Dream pop glazba u Hrvatskoj u zadnje vrijeme ima ozbiljne predstavnike, ali jedno ime se najviše ističe – Headoneast.
Dvočlani je to bend sastavljen od supružnika Ljiljak, autora svih pjesama i lead vokala Aleksandra te drugog vokala Rebeke. Iako su uvijek bili posebni pa čak i sa zadnjim studijskim albumom koji je definitivno jedno od najboljih pop izdanja 2017. godine (album “Tu”), razdoblje koje slijedi, odnosno koje je već počelo Headoneast svrstava u sam vrh modernog zvuka u Hrvatskoj. To priznanje su trebali već ranije dobiti jer ga zaista zaslužuju, ali možda ćemo i to dočekati.
Nakon što je pjesma “Svijetlimo” osvojila hrvatske radijske postaje i top liste, vrijeme je da razgovaramo s Aleksandrom Ljiljkom.
Počelo je jedno novo razdoblje grupe Headoneast, prije svega zbog rada na novom studijskom albumu, ali i zbog zvuka. Aktualni singl “Svijetlimo” osim onog tradicionalnog dream pop zvuka Headoneasta ima i neke nove momente. Kako je nastala ova pjesma i koju si poruku htio njom odaslati?
Čini mi se da je ova nova etapa našeg putovanja samo logičan nastavak ustrajne potrage za što kvalitetnijom i odgovarajućom audio/vizualnom slikom, kao svojevrsnim odijelom u koje oblačim svoje melodije, harmonije i tekstove. Također mi se čini da unazad par godina pišem brže i lakše, pa ostaje više vremena za ispitivanje formi i mogućnosti, kao i ljudi koji su uključeni u pojedine faze procesa. Dosad sam uglavnom bio one man band, dok se ubuduće vidim više kao selektor vrhunskog i pomno odabranog tima. Tu ne mislim samo i isključivo na glazbu, nego jedan širi društveni angažman, koji se čini nužan ako mislimo graditi zajednicu na zdravim temeljima i elementarnoj logici. “Svijetlimo” u sebi nosi poruku zajedništva, kojem je uloga izbaviti nas iz ovog polumraka u koji smo, kao kolektiv, upali.
Jesi li sklon eksperimentiranju zvukova i melodija? Voliš li istraživati neke nove stvari i testirati svoje mogućnosti?
To eksperimentiranje zvukom, stilovima, načinima prisutno je oduvijek kod mene. Naći ćeš već u Yammatovoj “Putujem” etno motive u gitarskom solu npr.. Stvar je u tome da ti motivi koje provlačim u pjesmama nemaju svoj lokalitet i jasno određenje, nego su više jedan moj zamišljeni konglomerat sastavljen od svega upijenog do sada i onog što donosimo rođenjem. Kad tome pridodaš ambijentalnost kojom opisuju glazbu koju isporučujemo, jak elektronički moment, gotovo rockerski gard uz buntovništvo odgurnutih na marginu, dobiješ jedan uzbudljiv spoj kakav je danas Headoneast.
Vjerujem da si iznimno zadovoljan prijemom singla, vrti se i danas na radijskim postajama, čak je osvojio i neke top liste te završio na samom vrhu. Kad pogledamo na činjenicu da je riječ o urbanoj glazbi onda je uspjeh još veći, zar ne?
Sudeći po airplayu, ali i nepodijeljenim reakcijama publike “Svijetlimo” je iznimno dobro prihvaćena pjesma i mislim da od “Muzike” s prvog albuma, nismo imali ovako jak singl. Daleko od toga da sam nezadovoljan kvalitetom i prijemom pjesama objavljenih unazad 5 godina, ali naprosto postoje pjesme koje po svom značaju pripadaju u posebnu kategoriju.
Već je prošlo nekoliko mjeseci od pjesme “Svijetlimo”, radi li se već na novim stvarima?
Radimo punom parom na par kolosjeka. Dobar dio pjesama je gotov, neke dovršavam i još biram i skupljam ostatak materijala u svojim bilješkama. Band usput prosvirava i stare pjesme, čiji broj je sad već zavidan i mislim da kvalitetno gradimo i buduću live priču. Ne znam jesam li ikad bio zadovoljniji, jer čini se kako je sve napokon sjelo na svoje mjesto.
Znamo da ti za Headoneast radiš tekstove, glazbu i aranžmane, a hoće li se nastaviti suradnja i dalje s dvojcem Jura Ferina i Pavle Miholjević, odnosno prije svega tu mislim na cijeli album?
Lako je moguće da s Jurom i Pavlom kao glazbenicima i producentima radim još koju pjesmu za novi album. Oni će svakako biti adresa gdje ću se obratiti ako išta zaškripi, no uz njihove već preuzete obaveze, bit će nemoguće da budu u dovoljnoj mjeri prisutni i posvećeni studijskom nastajanju našeg novog materijala. Mjesta za paniku nema. Dok dođemo do finalizacije novih pjesama, čeka nas puno posla, a dosta sam siguran da su glazbenici s kojima upravo pretačem idejno u praktično, inteligentni i sjajni ljudi i da smo kadri skupa stvoriti novi album.
Kako ti gledaš na sve manju popularnost albuma u Hrvatskoj, te koncepciju objavljivanja glazbe “singl po singl”?
Nisam siguran je li ta koncepcija povezana s koncentracijom publike ili je obrnuto. Možda industrija diktira ritam pa se svi tome prilagođavaju. Podjednako volim singlove i albume, ukoliko oni donose dobru glazbu, jednako tako volim i filmsku glazbu i promatram cijelu stvar iz perspektive čovjeka istinski zaljubljenog u tu ljudsku djelatnost, često svjesno zanemarujući forme i trendove u kojima se glazba pojavljuje.
“Pokreni se, vrijeme je, mijenjaj sad i mijenjaj sve”, kaže pjesma “Svijetlimo”. Za kraj razgovora pitanje – trebamo li cijeli današnji svijet promijeniti i imamo li dovoljno vremena za to, odnosno jesmo li previše tromi za takvo što?
Sustav je trom, ljudi nisu. Oni su u strahu i nekoj vrsti paralize. Treba ih motivirati da ulažu u edukaciju svoje djece, da sami probaju razbiti okove navika koje ih čine bespomoćnima i tako već danas utječu na budućnost.