Punčke, jedan od najdražih domaćih bendova naše redakcije (op. a. nisam cijelu redakciju pitao za mišljenje), Punčke, 2018. godinu su započeli s dosta ambicija.
Objavili su EP “Valovi” i kreću na zanimljivu europsku turneju. Prije nego što nastupe u nekoliko gradova Europe, ali i u Hrvatskoj, razgovarali smo s ovim popularnim trojcem koji je doživio i malu promjenu u bendu. Teme su različite, a od glazbe smo uspjeli doći do jeftinih Kinder čokolada i junk fooda.
Punčke više nisu all girl bend, od sada imate jednog muškog člana, a to je bubnjar Goran Nježić. Kako se to dogodilo i je li mala promjena sastava utjecala i na vaš zvuk?
Anja Tkalec: Samo nas je troje i naravno da se s promjenom 1/3 sastava dogodi i promjena u samom zvuku i stilu. Par puta sam znala svirati s ### (gdje je Goran bubnjar) pa smo se nekako našli na istoj valnoj. Osim toga, bio nam je gost na drugom albumu i za mene je zapravo on bio jedini izbor nakon što je Ruby otišla u San Francisco. Mislim da smo jednostavno kliknuli i bilo je nekako prirodno pozvati ga u bend. Mislim da sad zvučimo malo čvršće i puno prljavije.
Sada ste kao Repetitor po sastavu članova :) Ali ne spominjem Repetitor uzalud, imate sličnu energiju, pogotovo s ovim EP-om. Kako ste zadovljni s finalnim proizvodom od četiri pjesme?
Goran Nježić: Sretan sam jer je bilo sve jako spontano, trenutno i neopterećeno. Svirali smo i prije već zajedno i gostovali si međusobno u bendovima i na izdanjima tako da mi je ovo sve došlo jako prirodno i rezultat mi je super jer upravo odiše svime time.
Lucija Ivšić: Ovo mi je baš trebalo, napokon sam izbacila iz sebe hrpu sranja koja se nakupila (jako mi je žao zbog ove riječi ali bolje nema) u proteklih godinu dana. Nikad nisam zadovoljna s onim što napravim i uvijek mislim da možemo bolje ali valjda je to normalno. Stojim iza svega što smo izbacili, zaista je čisto, spontano i baš onako kako treba biti. Sve pjesme s EP-a su live snimke i moj vokal je info vokal s prvog tejka.
EP je na neki način podijeljen na dva dijela, onaj žestoki ili noisy i onaj manje žestoki. Zaplesali ste i zajahali valove, a onda otišli u svijet sjena, roze i plave boje. Je li bilo još pjesama u užem izboru za EP?
Goran Nježić: Ne, čak ih je dan prije snimanja bilo samo tri :D Onda smo u jednom jako spontanom naletu napravili još jednu i snimali je odmah i to mi je bilo fenomenalno :)
Lucija Ivšić: Pa svi imamo svoju svjetlu i mračnu stranu zar ne? Ne želim izbacivati van ono što mislim da će dobro proći, želim izbaciti van sve. Tako da nije bilo nikakvog probiranja, ove četiri pjesme obilježavaju jedan period i svaka je jednako vrijedna. Zasad su “Valovi” vjerojatno najdirektniji i najiskreniji materijal koji sam napisala dosad.
Možemo li očekivati svojevrsni nastavak, odnosno hoćete li slijediti primjer Jonathana pa u jednoj godini objaviti dva albuma ili mini albuma, kako god?
Goran Nježić: Koliko je ovo snimanje “Valova” bilo bezbolno i spontano sve je moguće.
Anja Tkalec: Nismo još raspravljali o tome, ali baš kao što Goran kaže – sve je moguće. Ako napravimo nešto što nam se sviđa i snimimo…zašto ne. Nemamo neka ograničenja.
Lucija Ivšić: Već kuhamo nešto novo, a sad hoće li to biti nastavak na “Valove” ili neka nova faza, album sam za sebe – o tom potom. Kako je spontano i plodonosno krenulo, ne bi me čudilo da napravimo i novih 10 pjesama do kraja godine.
Krenuli ste na turneju koja će obuhvatiti dosta gradova, ne samo hrvatskih, nego i inozemnih. Gdje sve idete i kojem se nastupu najviše radujete?
Goran Nježić: Švicarska – jer će mi mama i sestra doći na koncert, mislim da su me zadnji puta vidjele sa 17 godina kako nastupam sa svojim prvim bendom :D
Anja Tkalec: Češka, Švicarska, Slovenija, Austrija, Italija… Mene zapravo jako veseli putovanje iz grada u grad i druženje s dragim ljudima u kombiju sve dok netko nekoga ne ubije. Nešto kao Big Brother.
Lucija Ivšić: Junk food, jeftine Kinder čokoladice, veliki izbor čipseva u velikim Njemačkim supermarketima, koncertu u Brnu, Leipzigu i Švicarskoj. I putovanju u kombiju. Ali se i dosta brinem sada i teško spavam :) Želim samo da svi budemo super, da svaki koncert odradimo super, da dođu ljudi i da budemo zdravi.
Vraćate se nakon jednog izvjesnog vremena i u Zagreb gdje ćete nastupiti ovog petka u Močvari. Hoće li taj nastup biti nešto drugačiji od ostalih koje planirate izvan Hrvatske?
Lucija Ivšić: Možda će samo biti duži, ali u principu je to ta ista nova setlista s kojom sad krećemo u osvajanje svijeta (zasad samo Europe,…). :)
Prošli ste svih godina postojanja kroz neke od najvećih europskih festivalskih pozornica, barem u ovoj dijelu Europte, tu su nastupi na Exitu, Szigetu i drugim mjestima. Imate li nekakav san kojeg želite ispuniti po pitanju nastupa?
Anja Tkalec: Ja bih se rado našla na istom stejdžu s Maynardom ili Harryem ofc. Na bilo kojem festivalu ♥
Lucija Ivšić: Ja bih na tour s nightlinerom i da me u svakom gradu čeka neka fina lokalna hrana, da nas svi vole i da punimo sve klubove.
Hvala Punčkama na ugodnom razgovoru i gledamo se i slušamo u petak, 16. ožujka u Močvari.
Foto: Dunja Ercegović