Redatelj filma nominiranog za Oscara, “Lobster” (2015), Grk Yorgos Lanthimos, radi pomutnju u našim glavama novim filmom, psihološkim trilerom “The Killing of a Sacred Deer” ili u prijevodu na hrvatski “Ubojstvo svetog jelena”.
Prije svega, došavši u Kaptol Boutique Cinema, uopće nisam trebao gledati ovaj film, ali s obzirom da je pomaknuta projekcija prvotnog izbora, jedino me ovaj čekao u terminu za 5 minuta. Kao da sam znao što će se dogoditi. Nenadano uvijek ispadne najbolje, a ovog puta nenadano je ispalo bolesno, kao da gledam seriju “Black Mirror”. A kad malo bolje razmislim, Netflix je zamalo zaposlio genijalnog Grka da režira jednu od epizoda 4. sezone serije “Black Mirror” koju nikako da dočekam. Ali to se, nažalost, nije dogodilo.
Film “The Killing of a Sacred Deer”, baš kao u prvoj epizodi prve sezone spomenute serije, govori o žrtvovanju. Žrtvovanju koje je iznimno teško, ali i žrtvovanju koje znači mir i spokoj. Barem na kratko. Sve se vrti oko jednog maloljetnika (kojeg je izvanredno odglumio Barry Keoghan; “Dunkirk”) koji ima ozbiljnih psihičkih problema, ali kako priča odmiče čini mi se kao da svi imaju psihičkih problema. Drugi glavni lik, kardiovaskularni kirurg Steven (Colin Farrell u odličnoj ulozi, baš kao i u prošlom filmu Grka – “Lobster”) došao je do zida, jednog visokog zida iza kojeg je spomenuti mir i spokoj, a kojeg možeš zaobići jedino ako dio njega srušiš. Umjetan je to život, kao onaj kada si možeš priskrbiti sve, ali ne i najvažnije – normalan život. Umjetan je život i druge obitelji, nepotpune obitelji, obitelji koja je već doživjela veliki gubitak. Ne vlastitom krivicom, ne krivicom žrtve, nego onoga jedinoga koji je mogao spasiti taj život. Iako se u njihovim glavama život odvija sasvim normalno, svi osim njih shvaćaju cijelu situaciju totalno drugačije, a pri tome mislim na gledatelje.
Ključan je trenutak upoznavanja Stevena s Martinovom (maloljetnik) majkom koju glumi Alicia Silverstone. Riječ je o jednoj manjoj, ali vrlo dobro odrađenoj ulozi. Sve nakon toga više nikada neće biti normalno, uvjetno rečeno skladan život je sve samo ne takav, a Steven ima samo dva izbora. Otuda i briljantan naziv “Ubojstvo svetog jelena”, koji potječe iz doba borbe između Grka i Trojanaca. Kralj Agamemnom je žrtvovao život kćeri Ifigenije samo kako bi vjetrovi konačno zapuhali i otjerali Trojance s mora. Vraćamo se na Stevenovu dilemu, žrtvovati nekoga za dobrobit obitelji ili pokušati poslušati zdrav razum i donijeti neku normalnu odluku. Što će izabrati, hoće li nekoga i ako hoće, koga žrtvovati, nećemo otkriti, ali koji god izbor bio život nikada više neće biti isti.
Početak i kraj filma ima jednu simboliku, a glavni protagonist te simbolike je onaj koji živote svojih pacijenata drži na svojim ramenima. Zaključak je, koliko god bio profesionalan u svom poslu, nikada nećeš biti takav u svojoj obitelji, koliko god bio hrabar i spašavao živote, toliko si slabić i gubiš tlo pod nogama. Umjetne emocije, bez ljubavi, bez brige za bližnjima, bez osjećaja, a u konačnici i bez života. Život je dobar onoliko koliko mu dopustiš da bude dobar.
Teško da će svima ovaj film dobro sjesti, prije svega je priča teška, kao drugo riječ je o psihološkom trileru, a kao treće ako ste mislili da ste sve vidjeli u životu, varate se. Film je već počeo osvajati nagrade, a vidjet ćemo hoće li se svidjeti i Akademiji.
Za kraj, osim spomenutih, svakako moram izdvojiti i vrlo važnu i odličnu ulogu Nicole Kidman, koja glumi cijenjenu oftalmologinju i suprugu “brižnog”, ali i grubog supruga Stevena, pred kojim je važna odluka – biti taj koji će preuzeti inicijativu ili ne.