Paul The Walrus uoči Ferragosta: “Ne znam koja je točno geografska lokacija Main stagea, ali mi smo tamo”
22. srpnja 2018.
Nikola Knežević (2123 Članci)
Podijeli

Paul The Walrus uoči Ferragosta: “Ne znam koja je točno geografska lokacija Main stagea, ali mi smo tamo”

Jedno od imena koje polako zapinje za oko i uho slušatelja, koncertne publike i kritičara je Paul The Walrus. 

Iza naziva stoji Borna Mijolović koji snima, piše, producira i izvodi glazbu, dok mu se na pozornici priključuje dodatna ekipa glazbenika. Borna je sjeo u virtualnu fotelju i dopisivao se sa mnom putem maila, te smo saznali malo više informacija o ovom zanimljivom glazbenom projektu.

Krenuo si početkom ove godine ne baš slatko, ali lijepo i eto te već sad na Ferragostu. Pitao bi Vojko V, kako to, kako to?
Neznam Vojko, i mene je iznenadilo. Volim vjerovati da je muzika dobra i da se trud isplatio, ali opet veliki sam skeptik haha.

Ono što je zanimljivo, projekt je to jedne osobe, ali kad su u pitanju live nastupi, onda je u pitanju kolektiv. Pa nam to sve lijepo pojasni 🙂
Krenuo sam svirati bubanj i gitaru s 13 godina, pa sam malo pomalo počeo snimati doma i to ni više ni manje nego preko dva kazetofona. Snimio bi jednu gitaru na jedan kazetofon, onda bi to što sam snimio pustio preko zvučnika i usnimavao na drugi dok pjevam i tako bi u krug mogao jedno 4, 5 puta. Dosta old school za jednu 2005. hahah U međuvremenu sam dobio najgori kompjuter na svijetu koji je imao spektakularnih 20 GB memorije pa je to kao poboljšalo situaciju za snimanje. Na kraju sam se odselio u Zagreb da bi se bavio muzikom što više i u međuvremenu sam s frendovima napravio bend.

Odmah nakon ne baš slatkog početka objavljen je i EP s četiri pjesme i ako mogu primijetiti podijeljen je na dva dijela. Jedan je s brzim i veselim ritmom, a drugi s cool i veselim ritmom. Što nam možeš reći o EP-u, kako je nastajao?
Neke pjesme na EP-u su nastajale godinama i demo verzije postoje na već spomenutim kazetama. Tri pjesme s EP-a su snimljene u studiju dok sam “Not So Sweet” snimio i mixao doma sâm, izuzev bubnja koji sam snimio u Dora Marr studiju.

Je li teško biti single? 🙂
U većini slučajeva nije, zato što volim svirati i raditi pjesme. Onaj dio koji zna biti iscrpljujući je činjenica da muzičar ne može više biti samo muzičar nego mora biti i vlastiti PR, booking, menadžer, itd.. Puno vremena odlazi na planiranje i snimanje spotova, osmišljavanja mercha, slanje muzike na recenziranje i radio postaje, održavanje svih
pageova itd..

Zašto si se uopće odlučio na ovakav specifičan projekt, što te ponukalo?
Plan nikada nije bio da radim pjesme ili da pjevam u bendu, jednostavno sam puno bio doma jer sam volio snimati i tako je sljedeći smisleni korak bio da se odlučim na sigurnu i logičnu profesiju muzičara i da napravim bend.

Drago mi je što pjevaš na engleskom jeziku jer mislim da tako tvoja glazba i najbolje zvuči, baš onako coolerski. O čemu govore tvoje pjesme?
Hvala ti 😀 Nemaju neku specifičnu zajedničku temu nego što god da vidim i čujem, a da mi je zanimljivo, prolazi. Tipa, jedna pjesma je o skupom sladolednom kupu iz slastičarne u New Yorku.

I eto te po prvi put na Ferragosto Jamu, kakvo je tvoje mišljenje o ovom festivalu i gdje ćeš točno tamo nastupati, koji dio Orahovačkog jezera je namijenjen tebi?
Ferragosto cijenim zato što se trude razvijati i podržavati domaću glazbenu scenu u smislu da daju priliku glazbenicima i bendovima koji su u samom početku, što im daje golemi vjetar u leđa. Ne znam koja je točno geografska lokacija Main stagea, ali mi smo tamo.