Boris Štok, od Quasarra preko Manofona do solo karijere, uvijek je bio poseban i zanimljiv, ali i nepravedno zapostavljen u hrvatskoj glazbenoj javnosti.
Nastupao je od onih najmanjih do najvećih pozornica u regiji, a na jednoj od najvećih je bio krajem prošlog tjedna na Sea Star festivalu u Umagu. Nakon nastupa sjeli smo zajedno i popričali o solo karijeru, konfortu kojeg sada ima, PR-u, ali i modnom angažmanu uz kojega se povezuje zadnjih tjedana.
Praktički si otvorio drugu večer festivala na Main stageu, kako je bilo svirati, iako si već bio na ovako velikim pozornicama?
“Jesam, bio sam na ovakvim, čak i na većim, ali vrlo je lijepo, taman počinje ljeto, kraj radnog tjedna, puno mladih i lijepih ljudi.”
Kad pišeš pjesmu, imaš nekakav svoj ritual ili je to više impulzivna radnja?
“Imam neku ideju kamo bih htio da krene. Prije svega tu mislim na nekakav groove ili energiju. Onda to krene nekim svojim tijekom, ponekad završi tamo gdje želim, ponekad negdje drugdje, ali me veseli cijeli proces. Nema pravila, nekada nabacam akorde i melodiju uz gitaru, nekada uz beat na računalu. Bitno je samo da na kraju to bude u lijepom aranžmanu i da se ugodno osjećam u pjesmi.”
Vidim da voliš i surađivati s drugim glazbenicima i da uživaš u tome.
“Nema baš puno suradnji, izbacio sam dva singla, jedan je s Josipom Lisac, drugi je s Yayom iz Jinxa, a sada je izašla nova suradnja s grupom Chui. Onda ispada da je možda puno suradnji, ali većinu autorskog materijala sam radio sâm, s Quasarrom par albuma, s Manofonom, sada i solo. Ali zašto ne, od kada sam krenuo solo želim raditi što raznovrsnije, da se ne ponavljam i da izlazim iz nekih comfort zona. Ima puno muzikalnih ljudi, a tako kažem i za sebe, pa mogu funkcionirati u svakim aranžmanima. Zašto se ograničavati?!”
Je li ti lakše sada kad si solo?
“To me puno pitaju. Meni je uvijek bilo lijepo i koliko sam god s dečkima iz Quasarra bio, jer me taj bend obilježio i brendirao kod publike, s vremenom nestane energije, a prilično sam energičan i volim puno raditi. Sad me veseli mogućnost što ne moram nikoga pitati za mišljenje, radim što i koliko hoću. U jednu ruku je puno slobodnije i vjerujem puno lakše u tom smislu. S druge strane moraš sve hendlat pa imaš puno više posla, pogotovo u početku dok se ne digne na nivo koji će sâm sebe održavati lakše. Puno više radim PR-a, što je valjda dobro, novine su se zakačile sada kada ima jedna osoba koja brine o tome, pa im je to valjda lakše. Potpuno neka nova situacija, ali veseli me. Sad pričam s tobom, lijepom i pametnom curom, sviramo na Sea Staru, sve je lijepo i nema uopće razloga tražiti dlaku u jajetu.”
Spomenuo si PR. Je li ova modna avantura za koju sam čula dio tog PR-a?
“Nisam ništa planirao i nikada mi se tako stvari ne događaju, ne forsiram i pokušavam diskretno raditi sve. Samo žneka izlazi muzika van, odnosno ne želim da se izlazi s nekom pričom i osobnim teatrom. Zvali ssu me da budem jedno od lica muškog parfema za Hrvatsku, to me jako razveselilo, riječ je o jednoj jako lijepoj marki, a i tebi se sviđa. Prirodno se zalijepilo za neku estetiku koju inače isfuravam. Vidiš me… (smijeh)”
…krasna košulja, vidim da si se presvukao da dođeš na intervju čist… (smijeh)
“Lijepo mi se posložilo, a sve se inače dogodi s nekim razlogom. Valjda sam nekom svojom estetikom, senzibilitetom i stilom nekoga tamo potaknuo pa mi to daje jednu lijepu priču. Ne znam hoće li ljudi zbog toga kupiti karte. Parfem je ok, dobar je (smijeh).”
Hvala ti.
“Hvala tebi.”
Foto: Nikola Knežević