Trenutak koji su mnogi s nestrpljenjem iščekivali, prvi veliki samostalni povratnički koncert jednog od najomiljenijih i najboljih bendova 90-ih godina, Kojota, konačno se dogodio i to u Tvornici kulture.
Erotic Biljan And His Heretics su probili led te prohladne subotnje večeri, bend koji je prštio energijom u svom, kako su ga oni nazvali, screamadelic garažnom rock stilu. Prvi put sam ih slušao uživo i jedan su od onih projekata koji albumske snimke prilikom izvedbe na koncertu podignu na još jednu višu razinu. I ono što ne razumijem, kako do sada nisu već došli do neke od najviših pozicija na hrvatskoj rock sceni. Prošlo je više od godinu dana od njihovog zadnjeg albuma “The Devil Stole My Recod” koji je bio zbir onoga što rade već godinama. A upravo svih tih godina struka je govorila o bendu većinom u superlativima, što dovoljno govori o njihovoj kvaliteti. Ne samo da je “vrag ukrao njihovu ploču”, nego je cijeli nastup izgledao kao da je vrag ušao u njih. Baš sam uživao u svakoj minuti ovog žestokog nastupa. Ritam i solo gitara su bile pravi eargasm, a energija pjevača je u potpunosti prenesena na publiku koja je svaki ritam doživljavala onako kako i treba – uz glasno pjevanje i plesanje. Ima nešto seksi i erotično u njihovoj glazbi koja osvaja slušatelja od prve minute.
Po mnogima jedan od najboljih sastava 90-ih godina, Kojoti, svoj veliki povratak imao je na Brijačnici početkom ove godine i od tada se nanizalo dosta koncerata, prije svega u sklopu festivalskih nastupa, a Tvornica kulture je trebala označiti i novi početak. Ne samo zbog prvog velikog samostalnog koncerta, nego i zbog novih materijala koji su predstavljeni u tjednima prije ovog nastupa. “Mi ne pripadamo tu”, koju obilježava psihodelično luda gitara Davora Viduke i “Nova riječ”, prava rock poslastica, dio je novog repertoara Kojota koji se savršeno uklopio u njihove stare hitove koji i dan danas vladaju radijskim eterom. I ove dvije nove pjesme će zasigurno pronaći svoj put do publike, a prva live premijera je to i pokazala. Ove pjesme su i dio box seta “Dragocjeno Raskošno Blistavo” koji je dan prije koncerta promoviran u Vinylu. Dragocjeno, raskošno i blistavo je treslo, lupalo i udaralo u Tvornici kulture. Mnogi su jedva dočekali ovaj nastup, te iz petnih žila, poznavajući sve tekstove, pjevali nezaboravljive hitove Kojota.
Moram prije svega pohvaliti Davora Viduku, koji ima toliko energije, želje i volje, uz stalni angažman u grupi Kawasaki 3P i povremeno uz Greaseballs, za rad u Kojotima. No, kako je jednom rekao, Kojoti su mu nedostajali i s ljudske i s muzičke strane, tako da nije bilo teško ponovno okupiti bend i krenuti ponovno s radom. Definitivno je riječ o jednom od najboljih rock gitarista u regiji, ali i čovjeku koji je zaslužan za nezaboravne rock hitove i Kojota i Kawasaki 3P-a. I Alen Marin je u iznimno dobroj kondiciji, onoj vokalnoj, te mi je bilo drago vidjeti ovu ekipu zajedno na pozornici. Iako sam bio još u osnovnoj školi dok sam čuo prvi put Kojote, uvijek su ostavili jedan zanimljiv trag u mojem srcu. Uz Majke su za mene bili najznačajniji hrvatski rock bend 90-ih godina, onih teških godina, kada je glazba bila jedini pravi lijek za svaku tjeskobu. I danas su Kojoti kao lijek i liječili nas oni još dugo na ovakav način. A ako će neki budući studijski uradak zvučati kao ove dvije novopredstavljene pjesme, onda bi Kojoti mogli ispisivati novu budućnost hrvatske rock scene. Onako kako oni to najbolje znaju, dragocjeno, raskošno i blistavo.
Foto: Nikola Knežević
[envira-gallery id=”16867″]