Vrijeme i mjesto radnje: subota, 2. prosinca oko 22h, Tvornica kulture. Na moju veliku žalost, uspjeh vidjeti zadnjih par minuta nastupa Dankinje Myrkur, koliko god sam žurila doći na vrijeme, nisam uspjela.
Svo troje izvođača se držalo satnice u minutu, tako da ona dobra stara – “još nisu ni počeli”, ovaj put nije urodila očekivanim plodom. Žena ima stas i glas, metal publika godinama odlaženja na koncerte jedno sam shvatila, strašno su skloni traženja “dlake u jajetu”) joj zamjera što se deklarira kao black metal. Osobno bih bila sretna da je puno više pripadnica ljepšeg spola u tom žanru, bez obzira koji bio. Metal slušam jer ga volim u širokom rasponu i nikada se nisam smatrala pripadnicom određenog žanra, isključivo iz razloga jer mi se od svega sviđa po nešto. Bravo ja!
Solstafir su počeli točno u 22.20 kako je bilo i najavljeno i do ponoći su odsvirali svojih 8 stvari. Zvuči malo, ali prosjek trajanja pjesme je oko 8 minuta, tako da je to bio ekvivalent 15-20 pjesama nekog drugog benda. Tvornica je bila solidno popunjena, a zvuk odličan. Sâm bend nije ostavio nekakav fantastičan učinak da bih ih poželjela slušati svaki dan i cijeli dan doma, ali su premašili očekivanja u smislu scenskog nastupa i komunikacije s publikom koja je u početku bila minimalna, da bi se prema samom kraju koncerta razvila u dvosmjernu razmjenu energije. Većinom je to sve što i očekujem od benda. Možeš biti tehnički savršen, ali ako ti nije stalo do onog što radiš i nisi u stanju iskombinirati, mene nisi pridobio. Pravo je čudo što u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri nisu prije pohodili naše prostore, ali su obećali ispraviti grešku prvom prilikom. Nadam se da će održati riječ, voljela bih ih opet gledati.
Svakako treba spomenuti kako su u Zagreb došli na promotivnoj turneji aktualnog studijskog albuma “Berdreyminn”, objavljenog sredinom proljeća, a ovime je uspješno nastavljen niz gostovanja islandskih glazbenika. Tako mala zemlja, a tako puno dobre glazbe.