žestoki rock užitak. Nije to sam rock, nego i punk, pa čak i blues užitak jer im se kratko na pozornici pridružio i zagrebački gost na usnoj harmonici. Prštali su energijom i žao mi je što je bilo malo publike, doduše nešto više nego na Hard Timeu. Ali oni nisu bend koji će biti predizvođač, oni su bend koji može biti na samom vrhu line up-a. Bravo dečki.
Mrak je polako padao na Šalatu, što je označilo i početak izlaska na pozornicu britanskih legendi i prema mnogima jednog od najboljih predstavnika rock glazbe osamdesetih godina. To su i opravdali na ovom koncertu na Šalati. Iako su prošla gostovanja u Hrvatskoj bila više blijeda i bez energije, ono što se dogodilo ovoga tjedna u Zagrebu oduševilo je publiku. U Hrvatsku su došli, između ostaloga, promovirati svoj aktualni album “Hidden City” iako se koncert sastojao više od njihovih ranijih uspješnica.
Nastup je počeo temom japanskog filma “Ghost In The Shell” cijenjenog japanskog skladatelja Kenjia Kawaija, a potom je krenulo rock and roll osvajanje Šalate. Koncert su otvorili, na iznenađenje mnogih, s dva hita, “White Flower” i “Rain”, a potom su se predstavili i s ostalim uspješnicama, među kojima je bilo i par novih pjesama. Svakako treba izdvojiti i posebnu izvedbu velikog hita “Sweet Soul Sister” gdje su ubacili i nekoliko stihova pjesme “L.A. Woman” legendarnih Doorsa. A u nastavku koncerta napravili su i kratki homage nedavno tragično preminulom Chrisu Cornellu izvedbom jednog malog dijela hita “Black Hole Sun” grupe Soungarden, što samo dokazuje koliki je Cornell ostavio trag u rock povijesti, ali i među svojim kolegama glazbenicima.
Naravno, koncert nije mogao proći i bez legendarnih “She Sells Sanctuary”, “Fire Woman” i “Lil’ Devil”. Na zahtjev publike izašli su i na bis te izveli “King Contrary Man” i “Love Removable Machine”. Svakako, večer ne bi bila potpuna bez malih izljeva cinizma Iana Astburyja koji je tu i tamo nabacio pokoju provokaciju, kako upućenu publici, tako i kolegama glazbenicima. Primjerice, rekao je kako je The Cult broj jedan, a Gunsi negdje na četvrtom mjestu. Ipak, Astbury zna kako podgrijati publiku, a kulminacija je svakako nastala predstavljanjem ritam gitariste i klavijaturiste benda, Damona Foxa koji je porijeklom iz Hrvatske.
Vratimo se na izjavu da je The Cult broj jedan, a Gunsi četvrti. Nakon ovog iskustva svakako treba naglasiti da su Gunsi ipak pali u kvaliteti s godinama, te su na listi najboljih dosta udaljeni od zagrebačkih gostiju koji su pomlađivanjem benda, ali i utvrdama poput gitariste Billyja Duffyja i pjevača Iana ostali i dalje jedan od najzanimljivih rock bendova za publiku.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”9108″]