SuperUho festival u Primoštenu, naša Nina Rašidović sa Svemirkom ili Markom Vukovićem u visećoj ležaljci, pričaju iskreno o glazbi, životu i životnom pozivu.
Nitko nije ni očekivao kakav će biti ishod intervjua, stoga pripremite se za neočekivano. Polijećemo!
Pričala sam malo s tvojim glazbenicima i kažu da si ih skupio random. Oni kažu da ne znaju svirat.
A ne znaju. Gle, ovo što mi sviramo to znaju svirati i to dosta dobro, ali da netko kaže da malo pjevamo, ne baš. Nije neka ludnica. Ali to sam namjerno radio, zato što mi je puna kapa bendova u kojem svira pet ljudi koje znaš 10 godina. Meni nije bitno kako osoba dobro svira, važno je da smo si dobri ovako.
Znači, tako si birao ovu ekipu?
Mislim, moram izmišljati ljude za to jer malo su Hrvati čudni, pogotovo glazbenici. Vole se preseravati pa glume i izmišljaju. Treba mi netko da me sluša i da mu se sviđa to što radim.
Imam osjećaj da te dečki poštuju i da im se sviđa to, rade sve s guštom, te mislim kako je to najveći doseg, raditi glazbu s guštom. Jer često ljudi imaju problema s tim, nemaju tog osjećaja.
Ovo je nama bila sad druga svirka i mi se družimo i bez toga. Nama glazba nije primarna, nama je primarno da se dobro zajebavamo i poslije toga…
(Poslije toga puca viseća ležaljka koja se nalazila iznad nekih kamenja, Svemirko i naša Nina padaju i tek sada naslov ima itekako smisla. Na sreću, nije bilo ozlijeđenih, u pitanju su samo masnice veće kvadrature. Fotografija nema, tako da sve ostaje jedna velika misterija, svemirska)
Nego, kako ti se čini festival, koncept, bendovi i vaša svirka, te sve ostalo?
Što se tiče same organizacije i tretmana, to je bilo sve ok, trebali smo jedino imati malo dužu tonsku i više razlike između tonske i svrike, ne toliko zbog nas jer ja mogu svirati kako god, nego zbog publike, da bude sve opuštenije. Ovako sam morao eksirat pivo na stageu i početi svirati, što nije bilo ugodno. No, to nam je bila druga svirka, zadovoljan sam s bendom i svirkom.
Imaš neki koncept u glavi i koji ispod površine radiš, odnosno da odgojaš dečke koji sviraju s tobom? Znam da si glavni i ti si taj koji organizira njih…
Čak i nisam, Bojan to radi, on je operativac…
Mislila sam u glazbenom smislu…
Da ne ispada kako ih sada teroriziram, nemam ništa protiv da netko ubaci nešto svoje i ubacuju dečki. Brana voli na bubnju ubacivati prijelaziće, ali meni jedino smeta ako se sjebe, napravi prijelaz i profula, ispadne iz ritma. Ovako, nema nekakvih problema. Sve se više-manje dogovorimo. Znam nekada biti bezobrazan, ali mislim da kuže. Dosta je tu zajebancije i pritiska. Dan prije svirke Đutko je došao pijan, gore nego danas na probu i čak je dobro odsvirao. Ima tu puno drama, imati bend je kao imati obitelj. Teško je to ljudima objasniti. Dobro mi to odrađujemo, gradimo priču s bendom, neće tu biti samo Svemirko, bit će tu dosta toga.
A koja je priča?
Nama je jasno da kao Svemirko ne možemo napraviti puno toga, ali ako budemo imali 3 ili 5 bendova zajedno koji furaju spiku pod istom kapom, onda imamo neku šansu. Hrvatska muzika i cijeli establishment treba žešći makeover.
To je spika kao što je Jeboton profurao, sedam bendova pod istim imenom i drže se kao zajednica. Jedan drugog podržavaju i od svih njih je isplivao Porto Morto. Drže se kao zajednica, ali trebalo im je 10 godina za album, no ispalo je sve dobro.
Ok, postoje razno razni pokreti, ljudi se okupe i rade, ali ovo će biti dosta drugačije. Imam dosta prijatelja vrsnih muzičara, ali nemaju neki kalup u kojem mogu raditi. To ćemo im priuštiti jer ćemo praviti studio, moći ćemo sve snimati i to će biti dobra zajebancija.
Zašto ljudi kažu da si naporan i egotriper?
Zato što jesam jebote.
To je u redu, ali misliš li da glazbenik može ne biti egotriper, a da bude glazbenik.
Ne, mislim da je to nemoguće. Za izaći na stage i odraditi nastup, kreveljiti se i raditi pizdarije moraš imati žestoki egotrip. Hoćeš izaći na stage i da bude nešto, sorry, moram složiti podlogu u glavi za to. Tak da, a tko to kaže, tko ti je to rekao, molim te, sad mi reci da ih nađem?
Gledam samo ono što te ljudi pitaju, ali slažem se da glazbenik mora imati to u sebi jer ćeš izgorit. Najgore je kada ti netko kaže da je ovaj ovakav ili onakav.
Ako dobro odradiš nastup, ako si tamo gore bi li ja trebao sada sići dolje i reći da je bilo užas. Ej, kao ono sorry, ovaj dio mi je bio loš, malo sam tu falšao.
Što misliš, koga danas na glazbenoj sceni vole od domaćih izvođača?
Nikoga. Radio sam jedan intervju i bio sam brutalno iskren, rekao onako kako stvari stoje, no ispalo je navodno sve depresivno, ali nije tako, nisam depresivan. Ljudi vole glumiti što je kontraproduktivno. Svi nešto glumimo, a drugačije je. Kada prođemo pet koncerata svatko će otići doma sa sendvičem s benzinske. Nije sve super i bajno, ali mi smo pristali na to, želim i volim svirati, želim da ljudi vole moju muziku i da se skupa zajebavamo.
To je jedan životni put koji izabereš, ili ćeš ići do kraja ili ne, nećeš ići do pola, po meni.
Zvučat će kao klišej, ali taj put je izabrao mene, a ne ja njega. Ne možeš protiv toga. Ljudi, budite iskreni, recite kako je i što je. Nema smisla. Ljudi osjete iskrenosti i ranjivost. Nitko ne bi trebao raditi ono što ne želi. Glazbe je moj život, glazba sam ja. Mogao bih potpisati za Croatiu Records, izdati singl, napraviti neku pizdariju. Što mi to vrijedi, život je kratak. Ne želim nešto glumiti, radije ću kopati kanale nego raditi nešto što ne želim. Onog trenutka kada nemaš više ništa za reći, to je vrijeme da se odustane. Ali imam još puno toga za reći.
Treba raditi baš to što voliš, drago mi je što postoje takvi glazbenici i bendovi koji rade to iz gušta. Imaju još 17 tisuća poslova sa strane, ali rade to jer imaju nešto za reći i to čine s ljubavlju. To se vidi na pozornici.
Nemam nikakvih problema s tim stvarima.
Imaš poruku za današnju mladež za kraj?
Ne (smijeh). Počnite slušati pravu glazbu, nemojte se zajebavat.
Foto: Jelena Bošnjak