IN MEMORIAM: Arsen Dedić (1938. – 2015.) – dvije godine od odlaska barda
17. kolovoza 2017.
Boris Abramović (177 Članci)
Podijeli

IN MEMORIAM: Arsen Dedić (1938. – 2015.) – dvije godine od odlaska barda

”Ja se ne bojim smrti…ne treba pretjerivati. Ja mislim da mi više mislimo o smrti nego što smrt misli o nama. ”

Tako je govorio Arsen Dedić u odličnom dokumentarnom filmu “Moj zanat” iz 2014. godine, a danas kada obilježavamo drugu godišnjicu kako nas je napustio ovaj glazbeni gigant vidimo da je praznina koju je svojim odlaskom ostavio još uvijek tu i tako će ostati zauvijek, ali sjećanje na umjetnika nikada neće izblijedjeti. Šibenčanin po rođenju, a građanin svijeta po vokaciji,  Arsen Dedić je bio svakako najznačajnija ličnost naše zabavne glazbe.

Osnovno određenje ovoga autora je glazba, ali spajajući glazbene i poetske sklonosti prirodno je stigao do svoga  kantautorskog izričaja koji mu je i obilježio izuzetnu i rijetko viđenu bogatu karijeru, ne samo na ovim prostorima nego i mnogo šire. Premalo je vremena ovdje, a premalo i prostora da bismo nabrajali Arsenove albume, koji su redom remek djela hrvatske diskografije, isto kao i njegove briljantne zbirke poezije, a vjerojatno najopsežniji dio njegova rada čini primijenjena glazba (glazba za kazalište, film i televiziju) s više od nekoliko stotina djela.

Svoj “zanat“ Arsen je doveo do savršenstva, i neće se još dugo na ovim našim prostorima pojaviti netko tko bi se ovome bardu približio, ne samo po obimu djela nego i po količini talenta, a upornost i ustrajnost s kojima je radio, pa čak i u vrijeme kada je zdravlje bilo itekako narušeno, jednostavno je bila zadivljujuća, i još dugo dugo vremena kada čujemo riječ Arsen nećemo pomisliti ni na koga drugoga nego na ovoga Dedića. S više od pedeset godina karijere Arsen je svojim radom i djelom podigao spomenik kojemu se svatko mora pokloniti, a velika brigada onih koji su ga poznavali i koji su imali sreću s njim i raditi znaju da rad ovoga velikana zauvijek ostaje, pa čak iako maestro više nije s nama.

Iako je već za života dobio skoro sve nagrade i priznanja koja su se u ovoj i onoj i svim državama u kojima je djelovao mogle dobiti za ono što nam je podario, od Porina, Zlatnih arena, Goranovih vijenaca i tko zna čega sve ne, ipak je sjećanje najveća nagrada i na nama je da se redovno podsjetimo na rad ovoga velikoga autora, i to ne samo na godišnjice tužnog dana kada nas je napustio nego i mnogo češće.

Na njega se treba ugledati, od njega treba učiti jer ako učimo onda trebamo učiti na klasicima, a Arsen Dedić je više nego klasik.

Slušajte Arsenovu glazbu, čitajte Arsenovu poeziju, pogledajte “Moj zanat” ako ste u prilici jer ovakvog “zanatliju“ nećete često sresti.

Foto: YouTube Screenshot