Zvonka Obajdin (Svemir): “Dogode se stvari u životu koje ti pomrse sve planove, ali nadamo se da je to iza nas”
16. rujna 2017.
Nikola Knežević (2372 Članci)
Podijeli

Zvonka Obajdin (Svemir): “Dogode se stvari u životu koje ti pomrse sve planove, ali nadamo se da je to iza nas”

Nakon promjene jednog člana, ali i potrebe za pauzom zbog privatnih razloga ostalih članova, zagrebački bend Svemir konačno ponovno nastupa!

Svoj posljednji koncert pred publikom Svemir je održao još krajem prošle godine, a sada će, zajedno sa splitskom kantautoricom Billie Joan, zasvirati na pozornici Močvare u četvrtak, 28.9.2017, u sklopu programa Začarana Močvara. Tim povodom razgovarali smo sa Zvonkom Obajdin, vođom Svemira, o tome što se sve događalo s njima u zadnjih godinu dana, ali i pet godina, od prvog koncerta, te što nam pripremaju u bližoj budućnosti.

Svemir se skoro nakon godinu dana vraća na pozornicu. Što se događalo u tih godinu dana? Zbog čega smo toliko dugo čekali?
Još smo krajem prošle godine planirali s početkom 2017. uzeti kraću pauzu, preskočiti probe možda mjesec dana da se malo resetiramo od dosta ispunjene godine, te se nakon te pauze više posvetiti radu na nekom novom materijalu umjesto učestalih svirki uzduž i poprijeko. No, pauza se morala produžiti kada nam je dotadašnja solo gitaristica Saša objavila da napušta bend. Nas troje preostalih dogovorili smo se da ćemo nastaviti s bendom, no trebalo je ipak prvo pronaći novu osobu za gitaru, jer pjesme koje radimo i zvuk kojem težimo baš traže jednu dobru, emotivnu, razigranu solo gitaru. Ja sam odmah počela razmišljati o tome koga pozvati u bend, i Daniel je bio praktički prva osoba koje sam se sjetila, jer smo on i ja već jednom bili u istom bendu, tamo negdje 2010-te, dakle još prije osnutka Svemira. Taj je bend imao samo nekoliko nastupa, i nakon što se raspao Daniel i ja više nismo bili u kontaktu, a on se zbog preseljenja i obiteljskih obaveza na neko vrijeme bio povukao iz tog kruga aktivno bendovskih svirača. Znala sam da je odličan gitarista i sve skupa dobar lik s kojim je lijepo raditi, pa sam mu poslala mail na adresu koju sam imala od prije. Kako nije ništa odgovorio, mislila sam da nije zainteresiran ili da još uvijek nije u mogućnosti prihvatiti takvu obavezu, pa sam nastavila tražiti dalje, kontaktirati još ljudi, čak smo dali i oglas na glazbenom oglasniku. Međutim, ništa od toga nije urodilo plodom, i ja sam se, nakon jedno mjesec dana neuspješnog traženja, sjetila da osim maila možda imam i Danielov telefonski broj još uvijek u imeniku. I vidi vraga – imala sam ga. Pa sam mu poslala poruku u kojoj pitam bi li svirao s nama, i čovjek je pristao :). Da stvar bude zanimljivija, rekao mi je da je taman tog dana kad sam poslala poruku, otišao u music shop i kupio nove žice za gitaru jer je poželio, nakon perioda neaktivnosti, ponovno se priključiti nekom bendu i zasvirati pred publikom. I kako je izašao iz dućana, eto stiže moja poruka s ponudom da nam se pridruži. Prava priča za one koji vjeruju u sudbinu 🙂
Počeli smo s redovnim probama, no potrajalo je malo dok nismo posložili repertoar, jer smo neke pjesme i prearanžirali pa ih sada sviramo malo drugačije, a napravili smo i par novih. U petom mjesecu imali smo i kratku svirku na Radio Studentu, dakle svirali jesmo ali ne pred publikom. Osim toga bilo je i par akustičnih svirki koje sam odradila ja sama, ili uz pratnju Matka na nekim improviziranim udaraljkama, npr za podršku prosvjedima protiv devastacije parka na Savici ili prilikom blokade Hrvatskih studija.
No, onda je došlo ljeto koje nas je opet malo usporilo, neke smo ponude za svirke morali i odbiti i prorijediti probe, zbog privatnih situacija koje su iskrsnule. Dogode se tako neke stvari u životu koje ti pomrse sve planove. Nadamo se da je to sve sada iza nas i da ćemo nastaviti raditi nove pjesme i pripremati nove koncerte bez ovolikih pauza.

Zvonka Obajdin

Na koncertu u Močvari zasvirat ćete s mladom kantautoricom Billie Joan. Znate se od prije i zašto baš Billie Joan?
Ivanu ja znam već godinama, jer smo zajedno nastupale na nekim kantautorskim festivalima, kao npr na Exposure festivalu u Velikoj Gorici još 2015., i od prve mi je bila zanimljiva kao izvođačica i simpatična kao osoba. Činilo nam se i da se dobro uklapa u večer, odnosno da niti njenoj niti našoj publici neće biti suviše stran onaj drugi izvođač, pa smo joj predložili da svira prije nas, i jako nam je drago da je pristala.

Nije ovo samo prvi nastup nakon godinu dana, nego i pet godina od prvog studijskog albuma i prvog bendovskog koncerta, je li tako? Kako je proteklo tih 5 godina?
Volim se sjetiti kako je uopće došlo do tog prvog koncerta, jer me to uvijek ponovno podsjeti na to kakvu sam sreću imala kad sam pronašla ovu ekipu za bend. Tijekom te 2012., Robert Kanizsai i ja, koji smo tijekom prethodne godine počeli nastupati kao duo pod imenom “Svemir”, snimili smo taj prvi, demo album u kućnom studiju prijatelja. Promocija albuma bila je zakazana za 20.10. u klubu Retro, i namjeravali smo na njoj odsvirati sve to što smo snimili odnosno održati potpuni koncert. Kako smo nas dvoje još od desetog mjeseca 2011-te stvarno puno radili i vježbali, imali smo svirku spremnu, kako se kaže, u malom prstu. No, tokom ljeta, između Robija i mene je došlo do razlaza, i trebalo je nekako odraditi koncert, i to baš promociju albuma, bez njega. Nisam htjela odsvirati cijelu promociju solo, to jednostavno ne bi bilo to. Matko, bubnjar, već je bio u igri jer je gostovao na snimanju albuma na par pjesama, a početkom jeseni upoznala sam i Sana (basistu) i Sašu (gitaristicu) koji su htjeli svirati te stvari, i mi smo u 5 ili 6 tjedana, uz puno probi u suludim terminima, uspjeli pripremiti dobar komad promocije i odsvirati ga. Znači, odmah vatreno krštenje! I to je bilo to, nastavili smo funkcionirati kao bend sljedećih pet godina, što znači da sam imala ludu sreću i da sam, tražeći ljude nabrzaka i bez neke mogućnosti da puno biram, iz prve napiknula ekipu kakvu je zapravo teško naći.
Od tada pa do kraja prošle godine, snimili smo još dva albuma i odsvirali na desetine koncerata u Hrvatskoj, Srbiji i BiH, i pri tome skupa učili kako funkcionira bend, kako se rade albumi, kako se dogovaraju svirke, i sve ono što nam je svima prije pet godina bila još prilična nepoznanica. Proveli smo puno vremena stisnuti zajedno u malim prostorima, u prostoriji za vježbanje, u mom vjernom bendmobilu odnosno autu koji može povesti cijeli bend s opremom, dijeleći ručkove ili deke za pokrivanje, skupa smo renovirali svoj prostor za probe, i takve stvari te baš povežu s ljudima i u tih sam pet godina uživala. Protekle su, dakle, radno i prijateljski 🙂

U susret koncertu objavili ste i neke do sada neobjavljene materijale. O čemu se radi?
Za promociju aktualnog albuma “Male laži”, koju smo prošle zime održali u KSET-u, zamolili smo naše prijateljice Antonelu Marušić i Anu Opalić da nam naprave kratki filmić o tome. Htjeli smo imati uspomenu na taj dan, da se malo uhvati atmosfera događaja, da naši prijatelji kažu par riječi o albumu i o nama, da i mi sami kažemo kako se osjećamo i da to sve ostane dokumentirano.
Od materijala snimljenog na promocijama, prvo smo pred ljeto izdali spot za pjesmu “Pobratimstvo lica u svemiru” tj kadrove s promocije spojili smo sa studijskom verzijom pjesme, a sada se može pogledati i sirova, dakle prava live a ne studijska verzija te pjesme, koja je meni, unatoč inferiornom zvuku, možda i draža od studijske jer je video snimak u potpunosti uhvatio esenciju benda, a na naš youtube kanal okačili smo i taj mali filmić s promocija.

Pratio sam malo probe Svemira na Facebooku, dosta zanimljivo sve to izgleda, puno vježbate, puno radite. Vjerujem da svi uz glazbu imate i redovne poslove, kako se stignete uopće okupiti?
Teško :D. Ne radimo više toliko koliko smo prije radili. Osim redovnih poslova, skoro svi u bendu imamo i još neke bendove uz Svemir, odnosno svi osim Daniela, a on ima malu djecu 🙂 Fleksibilni smo, ako moramo – pomičemo probe u zadnji čas, dogovaramo se koliko možemo unaprijed, ako netko ne može doći imamo i probe bez njega… dovijamo se na razne načine. Ponekad ne uspijemo održati probu cijeli tjedan, onda kad ju konačno dogovorimo, vježbamo u komadu po tri-četiri sata. Daleko je to od onoga koliko bih htjela da se radi, ali u danim okolnostima, radimo najviše što možemo. Kad nešto stvarno voliš, uspiješ pronaći vremena i snage.

Kako je biti žena na čelu benda, ima li vike i galame? Jednom mi je Tamara Obrovac rekla kako se osjeća kao majka koja mora nahraniti i paziti na svoje piliće 🙂
Ne osjećam ništa posebno u vezi toga što sam žena na čelu benda, osobito što je do nedavno osim mene bila još uvijek najmanje jedna žena u bendu (Saša na gitari), a ponekad i dvije (Ivana na violini). Vike i galame nema, ni u bendu, a ni inače, nisam galamdžijski tip. Ono što jesam, jest organizirana i radišna, tako da vjerojatno ponekad utlačim dečke u bendu piljenjem po nekim detaljima i očekivanjima da za sve postoje planovi i da se po njima radi… ali mislim da ni tu ne pretjerujem, znam se i ja opustiti, pustiti da se proba pretvori u džemanje i zafrkanciju. U svakom slučaju, mislim da to kojeg sam spola apsolutno ni na koji način ne utječe na odnose u bendu.

Sada kada ste se kompletirali, što dalje? Što nakon Močvare? Svirate još negdje ili se zatvarate u studio?
Nemamo trenutno potvrđene nikakve svirke nakon Močvare, iako smo za neke u dogovorima, tako da će nastupa biti, ali sigurno ne preintenzivnim tempom. Imamo na lageru novog materijala kojeg treba obraditi, pa ćemo se vjerojatno najviše posvetiti tome i u svom prostoru za vježbanje razrađivati ideje i nove pjesme. Kad zaključimo da ih ima dosta, onda ćemo i put studija, ali sad je rano reći kada bi to moglo biti. Negdje u 2018., otprilike :).