Znate onaj trenutak kada na Facebooku iskoče oni video uraci s hranom, pogotovo slasticama, pa otvorite širom oči i usta i “smrznete” se od prizora.
Takav ćete osjećaj imati slušajući album Chuija i Jazz orkestra HRT-a, pod nazivom “Chui ovu glazbu”, a koji je nedavno objavljen za Dancing Bear.
Odmah na početku moram priznati da nisam čovjek od jazza, što će reći da možda i nisam prava osoba koja bi trebala govoriti o njemu, a moguće da je upravo i suprotno jer će ova recenzija biti u potpunosti iskrena i objektivna. Kako to obična biva s jazzom, malo skladbi i puno instrumentalnih bravura glazbenih virtuoza i majstora. Tako je i ovdje, na dvostrukom albumu se nalazi 8 skladbi plus bonus track, glazbu je većinom radio Toni Starešinić, dok mu se na pojedinim skladbama potpisuje Đuro Dobranić, a na “Wil I Ever See You Again” ostatak Chuija, Vojkan Jocić i Janko Novoselić. Aranžmane su radili podijeljeno dirigent Jazz orkestra HRT-a Andreas Marinello i Joe Kaplowitz, dok je u skladbi “Punch” aranžman radio Luka Žužić. Kao bonus track albuma je suradnja s Josipom Lisac “Tebi putujem”, iza koje stoje supružnici Toni Starešinić i Željka Veverec (Mangroove). Album je snimljen u studiju Bajsić u ožujku ove godine, a miksan i masteriran u studiju 4 HRT-a. Ton majstor je bio Emir Altić koji je radio i master, dok su uz njega na miksu radili Igor Geržina, Toni Starešinić i Andreas Marinello. Glazbeni producent izdanja je Igor Geržina. Svakako treba spomenuti kod ovih tehničkih detalja i ilustraciju naslovnice koju je radio Esad Ribić, poznati hrvatski crtač stripova koji radi i za Marvel.
A nakon uvodnih tehnikalija, red je da kažem par rečenica i o samom glazbenom dijelu albuma. Ovo je jazz kojeg bi zavoljeli i mlađi naraštaji koji se inače vrlo rijetko vežu uz ovaj glazbeni smjer. Pogotovo zato što se radi o zanimljivom spoju benda i Jazz orkestra HRT-a u kojem se nalaze vrhunski solisti koji su dali jedan poseban doživljaj cjelokupnog uratka. Kao da gledam neke stare američke filmove gdje neka škvadra u automobilu prolazi onim zabačenim kvartovima, ali kvartovima u kojima su se nalazili najbolji jazz klubovi i odakle je ova glazba potekla. Dok prolaze tim kvartovima na kaziću u automobilu svira ovakva glazba. Takav doživljaj imam slušajući ovo maestralno djelo.
Baš je nekakva filmska atmosfera stvorena u ovim skladbama. Mogla bi komotno biti dio ludih Woddy Allenovih filmova ili možda dio nekog mjuzikla. Uz tradicionalne jazz instrumente odlično se uklapa moderni štih kojeg stvara Chui, ali ne u onoj mjeri da zasmeta atmosferski i muzikalno. Taman onoliko koliko je potrebno da ovo ne bude samo običan jazz album.
Drugi dio albuma je nešto drugačiji od prvog, više čujemo Chui i njihove “lude” dionice na instrumentima, dok recimo u “Bed Story” vladaju orgulje Starešinića i klavir Kaplowitza uz Jocića na tenor saksofonu. Najmodernija pjesma cijelog albuma je “Will I Ever See You Again” koja zvuči u jednom dijelu kao da je izašla iz soundtracka Blade Runnera. Neopisivo! I kao što sam rekao, za kraj uratka čujemo Josipu Lisac koja se svojim vokalom idealno stopila s idejom projekta Chui.
Ovaj spoj zvuči kao da traje onoliko godina koliko i Jazz orkestar HRT-a, ovi novi aranžmani pjesama, koje smo čuli na prva tri albuma benda, su zaslužili najvišu ocjenu. Usudio bih se reći da je ovo možda i najbolje glazbeno izdanje ove godine u Hrvatskoj. Glazbu ne trebaš samo slušati, nego i čuti. Kada to dosegneš onda shvatiš koliko je energije i truda uloženo u cijeli projekt, tada čuješ svaku kap znoja i svaku emociju, tada shvatiš da je ovo pravo remek djelo. Chui ovu glazbu!