OSVRT NA GLAZBENU 2017. GODINU: TOP 10 domaćih izdanja
2017. godinu ću pamtiti kao bogatu vrlo dobrim i odličnim glazbenim izdanjima, a kako je primicao kraj godine tako je top lista najboljih bila sve neizvjesnija.
Da ne ističem kao napomenu na kraju teksta, bolje odmah reći da je ovo vrlo osobna top lista i ona ujedno ne znači i stav cijelog kolektiva Music Box portala. Iako bi lista nešto drugačije izgledala da sam gledao samo na izdanja s potpuno novim pjesmama, odlučio sam ipak uključiti i određene albume koji se sastoje od pjesama koje smo već čuli, ali u novim aranžmanima. Moram istaknuti i kako ova lista nema apsolutno nikakve veze s komercijalnim uspjehom, nego s onim što osobno smatram najkvalitetnijom glazbom, odnosno glazbom koja svojom intepretacijom itekako zaslužuje posebne riječi.
Ono što me raduje jest činjenica kako su na listi izdanja koja su žanrovski sasvim različita, ali i izdanja objavljena pod raznim etiketama pa čak i nezavisnim. Ovo je mojih TOP 10:
10. Carla Belovari – Soul na ranu (Dallas Records)/Jinx – Pogrebi i pomiriši (Dallas Records)
Da, dobro vidite, dva izdanja odmah na 10. mjestu i to oba izdanja iz Dallas Records kataloga. Carla Belovari je objavila dugoočekivani album prvijenac koji je pravi pop/soul za izliječiti svaku ranu. Carla je, čini mi se, svih ovih godina koliko smo čekali na ovo izdanje gradila svoj glas, samopouzdanje i iskustvo, a finalni proizvod je doista impresivan i na tragu vrhunskih soul vokala, čak i onih izvan naših okvira.
Jinxi su također nešto posebno na hrvatskoj glazbenoj sceni, jedan pravi big band koji savršeno pronalaze sredinu između komercijalnog i urbanog popa, koja, kada ju zagrebeš, ispusti miris najfinijeg glazbenog parfema. Ima tu i popa, i funka, i swinga, i big band zvuka, i bluesa, i low, i middle, i fast tempa, i što je najvažnije – sve je lijepo sjelo na svoje mjesto. Yaya, meni jedna od omiljenih pjevačica u Hrvatskoj, opravdala je i ovoga puta taj epitet. Kada treba opustiti glas, zvuči kao anđeo, a kada svom glasu treba dodati malo grubosti, onda pokazuje svu svoju raskoš i kvalitetu.
9. Bow vs Plectrum w/ Zagreb Philharmonic Orchestra – Strings Only (Aquarius Records)
Bow vs Plectrum, mladi projekt dva vrhunska glazbenika, Filipa Novosela i Tihomira Hojsaka, koji je već albumom prvijencem privukao pozornost hrvatske i svjetske glazbene kritike, ove godine je objavio drugi album “Strings Only”. Kako i sâm naziv kaže, riječ je o albumu snimanom samo na žičanim instrumentima. Glazbeno su obišli razne krajeve Hrvatske, a otišli su i do Makedonije i Bugarske te prezentirali zvuk koji je tradicionalan za ta područja, naravno u svojem aranžmanu. Veliko bogatstvo tradicije na jednom mjestu i u novom ruhu.
8. Vlatko Stefanovski – Mother Tongue (Croatia Records)
Makedonija je glavna tema izdanja Vlatka Stefanovskog – “Mother Tongue”. Ta vječna i neizmjerno puno puta spominjana ljubav između ove zemlje i ovog, jednog od najboljih, svjetskih gitarista traje i trajat će vječno. Melodije koje se nalaze na “Mother Tongue” nisu nešto što već nismo čuli od Vlatka, štoviše, većina tih pjesama je standardni dio njegovih repertoara, ali taj osobni štih koji daje svakoj izvedbi je uvijek poseban i jedinstven. Vlatko se ne želi novim aranžmanima ovih pjesama iznova dokazivati nego samo podsjetiti koliko cijeni i voli Makedoniju, tradicionalnu glazbu, glazbu općenito, melodiju, notu i gitaru kao jedan od najljepših i najšarolikijih instrumenata na svijetu.
7. Frenkie, Kontra i Indigo – Egzil (Universal Music Hrvatska)
Universal Music Hrvatska počeo je “opasno prijetiti” drugim izdavačkim kućama s domaćim izdanjima. Iako prije nije bilo moguće u ovom katalogu pronaći domaća izdanja, Universal Music Hrvatska se polako posvećuje nekim od imena koji zaslužuju jednu ovakvu vrhunsku etiketu i sve njezine prednosti. Prije svega počeli su surađivati s nekim hip hop imenima u regiji pa tako i s trojcem Frenkie, Kontra i Indigo. Za potrebe novog albuma “Egzil” potegnuli su čak do Tokija, a krajnji učinak je perfektan. Ali ovo što su napravili je vrijedilo prelaska pola svijeta. Skužit ćete kada poslušate album. Kao da ih je “lupila” ta japanska ludnica, taj “egzil”, a znamo da su Japanci ludi za hip-hopom koji je jedan od najkomercijalnijih glazbenih smjerova u Zemlji izlazećeg sunca, kao i video igrama koje su jedno od glavnih obilježja njihove moderne kulture. Uz “za naježit se” tekstove, glazba daje jednu posebnu atmosferu, futurističku, “bladerunnersku”, možda im je to, osim Japana, i bila inspiracija. Ne samo da su time napravili odličnu glazbenu priču nego su i podigli letvicu moderne produkcije, barem na našem području, za nekoliko stepenica.
6. Tús Nua – Horizons (nezavisni)
Netko je komentirao na našoj web stranici kako je album dobio visoku ocjenu jer su u pitanju djevojke. Ne, bend je dobio visoku ocjenu zato što uopće o takvom etiketiranju ne razmišljaju, nego o glazbi, najvećoj ljubavi i okupaciji. Nije to onaj bend gdje ćete zaključiti kako očekujete više od njih i kako mislite da mogu puno bolje od ovoga. Ovo je bend koji zvuči kao da je prošao sve faze i kao da ima jasan cilj, dostavljati i dalje savršen alternativni noise rock/shoegaze zvuk koji će vas izuti iz cipela ili kako bi Amerikanci rekli, that will blow your mind. Mračan je to ali i fenomenalan glazbeni svijet mladog all girl benda.
5. My Buddy Moose – IV (Dancing Bear)
Lijepo je za čuti i vidjeti da Rijeka uvijek ima posebno zanimljive glazbenike, jedina šteta što moraju doći do Zagreba da ih se bolje čuje i na tome još treba poraditi. Ali maknimo to u stranu. Ovdje je riječ o jednom od najboljih domaćih albuma godine, a utjecaj Amerike na njihovu glazbu nije otrcan, dosadan i jednoličan. Nekada se bendovi i glazbenici previše koncentriraju na svjetski zvuk te se zagube u pokušaju i unište i ono dobro što su imali, ali My Buddy Moose su nešto sasvim drugo. Imaju briljantan zvuk kojeg treba širiti po cijelom kontinentu baš onako kako su se oni širili u kvaliteti svih ovih godina. Mislim da su definitivno spremni za takav poduhvat i samo je pitanje vremena kada će se to i dogoditi. Ovim albumom bi mogli dobiti hrpu novih obožavatelja i izaći iz određenih okvira koji su ih sprječavali u tome da postanu planetarno popularni. Zaslužili su biti u vrhu, ne samo u Hrvatskoj, nego i puno šire, baš kao što je to pošlo za rukom The Bambi Molestersima.
4. Kries – Selo na okuke (Riverboat Records)
Ako netko u svijetu nije čuo za Hrvatsku, velika je vjerojatnost da će mu se na spomen Mojmira Novakovića i njegovih Kriesa upaliti lampica u glavi. Ne govorim ovo uzalud nego iz razloga što je ovaj Poglavica, koji je na čelu svojeg world music plemena Kries, jedan od najboljih prezentera hrvatske glazbe u svijetu. Uostalom, ne zove se bend Kries bez veze. Zaista je ovaj projekt simbol okupljanja, topline, svjetla, širenja pozitivne energije, duha prošlosti i tragova budućnosti. Ovaj uradak definitivno zaslužuje najvišu ocjenu jer njihov rad, njihovo bogato iskustvo, besprijekoran talent Mojmira Novakovića, duh prošlosti kojeg nose u sebi, je nešto što se rijetko čuje i viđa.
3. Chui i Jazz orkestar HRT-a – Chui ovu glazbu (Dancing Bear)
Znate onaj trenutak kada na Facebooku iskoče oni video uraci s hranom, pogotovo slasticama, pa otvorite širom oči i usta i “smrznete” se od prizora. Takav ćete osjećaj imati slušajući album Chuija i Jazz orkestra HRT-a, pod nazivom “Chui ovu glazbu”, a koji je nedavno objavljen za Dancing Bear. Glazbu ne trebaš samo slušati, nego i čuti. Kada to dosegneš onda shvatiš koliko je energije i truda uloženo u cijeli projekt, tada čuješ svaku kap znoja i svaku emociju, tada shvatiš da je ovo pravo remek djelo. Kombinacija Chuija i Jazz orkestra HRT-a zvuči kao jedna simbioza koja traje onoliko koliko i Jazz orkestar HRT-a, kao da su namijenjeni jedno za drugo. Chui ovu glazbu!
2. Irena Žilić – Haze (Cuckoo)
Irena Žilić, mlada zagrebačka kantautorica, jedna od perjanica našeg novog “girl power” kantautorskog pokreta u kojemu su i Sara Renar, Ivana Picek, Dunja Ercegović (Lovely Quinces), Nina Romić… Irena Žilić se promijenila, Irena Žilić je i evoluirala, i treba nam biti drago zbog toga. Sam naziv albuma “Haze” je više nego pogođen i odražava atmosferu, a vokalna ju emocija samo podcrtava. U devet pjesama na albumu Irena nas vodi kroz melankolična i sanjiva raspoloženja svojim perfektnim glasom, a samu atmosferu izmaglice kroz cijeli album podcrtava iznimna produkcija koju je radio u zadnje vrijeme sigurno jedan od naših najboljih producenata Mark Mrakovčić.
1. Mayales – Simbol za sunce (Aquarius Records)
Dugo sam razmišljao koje ću izdanje staviti na prvo mjesto, na njega su mogli doći bilo koji od izvođača s prvih 5 mjesta top liste i zaista je teško odabrati ono najbolje. No, ipak sam odabrao Mayales, bend kojem smo oprostili na dugom čekanju novog albuma. Kada usporedimo stari i novi zvuk grupe Mayales, u pitanju su dva drugačija glazbena stila i razmišljanja, ali s jednom poveznicom – genijalnost. Ovo remek djelo je nešto što ipak zaslužuje izlazak iz barijera hrvatske glazbene scene. Jer način razmišljanja Mayalesa i najvjerojatnije najboljih producenata današnjice, Pavla Miholjevića i Juru Ferinu iz nekadašnjeg Svadbassa, nadilazi tipični i naivni komercijalni zvuk na kakav smo navikli i kojeg slušamo na radiju (da ne spominjem televiziju). Iako je album najavljen kao radiofoničan, teško da ćemo većinu pjesama čuti u radijskim programima (izuzev nekolicine njih urbanih). S druge strane, nije li to i čar svega. Sastaviti vlastitu kompilaciju, što bi rekao Ripper, „nabit si sluške, naćulit uši“ i zaputiti se na daleki put izvan naivnog bespuća loše glazbe i taštine koja nas okružuje.
Svatko će drugačijim očima gledati na ovu top listu, nečije oči možda ne bi niti jedan album izabrale u top 10, neke oči bi izabrale samo neke, ali sto ljudi, sto razmišljanja. Ne možeš nikome ugoditi, ali top liste se zbog toga i ne rade, barem se ne bi trebale raditi. Imaš onih plaćenih top lista, imaš onih koji ih sastavljaju po principu “moji frendovi”, a imaš onih koji to iskreno rade. Ova top lista je doista iskrena, naravno da ima izdanja koje treba dodatno spomenuti, poput grupe Jonathan čiji drugi dio albuma nestrpljivo čekamo, ili recimo Mije Dimšić koja je osvojila komercijalne top liste diljem Hrvatske albumom prvijencem. Tu su i Igor Geržina, Natali Dizdar, Billie Joan, Pavel, Mnogi drugi, Chaos Addict, Flyer, Headonest, Brain Holidays, Sassja, Fluentes, Singrlice i drugi koji bez dvojbe mogu ući u nekakvu TOP 20 ili 30 listu najznačajnijih izdanja godine. Opet kažem, ovisno o pojedinačnom ukusu. Ima tu i puno nezavisnih izdanja koji još tek trebaju doći do naših ušiju, ali i onih glazbenika koji se tek trebaju dokazati.
No, lijepa je godina iza nas, neka je još ljepša 2018. u kojoj želimo još više kvalitetne hrvatske glazbe. Nikako ne treba podcjenjivati hrvatsku glazbenu scenu, što neki konstantno rade, ima izvođača, glazbenika, bendova, kantautora koji su svojim radom zaslužili puno širi okvir djelovanja. Neki su počeli raditi na inozemnoj karijeri i takav potez treba ohrabriti i dodatno poticati. Kvalitetna glazba se mora širiti, za kvalitetnu glazbu moraju čuti i drugi, a hrvatska glazbena scena je zaslužila takav poduhvat. Chui našu glazbu pa onda sudi!
