Iako smo njegov izlazak očekivali sukladno najavama do kraja prošle godine, čekanje na novi uradak Jonathana oduljulo se do prije par dana kada su nas obradovali svojim novim albumom, odnosno EP-jem s osam novih pjesama koji je svojevrsni nastavak prošlogodišnjeg albuma “To Love“ na kojeg se naslanja i glazbeno i tematski i s kojim čini svojevrsnu cjelinu.
Kao što je izvrsni “To Love“ ušao u sve najuže izbore za najbolji album protekle godine tako ni ne sumnjamo da će njegov nastavak “To Hold“ nastaviti trend jer Jonathan je i ovoga puta pogodio. “Something To Cry About” i “I Never Meant To Be There” dva su singla koji su najavili album i koji su nam dali do znanja da Jonathan neće otići daleko od onoga gdje su bili na prethodnom uratku, ali to nismo niti očekivali.
Prvi singl nam donosi jedan energični i žestoki post punk koji je bio nešto svojstveniji njihovim najranijim radovima iz vremena “Maggie“ i albuma “Bliss“, dok je drugi singl nešto posve drugačije, laganija stvar s Roxyevskim ugođajem.
Već uvodna stvar na albumu “Way To Go” odaje klasični potpis Jonathana, lagani uvod, a nakon toga pjesma kulminira prema kraju u kojemu se bendu pridružuje i dječji trio Roberta Rezg Brown, Leda Turato i Fran Barjaktarić kojima je dirigirala Ana Jakšić. Zanimljiva suradnja, a to je tek jedna od nekoliko na albumu pri čemu moramo spomenuti Hrvoja Šćulaca koji svira klavijature na svim pjesmama i harmoniku u “Monkeys”, a i već neko vrijeme nastupa s bendom.
“Seasons” sa svojim ritmom i zaraznom melodijom osvaja na prvu i diže tenzije od samoga početka.
Možda i najzanimljivija suradnja na albumu je svakako ona s Lovely Quinces, iliti Dunjom Ercegović, našom izvrsnom kantautoricom u fantastičnoj dream popističnoj “I Don’t Mind”. Pjesma je svakako jedan od vrhunaca albuma, a nakon nje slijedi još jedan biser, već spomenuti “Monkeys”. Klasični Jonathan i pjesma koja raste svakom svojom sljedećom sekundom.
Žestoki “Wake Up Call” već vidimo kao jedan od koncertnih glavnih zgoditaka, ali bez problema će svaka stvar s ovoga albuma naći svoje mjesto na koncertnom predstavljanju i svaka za sebe će vjerujemo dobiti svoje veliko zasluženo priznanje od publike.
Album na najbolji mogući način zatvara laganija i hermetičnija “Gone“ i ostavlja nas u nadi da ćemo u skorije vrijeme imati prilike da i uživo svjedočimo veličini ovih pjesama.
Album je sniman u studiju Marka Mrakovčića te u riječkom G.I.S.-u, a kompletnu produkciju, miks i mastering potpisuje stari drug Matej Zec koji je dosad radio na svim izdanjima benda. Zanimljiv omot albuma na kojem se vidi i slika prethodnika naslikao je Mislav Lešić Džedaj, a autor fotografija je Filip Gržinčić.
Kao što je to učinio i prošle godine Jonathan je još jednom dokazao da je veliki bend i opet je visoko podigao ljestvicu u izboru za album godine, i svi ostali će se ponovno morati uveliko potruditi ako žele biti u njihovom društvu, a biti u njihovom društvu znači biti u elitnom društvu.
Foto: Filip Gržinčić