RECENZIJA: Mnogi Drugi s “Prvim” nisu kao mnogi drugi
24. listopada 2017.
Nikola Knežević (2788 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Mnogi Drugi s “Prvim” nisu kao mnogi drugi

Debitantski album “Prvi”, kojeg je ovaj zanimljivi bend radio proteklih godina, producirali su genijalni Mark Mrakovčić i Leo Anđelković.

Mnogi Drugi nisu kao mnogi drugi, nego kroz sve svoje pjesme furaju svoj zanimljivi stil, kombinaciju akustične pop i rock glazbe uz dozu brass instrumenata. Kada bih morao neznancu predočiti njihov zvuk rekao bih kako je to kombinacija S.A.R.S.-a i Letu štuke. A zašto je to tako, otkrivam u sljedećim rečenicama.

Album otvaraju pjesmom “Slonovi” gdje kritiziraju današnje vrijeme društvenih mreža, odnosno, nažalost, vrijeme lovaca na lajkove i tapšanje. Tempo ubrzavaju pjesmom “Tempus” i genijalnim trubama koje prate cijeli album i koje treba posebno pohvaliti jer su se odlično uklopile u koncept. “Maske” pak govore kako trebamo skinuti maske i popričati. Pjesma je to koja odiše posebnom opuštajućom atmosferom, pogotovo svojim instrumentalnim dijelom, a i same riječi kažu – “pusti sve, opusti se, ma pusti si Beatlese, ma pusti si Maidene, i Mnoge Druge”. Time su nam rekli kako je glazba doista i terapija i kako u njoj bez obzira na sve probleme stvarno možemo uživati, pa tako i u glazbi ovog benda koji me baš ugodno iznenadio.

Iako je već šest pjesama (“Upeklo je”, “Čudan svijet”, “Slonovi”, “Voda”, “Duboka” i “Maske”)  bilo poznato prije albuma, dostavili su nam šest novih pjesama koje će se sigurno vrtjeti na playlistama mnogih ljubitelja ovog lijepog akustičnog pop/rock zvuka.

Glazba me podsjetila i na nekadašnji Flare i Anđu Marić, koji nažalost nisu zaživjeli kao glazbeni projekt, iako se i danas mogu čuti na radijskim postajama. Za Mnoge Druge se nadam da će postići puno više od Flarea. Također je dobro za čuti kako nisu cijelo vrijeme odustajali od svog zvuka. Iako su pjesme nastajale u različitim vremenima na tragu su zvuka kojeg su zacrtali.

Lijepo su mi sjele sve pjesme, ne mogu naći tu zamjerku ili neku koja možda nije trebala završiti na albumu. I vesela “Voda” uz koju ćete sigurno zaplesati, i laganica “Boje” koja će vas lijepo opustiti, i simbolična “Zarez” u kojoj osjećaje opisuju interpunkcijskim znakovima. “Duboka” mi je jedna od najdražih sa simpatičnim promjenama ritma u kojima ponovno ključnu igru igraju neizostavne trube. Ima tu i pjesama s nešto tmurnijim tekstom poput “Čudnog svijeta” gdje je glazba ta koja razbija čudna razmišljanja i gdje su uspješno balansirali tekst i zvuk da u konačnici sve ne pređe u određenu patetiku. Ista stvar je i s pjesmom “Plavi bar”.

Kraj albuma obilježen je s dvije lagane pjesme “Saša” u kojoj spominju Sašu Sušeca ali samo kao stvaratelja posebne atmosfere sa zvučnika radija tamo gdje sve šušti i šumi, te “Bilo spavaj” ili što bi mi u Slavoniji rekli – “što smo znali, to smo otpjevali”.

I dosta toga znaju i dosta toga kvalitetnog su napravili. Aranžmani su iznimno dobro posloženi, a o produkciji ne treba ni govoriti. Što se tiče instrumenata posebno bih pohvalio zvuk bubnjeva i brassa koji su dominantni u cijeloj glazbenoj priči zvanoj “Prvi”. Jedino je po meni vokal u nekim trenucima ostao pomalo sirov, no u jednu ruku možda je to i dobro u cijeloj ovoj akustičnoj intepretaciji koja i treba biti bez previše stiliziranja i zahvata.  Ali to je opet od uha do uha, odnosno od ukusa do ukusa.

Uglavnom, vrlo dobar album koji bi se mogao uvrstiti u bolje uratke ove godine. Diskografsko otvaranje nije moglo proći bolje! Da se vratim na početak i onu usporedbu. Razlog tome je da zvuče pametno kao Letu štuke i melodično kao S.A.R.S., odnosno zadovoljavaju obje strane, alternativnu i komercijalnu publiku.

Ocjena
4 out of 5

4

Vrlo dobro
4 out of 5