“Pobješnjeli Max” nekada i sada, “Nemoguća misija” nekada i sada, “Alien” nekada i sada, pa čak i “Batman” nekada i sada ili “James Bond”, pardon, potonji je uvijek bio dječja igra (izuzev nekoliko Daniel Craig filmova).
Spomenuo sam ove usporedbe jer je upravo takav slučaj i s filmom “Blade Runner”. Vratimo se u 1982. godinu kada je u kinima emitiran prvi ili reći će fanovi, jedini pravi, “Blade Runner”. Takav film gledati u to vrijeme kada se tehnologija tek počela pošteno razvijati, pogotovo filmska ili bolje reći računalna, je bilo nešto nevjerojatno. Barem će tako reći ova starija generacija koja je u kinima gledala originalnu verziju jer tada nisam bio niti u planu, bilo ljudski, bilo replikantski. Čak je film doživio fijasko i tek kasnije postao dio filmske enciklopedije, a čak je i legendarni i cijenjeni “The Guardian”, prije svega kada su u pitanju glazbene i filmske recenzije, okupivši vrhunske stručnjake SF filmova, proglasio “Blade Runner” najboljim svih vremena.
Treba uzeti u obzir kako je riječ o dva različita doba, dva različita trenutka kada je sniman jedan i drugi film. Upravo iz tog razloga neću reći koji je bolji, izvući ću se iz tog klupka te zaključiti kako je i jedan i drugi za svoje vrijeme jedinstven. Čak mogu to zaključiti i u redateljskom smislu, veliki Ridley Scott i onaj koji tek treba postati veliki, Denis Villeneuve, iako već iza sebe ima dobro iskustvo u filmovima “Arrival” i “Sicario”. Ridley je pak s druge strane, po mojem mišljenju, napravio filmove koji su i danas nekoliko desetljeća nakon stvaranja, u top 10 SF filmova svih vremena. Naravno, osim “Blade Runnera” tu je i “Alien”.
Zašto onda onakav naslov? Nije to nikakva navlakuša. Postoje trenuci filma u kojima je Villeneuve, vjerujem s namjerom, imao preduge dijaloge ili scene bez govora, a zbog kojih sam, moram priznati, par puta zamalo zaspao, pa otuda rizik od ozljede kralježnice. Teška je moja glava i kad naglo padne, može biti i ozljeda. Šalu na stranu, prije svega moram zaključiti kako je film predug, kao da gledam nekakvu uncut ili nezavršenu verziju koja je tek trebala ići na finaliziranje. Izuzmemo li tu činjenicu, film je doista nešto posebno i dugo nisam gledao ovako dobar SF film. Mislim, povratnički “Mad Max” je bio isto fenomenalan, ali ovo je za jednu stepenicu više.
Radnja je slična kao i u originalnom dijelu, stoga nema potrebe za daljnjim pojašnjenjm, a i da ne ispadnemo spoileri. Ovako smo samo trollovi.
Ryan Gosling, iako ga nešto pretjerano ne hvalim, još jednom je pokazao kako se može glumački transformirati u razne situacije. Gledali smo ga u Oscarima nagrađenom “La La Landu”, odličnom “The Big Short”, između su bili i simpatični “The Nice Guys”, a sada je tu “Blade Runner 2049”. Zaista impresivan niz nadprosječnih filmova.
Osim njega, K-ja, koji radi za LAPD, treba izdvojiti ulogu Jareda Leta kao Niandera Wallacea, vlasnika tehnološke tvrtke koja se bavi izradom i unaprijeđenjem replikanata. A Joi (Ana de Armas)? O moj Bože! Siri, više te ne volim.
I Robin Wright je standardno vrlo dobro odglumila ulogu poručnice Joshi. Harrison Ford u novom “Blade Runneru”, treba li išta komentirati? Treba, njegova uloga je i ovoga puta bila odlična, a dijalozi s Ryanom Goslingom su se posebno isticali u drugom dijelu filma.
Kao što rekoh, Ryan se odlično snašao u ulozi osobe na rubu emotivnog sloma, ali i osobe koja u samo nekoliko sekundi može oduzeti nekome život. Ako se to može nazvati životom. Naravno, kao i s originalnim “Blade Runnerom”, postoji dosta simbolika koje se mogu izvući iz filma, ali nećemo previše komplicirati. Riječ je o doista vrlo dobrom uratku kojeg obavezno morate pogledati, ako ne kao ljubitelj Ryana Goslinga ili Jareda Leta, onda makar zbog Hansa Zimmera koji je nakon otpuštanja mladog i talentiranog Jóhanna Jóhannssona (surađivao već s Villeneuveom na “Sicariju”) zajedno s Benjaminom Wallfischom napravio glazbu, no ovaj je ipak, mora se priznati, podnio najveći teret original scorea ili glazbe za ovaj film.
Gledajući sve zajedno, jedan od najiščekivanijih i najzanimljivijih filmova ove godine, bez obzira na rizik od stradavanja vratne kralježnice. No, ipak, Villeneuve nije Scott, Ryan nije Harrison, a “Blade Runner” je 1982, ne 2049. Oscar? Eventualno za specijalne efekte, a za glazbu bi mogla biti win-win situacija za Zimmera (“Dunkirk” vs. “Blade Runner 2049”). Vangelis je bio nešto posebno u originalu, a kada nakon spomenutog dvojca na kraju novog filma čujemo ponovno tu poznatu temu, Vangelis je i danas jedna posebna veličina.
P.S. Film i dalje možete gledati u Cinestar kinima u 2D ili 3D formatu. Gledao sam ga u 3D-u, ali nije nešto previše atraktivan, tako da toplo preporučam 2D.
Foto: Trailer Screenshot