IZVJEŠĆE: Algiers na Žednom uhu u Močvari – “all power to the people”
Lionel Messi možda i može koji put i promašiti nešto, ali Žedno uho i Mate Škugor baš nikad, a to se pokazalo i ovaj put kad su nam u sklopu istog programa doveli ponovno nešto vrlo recentno i zanimljivo, američki kvartet iz Atlante, Algiers koji na svojoj europskoj turneji prvi put posjećuju naše krajeve.
Sa svoja dva albuma uspjeli su u nešto manje od tri godine steći već poprilično respektabilan status kako kod kritike tako i kod publike tako da nije bilo čudno što je Močvara bila ispunjena. Bend izlazi i već u samom intru dobivamo na znanje da će ova večer biti večer buke. Sama postava je takva da se sastoji kao klasičan bend od ritam sekcije, bubnja i basa, gitare i električnog klavira koji je dominirao sredinom pozornice, ali dalo se primijetiti da je uz to dodana još hrpa kojekakvih elektronskih divajsova.
Algiers su bend koji je pokušao, i uspio vrlo dobro spojiti nešto što je možda izgledalo kao naizgled nespojivo, soul i gospel sa industrialom, elektronikom i post punkom. Franklin James Fisher, pjevač, klavijaturist, gitarist i “korisnik“ elektronike, dominira pozornicom. Svojim izgledom koji me podsjetio na kombinaciju velikih soul legendi Otisa Readinga i Wilsona Picketta i svojim vrlo upečatljivim vokalom, a ponajviše svojim “mahnitim“ponašanjem s kojim je nerijetko završavao na podu svakako je bio centralna figura ovoga nastupa. Uz njega je hiperaktivni basista Ryan Mahan koji je ujedno i “master of the elektronic efects“. Lee Tesche na gitarama isto me je, ne samo zbog odijela na početku nastupa, podsjetio na još jednu gitarističku industrial legendu, naravno Blixu, koje je kroz svoj nastup i svoje sviranje često prizivao. Sve to vrlo čvrsto iz pozadine i sa svojim teškim industrijskim ritmom drži u ritmu bubnjar Matt Tong, vrlo čudan ali i simpatičan lik.
Kroz otprilike sat i pol svirke predstavili su nam izbor dva dosadašnja albuma, nastupni “Algiers“ iz 2015. godine i prošlogodišnji “The Underside of Power“, naravno s malim naglaskom na ovaj drugi pošto ga ovom turnejom trenutno predstavljaju po Europi. Ubitačno su otvorili s dva možda i ponajbolja zgoditka novoga albuma, “Cry of the Martyrs” i “Walk Like a Panther”. Nakon toga reda se izbor oba albuma, “Claudette”, “Old Girl”, “Irony/Utility/Pretext”, histerija s “Animals”, kratkotrajno smirivanje ubitačnim gospelom “Blood”, “But She Was Not Flying”, “Death March” i zatvaranje s “Black Eunuch” s prvijenca.
Publika koja je zaista uživala i znala je nagraditi veliki trud koji je dobivala s pozornice nagrađena je naravno i dodatkom, a prije samog kraja dobili smo “And When You Fall” s prvog albuma. Kraj je pripao po očekivanju naslovnoj stvari s “The Underside of Power” i upravo je možda to stvar koja bi ponajbolje pokazala rad Algiersa. “The Underside of Power” je klasična Motown struktuirana soul pjesma. Bez problema ju se može zamisliti u izvedbi recimo Smokie Robinsona uz pratnju The Miracles i vrlo vjerojatno bi mogla postati veliki soul hit, čak i klasik, ali današnje vrijeme je uvelike različito od doba vladanja Motown soula pa tako i ovu pjesmu dobivamo odjevenu u jedno teško industrial odijelo, praćeno teškim industrial ritmom i bukom.
Zamislite vaš omiljeni soul hit u pratnji Einsturzende Neubautena i otprilike si možete dočarati ono što pokušavaju raditi Algiers. A kako smo vidjeli u Močvari rade to odlično. Odlična večer, odličan i vrlo moćan koncert, i publika koja će nadam se jednog dana, kada Algiers dožive prava priznanja za svoj rad, moći reći da su bili na njihovom prvom predstavljanju u Hrvatskoj.
Svaka čast još jednom Mati Škugoru i ekipi što nam uspiju priuštiti ovako nešto u ovakvoj zemlji i ovakvom vremenu. “All Power to the People“ – kako piše na zastavi Algiersa!
Foto: Perica Šimundić (privatni album)
