Prilagodite postavke pristanka

Koristimo kolačiće kako bismo vam pomogli da se učinkovito krećete i izvodite određene funkcije. U nastavku ćete pronaći detaljne informacije o svim kolačićima u svakoj kategoriji pristanka.

Kolačići koji su kategorizirani kao "Neophodni" pohranjuju se u vašem pregledniku jer su neophodni za omogućavanje osnovnih funkcionalnosti stranice.... 

Uvijek aktivan

Necessary cookies are required to enable the basic features of this site, such as providing secure log-in or adjusting your consent preferences. These cookies do not store any personally identifiable data.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Functional cookies help perform certain functionalities like sharing the content of the website on social media platforms, collecting feedback, and other third-party features.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Analytical cookies are used to understand how visitors interact with the website. These cookies help provide information on metrics such as the number of visitors, bounce rate, traffic source, etc.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Performance cookies are used to understand and analyse the key performance indexes of the website which helps in delivering a better user experience for the visitors.

Nema kolačića za prikaz.

Uvijek aktivan

Advertisement cookies are used to provide visitors with customised advertisements based on the pages you visited previously and to analyse the effectiveness of the ad campaigns.

Nema kolačića za prikaz.

Skip to content Skip to footer

RECENZIJA: Fernando León de Aranoa: “Loving Pablo” – dvije briljantne, oscarovske uloge!

Biografske filmove ipak gledamo drugačijim očima, bliži su publici, pogotovo ako su u pitanju osobe koje su poznate u javnosti, odnosno koje su na dobar ili loš način obilježile našu ili tuđu, bližu ili daljnju povijest.

Iako često znamo reći da je biografske uloge lako približiti gledatelju jer su u pitanju protanogisti čije su gestikulacije, ponašanje, djela i nedjela poznati sveopćoj javnosti, pa mnogi donekle znaju što očekivati, ipak kada takve uloge tumače neka od najvećih imena Hollywooda, poput Garyja Oldmana u prošlogodišnjem filmu “Darkest Hour” ili Meryl Streep u sjajnom “The Iron Lady” iz 2011. godine, a koje su nagrađene Oscarom, onda je cijela priča podignuta na višu razinu, dok svaka emocija, svaka isplakana suza, svaka gestikulacija, daju jednu puno veću težinu koja će još više približiti lik i djelo onoga o kome se u filmu priča. Takva je situacija i u filmu “Loving Pablo” ili “Voleći Pabla” koji je upravo stigao u Cinestar kina i koji govori o narko-kralju Pablu Escobaru kojeg glumi jedan od meni najdražih glumaca današnjice Javier Bardem. Ovo nije samo priča o Escobaru, ovo je specifična priča o životu u Kolumbiji, krijumčarenju droge, odnosu između Južne i Sjeverne Amerike, odnosu između čovjeka i (ne)čovjeka, politici, korupciji, mafijaškim ubojstvima, svemu onome zbog čega ovaj svijet i nije toliko bajan kako neki misle da jest.

Film nas vraća u razdoblje od početka osamdesetih do same smrti (1993. godina) vođe Medellinskog kartela, Pabla Escobara. No, Pablo nije samo bio mafijaš, nego i kolumbijski junak zbog čega je ova priča delikatna. Bio je Robin Hood svojeg doba, samo na jedan puno prljaviji način. Novcem kojeg je zarađivao od krijumčarenja droge, prvenstveno u Sjedinjene Američke Države, gradio je kuće za mnoge siromašne ljude, izgradio je oko 70 nogometnih terena, nebodere i zoološke vrtove, bio je veliki humanitarac, ali kada dobra djela radiš s prljavim novcem, onda dobra djela i nisu baš dobra. Poznate su činjenice da je zarada od droge na godišnjoj razini bila oko 22 milijarde dolara, odnosno 420 milijuna tjedno zbog čega je bio sedam godina zaredom na sedmom mjestu Forbesove liste najbogatijih ljudi na svijetu, a do kraja 80-ih godina opskrbljivao je 80% svjetskog tržišta kokaina, dok je samo u SAD svaki dan krijumčario oko 15 tona droge. Statistički gledano, četiri od pet američkih ovisnika je šmrkalo Escobarov kokain. Mjesečno je trošio oko 2 tisuće i 500 dolara samo za gumice kojima je vezao novac. Puno je činjenica o njemu, kao i ona da je ljubovao sa zgodnom i utjecajnom novinarkom Virginijom Vallejo koju u filmu glumi Penélope Cruz, inače Bardemova supruga u stvarnom životu. Kasnije će se ispostaviti da će Virginija, zbog konstantnih prijetnji smrću i strahovanja za svoj život biti ključni svjedok za pad Pabla Escobara.

Njegova su ubojstva bila nešto najstrašnije što su kolumbijski narod i cijeli svijet mogli vidjeti. Ubijao je sve redom, nije birao, policajce, suce, političare, čak i kandidata za predsjednika Kolumbije, sve kako bi njegov položaj bio što bolji i kako bi nesmetano mogao krijumčariti kokain u Ameriku. Naravno, Amerika kao Amerika, nije mogla samo gledati kako netko uvozi kokain u njihovu zemlju i što je najgore izvozi iz te iste zemlje hrpu prljavog novca. Čak se u jednom dijelu filma spominje kako je upravo to što se novac nije zadržavao u Americi bio najveći problem Amerikanaca, jer nitko primjerice ne dira talijansku mafiju amo zato što i droga i novac ostaju na istom mjestu, odnosno cirkuliraju, ali ne izlaze izvan granica. Pablo Escobar je od tog novca radio čuda, čak je predložio i da otplati cijeli vanjski dug Kolumbije, ali uz jedan važan uvjet – da se promijeni Zakon o isporučivanju Kolumbijaca u druge države, kako bi se izvukao iz konstantnog problema s Amerikom koja mu je smrdila ispod nosa na svakom koraku.

Da ne pričam dalje o njegovom životu jer su mnogi o tome već čitali i gledali, nego ću se posvetiti fantastičnoj glumi koju su pružili spomenuti glumci u ovom filmu. Javier je već prije glumio, nazvat ću ih tako, luđake, od “Perdite Durango”, preko “No Coutnry for Old Men” do “Skyfalla” i “Pirates of the Caribbean 5”. Sve su bile značajne i jednako lude, ali imao je on i drugih genijalnih uloga u nešto “mirnijem” izdanju, poput “Biutiful”, “Before Nights Falls” ili “The Sea Inside”. Tu se izdvaja i “Vicky Cristina Barcelona” gdje glumi zajedno s Penélope.

Sve te filmove nešto povezuje, njegova briljantna interpretacija kakva se ne viđa često na filmskom platu. Jedan je od najzgodnijih glumaca, ali i jedan od onih na čiji izraz lica se možete uplašiti i blago rečeno – usrati u gaće. Ovisi, naravno, o kakvoj je ulozi riječ. Glumeći Pabla Escobara nabacio je koji kilogram viška, izbacio trbuh, te savršeno odglumio ljigavca kakav je Escobar i bio. Obiteljski čovjek koji je spreman sve učiniti za svoju obitelj, a s druge strane, ako je to potrebno, uništiti druge obitelji i ljudski život kao iz šale. Da je tu u pitanju samo ubijanje, nego i mrcvarenje i ostale strahote. Biti Kolumbijac osamdesetih godina nije bilo lako, a biti Pablo Escobar još teže. A najteže kad ti leđa okrenu tvoji ljudi. Ali sve je to zbog vlastitih zasluga.

Uz njega, Penélope Cruz je imala dosta težak zadatak, vjerno prikazati sve ono kroz što je prolazila novinarka Virginia kao ljubavnica Escobara i jedna od također najtraženijih osoba u Kolumbiji, ali i Americi. Znala je za svaki korak svojeg ljubavnika i kako najbolje i najbrže doći do njega. A to nije znala čak ni njegova supruga. Ali strah koji je imala, upravo zbog te “povlaštenosti”, je nešto neopisivo, nešto gore od najgore bolesti. Onaj osjećaj kad znaš da svakog trenutka možeš biti mrtav, silovan, izmrcvaren, da ne kažem što još, samo zato što si dio Escobarovog života. On joj je sve mogao priuštiti, ako treba, kao u filmu “Bruce Almighty”, približiti i Mjesec. Sve joj je dao, ali sve ima svoj kraj. Pogotovo ako je vođeno prljavim novcem.

Od nekoliko scena u filmu sam se doslovno smrznuo, poput situacije u restoranu gdje Pablo hladno govori Virginiji što je očekuje ako ju pronađu njegovi protivnici ili trenutak kad se prvi i jedini put naljuti na nju te joj se približi i pogleda tim luđačkim očima. Penélope je sve te scene odglumila zaista maestralno, na tragu najboljih hollywoodskih glumica, dosta emotivno i realno. Nije lako biti ljubavnica narko dilera, pogotovo nakon toga uzdignutom glavom prolaziti kolumbijskim ulicama. Ove uloge su bile vrlo zahtjevne, ali kad ih tumače ovakve veličine, nisam ništa lošije od ovog očekivao. Za Oscara, kako bi se reklo. Oduševili su me!

Kokain, mafija i ubijanje nisu bili dio Kolumbije osamdesetih godina, oni su bili način života mnogih Kolumbijaca, pogotovo onih koji su bili pod utjecajem Pabla Escobara. Nije bilo lako biti tamo gdje zakon i nije zakon, gdje život nije život, gdje dostojanstvo nije dostojanstvo, gdje su ljudska prava velika nepoznanica. Danas je tamo ipak drugačije iako, upravo zahvaljujući Escobaru, uz državu Kolumbiju prvo vežemo riječ – droga.

Što se tiče španjolskog redatelja Fernanda Leóna de Aranoe, dosta je vjerno prikazao katastrofalno stanje u Kolumbiji za vrijeme vladavine Escobara, odnosno put od slave do pada ovog narko šefa koji je svoj život okončao na najgori mogući način. Film nije dobio pretjerano dobre ocjene kritike, pogotovo ne onih ljubitelja serije “Narcos”, ako sam dobro primijetio, ali se po meni najviše ističe ulogama ovog bračnog para Bardem/Cruz koje će vas nasmijati, ali i šokirati. Odlično su prikazani krvavi obračuni Escobarovog i drugih kartela, tako da će zadovoljiti i one ljubitelje trilera i akcije, ali i dramskih i biografskih filmova. Postoje određeni trashy trenuci koji se nekima možda neće svidjeti, ali se lako mogu zaboraviti nakon dvosatnog gledanja filma i priče koja i danas do kraja nikad nije ispričana.