Nakon što smo se tijekom godine nauživali deluxe box seta (u izdanju Dancing beara) koji sadržava remasterirani album” Apokalipso” Darka Rundeka (originalno objavljen prije dvadeset godina), “U širokom svijetu” i do sada neobjavljenog “Dovitljivi mali čudaci”, a prije toga i “Mostova”(iz 2016., Menart), red je bio na sudjelovanje u velikoj fešti glazbe u velikoj dvorani Doma sportova koju su Darko i Ekipa priredili u subotu 16. prosinca.
Dok se Ledena punila, publiku je zagrijala Sara Renar svirajući svoj vrlo dobar repertoar s mjerom i, rekli bismo već, standardno dobro (sjećamo se gotovo istovjetnog nastupa prije Macy Gray u Tvornici kulture). Dobar izbor pred, rekao bih odmah na početku, jedan od najboljih koncerata ove godine. Neobično je, ali i odlično da je i kvalitativno (brojem kupljenih ulaznica) ovo još jedan dokaz da publika prepoznaje iskrenost i beskompromisnost u glazbenoj formi i sadržaju. Darko Rundek (kao autor i interpret) rijetka je (rajska) ptica s ovih prostora koji je svojim neobičnim stilom, pjesmama, ali (to treba podcrtati) i stihovima, dugi niz godina uspijevao privući nemali broj ljubitelja glazbe. Pa i (nominalno) najveći hitovi” poput naslovne s albuma koji je (primarno) “slavljen” u metropoli neobičan su spoj raznih žanrova kojima je Rundek udarao svoj osoban i jak pečat.
Bilo da je riječ o komornijim nastupima (s Cargo trijom) ili ovom subotnjem (u kojem je imao podršku većeg broja suradnika), energija i, ponovit ću iskrenost i jasnoća izraza na vrlo visokoj su razini. Od “ApoCalypsa”, preko izvanredne “Crni dusi”, “Makeda” ili “Indijske”, ali posebno pjesama srednjeg tempa (“Grane smo na vjetru”) ili, pak, amblematske (i himnične) “Ay Carmela” pa prekrasne obrade (“Otok”, refren koje bismo mogli pjevati do duboko u noć) nizali su se izvanredni glazbeni (umjetnički) vrhunci u kojima je sudjelovao, ponovit ću, neobično velik broj ljudi. Vjerojatno je ovakav odaziv publike iznenadio i organizatora kojima idu pohvale (i oko satnice; Rundek je počeo gotovo u minutu). Slika (vrlo zanimljivi video sadržaji koji su pratili ono što se događalo na pozornici) i zvuk (na prvom mjestu violina pa i perkusije, gitara i bas, te klavijature, ali i brass “sekcijica”- mladost plus iskustvo) odveli su nas na putovanje “u širok svijet”, međimursko-indijsko-
Treba reći i rečenicu-dvije o pjesmama Haustora koje su izvedene na koncertu. Kratko i jasno – genijalno. Preporučio bih svima i svakako (ako ga niste ranije nabavili) box set legendarne grupe (u izdanju Croatia records) kako bi i na taj način (re)valorizirali najbolje trenutke pop glazbe iz nekih minulih vremena, a koje izdržavaju test vremena koje prolazi. Rijetko koji “domaći” autor, odnosno njegov rad izazivaju ovako nepodijeljene ekstatične reakcije publike i kritike, a najbolji dokaz tome je npr. “Šejn” koju je publika u Domu sportova pjevala kao da je riječ o nekom aktualnom pop hitu. I da – šećer na kraju. “Šal od svile”. Bezvremenska, prelijepa laganica koja je ostavljena za bis koncerta koji je trajao više od dva sata i koji će dugo trajati u našem sjećanju.
Čestitke još jednom Darku (i Ekipi) na proslavi okrugle i lijepe obljetnice albuma “Apokalipso” i zadovoljstvo što smo mogli sudjelovati u svečanosti glazbe u Zagrebu, vječnoj inspiraciji pjesnika i umjetnika. Rundek to jest, a i mama (gđa Rundek bila je u gledalištu koji metar od moje malenkosti) je, siguran sam, sretna i zadovoljna.
Foto: Anastazija Vržina