Tradicija tolminskih festivalskih događanja i ove nas je godine odvela na još jedan u nizu MetalDays festivala koji koji je još jednom okupio ljubitelje žestokog zvuka iz svih krajeva svijeta.
Tako je malo mjesto Tolmin u dolini rijeke Soče postalo centar okupljanja metalaca koji mu se iz više razloga godinama vraćaju, a ako ćemo suditi prema organizacijskim aspektima te dodatnim sadržajima koje MetalDays nudi svojim posjetiteljima nema razloga da se ista priča ne nastavi i u godinama koje su ispred nas. I ove su godine glavna festivalska događanja bila organizirana na tri pozornice, New Forces Stage, kako i samo ime govori, namijenjana je mladim, neafirmiranim bendovima, dok su ipak Boško Bursač i Ian Fraser Lemmy Kilmister pozornica zaokupirale pozornost posjetitelja zaista zvučnim i kvalitetnim metal sastavima različitih podžanrova, tako da se je zaista svatko mogao pronaći nešto za sebe ili otkrivati neke nove bandove koji tek napadaju nikada zasićenu metal glazbenu scenu.
New Forces Stage je i ove godine ponudio priliku neafirmiranim bendovima da se predstave široj publici. No, kako smo zaključili prošle godine isto ostaje i za ovu. Lokacija je pomalo odvojena od druge dvije pozornice i publika još nema naviku dolaziti. Sâm program se odvija u poslijepodnevnim satima, kada se većina skriva od sunca. Kada nije postojala ta treća pozornica novi bendovi su se miješali s onima na drugoj pozornici koja se nalazi u hladu i na ruti do rijeka, što je svakako osiguravalo veći protok publike i veću šansu da se ti bendovi poslušaju. Za one koji traže nešto novo, svakako su mogli naći na New Forces Stageu koji je ove godine imao bolji razglas, a ponudio je neobične bendove poput Supreme Carnage, kojeg čine članovi iz Indonezije, Ekvadora i Njemačke.
Ponedjeljak, 23.7.2018.
Prvi festivalski dan i prvi bend koji je privukao značajniju pozornost publike ispred glavne pozornice je pirate metal sastav Alestorm koji je svojim veselim ritmovima i zanimljivim tekstovima zagrijao publiku za švicarski sastav Eluveitie. Bend kojega smo više puta imali mogućnost gledati u Tolminu, doduše u nešto izmijenjenoj postavi, ni ovoga puta nije razočarao. Zanimljivim spojem različitih tradicionalnih instrumenata s clean i growl vokalima uvijek su dobar magnet za publiku koja preferira folk metal glazbeni izričaj. Tri godine nakon odličnog nastupa u sklopu promocije posljednjeg, “The Satanist” albuma, na mjesto zločina vratio se i poljski black/death metal sastav Behemoth. Ovogodišnji nastup prošao je u sličnom stilu kao i posljednji, budući da u međuvremenu nije bilo novih studijskih izdanja, tako da je publika znala što može očekivati. Nastup teatralnog karaktera s obiljem zvučnih efekata, pirotehnike i ostalih audio vizualnih dodataka s ipak nešto većim naglaskom na sami glazbeni aspekt u odnosu na nastup prije tri godine. No unatoč svemu, Behemoth je ostavio dojam kao da je ima još puno više za reći od prikazanog, s obzirom da je u pitanju ipak bio headlinerski nastup.
Od nastupa na Boško Bursač pozornici svakako je vrijedno za izdvojiti sastave poput Hate, zatim Carpathian Forest te legendarni Diamond Head, bend kojega je tako reći proslavila Metallica te ih uvijek isticala kao jedne od svojih brojnih uzora i idola. Obradili su par pjesama Diamond Heada te ga na taj način vinuli među svjetski poznate sastave, kojega smo evo konačno dočekali i u našem susjedstvu.
Utorak, 24.7.2018.
Nastavak festivalskih događanja uz toplo i sunčano vrijeme i prohladne noći. Ovaj dan je bio poseban zbog nastupa hrvatskog sastava Cold Snap, koji je nastupio u ranim popodnevnim satima po zaista vrućem vremenu što je zasigurno uzrok slabe posjećenosti koncerta. No, bez obzira na manjak publike Cold Snap je održao koncert kao da nastupa pred više desetaka tisuća ljudi. Energija je jednostavno izbijala iz svake note, bend je poprilično aktivan na pozornici, mnogi bi rekli, puna ga je pozornica, prilikom čega se članovi jako dobro križaju na bini, uz više nego dobru komunikaciju s publikom. Jan Kerekeš i ekipa vrlo su vjerojatno trenutno najbolji hrvatski metal sastav, te svojim nastupima po europskim ljetnim festivalima privlače pozornost publike koja za njih nije čula do sada. Kada bi kojim slučajem Cold Snap nastupao u večernjem terminu koji automatski donosi i veći broj publike, uz light show prikladan terminu nastupa, bio bi to vrhunski koncert, ali i na ovaj način ispred sebe imaju sjajnu budućnost i poželimo im sreću na njihovom glazbenom i životnom putu.
U drugi festivalski dan uvode nas nešto manje poznati sastavi, a prvi zvučniji bend koji je nastupio na glavnoj pozornici švicarski je sastav Coroner. Zanimljiv nastup, prije svega atraktivan zbog činjenice da Coroner nemamo baš priliku često vidjeti uživo, namijenjen prije svega starijoj populaciji, pripadnicima i ljubiteljima old school zvuka. Na pozornici su predstavili upravo ono zbog čega i volimo ovaj bend, a to je jednostavnost nastupa, bez posebnih nepotrebnih efekata, bogatstvo old school thrash metal izričaja uz jako dobar prijem kod publike. Moram priznati da je bend dao više od očekivanoga, s obzirom na sve okolnosti, te zasigurno među svoje obožavatelje pridobio i neke nove pobornike, prije svega zbog svoje jednostavnosti i skromnosti uz odlično odrađeni posao. Nakon Coronera, na pozornicu dolazi dobro poznati sastav, česti gost tolminskog festivala, finski bend Ensiferum koji je okupio zavidan broj publike. Atraktivnim nastupom privlačili su pozornost prije svega mlađe publike te naravno ženskog dijela populacije posjetitelja MetalDays festivala, uz korektno odrađen koncert i ništa više od toga.
Jan Kerekeš (Cold Snap)
Kao headliner ovog dana na pozornicu dolaze veterani svjetske heavy metal scene, njemački Accept, koji su prema mišljenju mnogih održali jedan vrhunski koncert na čemu im i duplo mlađe kolege s razlogom mogu zavidjeti. Energično i emotivno, jednostavno i sadržajno, uz zavidan light show potpomognut pirotehnikom, gotovo pa savršenog zvuka, ekipa iz Accepta pokazala je kako treba izgledati jedan pravi heavy metal koncert te su dokazali zbog čega su u posljednjih par godina u samom vrhu izvođača heavy metal žanra.
Večer su na Boško Bursač pozornici zaključili predvodnici novog vala black metala, sastav Watain, koji su publiku oduševili svojim scenskim nastupom, scenografijom tipičnom za žanr kojemu pripadaju te poprilično nekonvencionalnim zaključkom koncerta kada su u publiku bacali svinjsku krv!? Ali toliko o tome, sve je rečeno, tko je bio i vidio zna o čemu se radi, dovoljno je samo reći da su reakcije bile i ostale (moralno) podijeljene i u svakom slučaju raspravi podložne.
Accept
Srijeda, 25.7.2018.
Treći festivalski dan na glavnu pozornicu u popodnevnom terminu dolazi Tremonti, bend koji posljednje vrijeme sve više plijeni pozornost publike, a da su visoko na listi atraktivnih sastava svjedoči i činjenica da su predgrupa Iron Maidenu na aktualnoj “Legacy of the Beast” turneji, što svakako nije za zanemariti, ali dojam je da je Tremonti koncert samo odradio i ništa više od toga. Nakon toga na pozornicu dolazi još jedan veteranski sastav, Rage, te još jednom dokazuje i pokazuje kako se svira heavy metal. Jednostavno, iskreno i sadržajno, nešto slično što smo već viđali i pisali o tome pa da se ne ponavljamo, ali definitivno stoji činjenica da je Rage također jedan od sastava koji je zaslužio nastupiti u nešto kasnijem terminu od ovoga, ali tako je to na festivalskim nastupima.
Legendarni japanski sastav Loudness prošle je godine nastupio na Boško Bursač pozornici, dok je ove godine imao čast nastupa na glavnoj pozornici. Bio je to još jedan dobro odrađen koncert, kvalitetno postavljenog zvuka i kako mnogi kažu, ovo je bend kojemu fali još jedna gitara (samo je jedan gitarist) i dojma smo da je zaista tako jer bi s dvije gitare puno više do izražaja došle melodije kojih u Loudness sastavu zasigurno ne manjka, ali su prigušene i potisnute u drugi plan, upravo iz navedenog razloga.
Sigurnim korakom dolazimo tako i do, u posljednje vrijeme čestog zagrebačkog gosta, sastava Soulfly, čiji je nastup bio energičan ali pomalo predvidljiv i dosadan. Max se zaista trudio animirati publiku, možda čak i previše u ponekim situacijima, što je dovelo do kontra efekta. Kad sam sebi skandiraš i uporno pozivaš publiku da izvikuje ime tvog benda, e onda tu nešto ne štima.
Soulfly
Ali zato su stvari sjele na svoje mjesto s headlinerskim nastupom grupe [envira-gallery id=”29208″]. Ovaj kanadski death metal sastav održao je lekciju iz stare škole death metala, te dao puno posla zaštitarskoj službi s obzirom na stvarno veliki broj crowd surfera. Bend je navodno odbio svu pirotehniku i svjetlosne efekte, baziravši se isključivo i jedino na glazbu. Bilo je tu i romantičnih trenutaka, naime pjevač Maurizio Iacono na pozornicu je doveo svoju suprugu te pred svima objavio da će uskoro ponovno postati roditelji, te naravno zadobio zaslužene ovacije mnogobrojne publike. Death metal fešta odmah je nastavljena dalje, te je Kataklysm u 70 minuta nastupa održao jedan od boljih koncerata ovogodišnjeg festivala.
Boško Bursać pozornica, ili kako ju jednostavno zovemo «mali stage» (zašto lomiti jezik) je donijela nekoliko dragulja. U srijedu je definitivno najčudniji bend bio Dreamspirit koji je došao, vjerovali ili ne, iz Kine. Teško je odrediti što je točno privuklo veliki broj ljudi koji se skupio, sviraju kombinaciju heavy i power metala uz dašak tradicionalnog kineskog zvuka. Što god bio razlog, kapa dolje ovim metalcima što su preletjeli tolike kilometre samo da bi svirali na MetalDaysu. A ako tražite nešto neobično, melodični metal pjevan na kineskom, obavezno proguglajte ovu ekipu.
Kataklysm
Četvrtak, 26.7.2018.
Dan kojega su svi s nestrpljenjem očekivali, dan koji je bio najposjećeniji na ovogodišnjem festivalu, dan kada je MetalDays ugostio jedan od najvećih sastava u povijesti metal glazbe, legendarni Judas Priest!
No, prije njih je bilo tu još bendova na koje je bilo potrebno obratiti pozornost. Prije svega Girlschool, sastav kojega su mnogi došli pogledati prvenstveno zbog povezanosti s Mötorheadom i Lemmyem, te dakako nije izostala posveta ovom legendarnom glazbeniku od kolegica iz Girlschool sastava, koje su pritom naglasile da ih je Lemmy naučio svemu dobrome u životu i ponešto loše, ali da ne žele govoriti o tome jer u publici ima dosta mladih. Što se tiče samog nastupa koncert je korektno odsviran s obzirom na sve, lijepo je bilo vidjeti uživo još jednu grupu iz udžbenika i to je to. Ostat će u sjećanju kao četiri simpatične dame u najboljim godinama koje su svoje najbolje glazbene dane imale prije par desetljeća.
A sada nešto sasvim drugačije, još jedan legendarni glazbeni sastav koji još uvijek prenosi energiju s pozornice na najbolji mogući način. U pitanju je floridski Obituary koji je u 50-minutnom nastupu opravdao status kultnog death metal benda. Upečatljivo, dojmljivo i sadržajno, standarno dobro, bez posebnosti i bez iznenađenja, old school kakav i mora biti. Bez imalo zadrške, Obituary je sastav kojemu će se publika uvijek i redovito vraćati upravo iz razloga sto postotnog davanja sebe na pozornici. Još jedan česti gost tolminskog festivala, grupa Hatebreed, također standarno dobro uigrani bend, energičan, još uvijek privlači zavidan broj publike iako na svojim nastupima ne nudi ništa posebno novo u odnosu na prethodni, ali svakako ih se mora pogledati.
Hatebreed
Sve to nas dovodi do glavnih zvijezda ovogodišnjeg festivala. Tog dana je jednostavno sve bilo podređeno nastupu Judas Priesta. Veliki je broj onih koji su došli na festival samo tada, pogledati ovaj veliki bend, čuti konačno Halforda uživo, te se uvjeriti u njegove vokalne sposobnosti. Zbog svega toga primjetna je bila veća gužva na festivalskom prostoru, veća od one na koju smo navikli proteklih dana pa čak i godina. Što reći o samom koncertu, bilo je možda za nijansu slabije od očekivanoga upravo iz razloga velikih očekivanja. Halfordove vokalne mogućnosti i dalje su vrlo zavidne, ostatak grupe je na jako visokoj glazbenoj razini, pozornica je izgledala scenografski savršeno dobro s velikim video zidom na kojem su su vrtjele sekvence iz povijesti benda. Set lista? Kad gledaš one koji iza sebe imaju 49 godina karijere, kad u svojoj diskografiji imaju “Painkiller” album, jednostavno je nemoguće sastaviti idealnu set listu koju je potrebno ugurati u nastup od 105 minuta. Nezadovoljnika će uvijek biti, čak i među potpisnicima ovih redova, ali važno je ono da je obuhvaćena gotovo pa cijela karijera, ako je to uopće moguće zbog navedenih razloga. Ono što više zabrinjava je činjenica da je svaki glazbenik za sebe vrhunski pojedinac, dok kao skupina još uvijek na izgledaju ujedinjeni, kao da svatko svira za sebe, a ona karika koja ih povezuje je naravno Halford. Da se ne bi pogrešno shvatilo, koncert je bio odličan, a da je mogao biti bolji, jest, možda je i trebao, ali što je tu je, nikada svi sretni i zadovoljni osim činjenicom da je od sada i Rob Halford u džepu. Ovo je naravno jako dobro i za festival sâm po sebi jer ako je suditi po činjenicama, Judas Priest je najveći bend koji je nastupio na Metalcamp/MetalDays festivalu i možemo biti sretni i zahvalni na tome.
Petak, 26.7.2018.
Posljednji festivalski dan i već u zraku lebdi onaj osjećaj sjete, kad u akciju stupa stadij umora i kad se organizam već polako sâm od sebe priprema za postfestivalsku depresiju. Od nastupa izdvajamo neumorni Cannibal Corpse, još jedne američke death metal legende koji svojim nastupom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Stara škola death metala, uz gotovo pa nikakvu, tj. minimalnu komunikaciju s publikom prilikom čega je sve podređeno isključivo nastupu. Koncert bez bilo kakve zamjerke, bez mane, standarno i veselimo se svakom budućem koncertu koncertu jer nikada, pa ni sada, ovaj Cannibal Corpse nije razočarao.
Na red je stigla Epica, sastav koji je imao jako dobar, čak i iznenađujuće dobar koncert uz dozu show programa s pokretnim klavijaturama. Bilo je vidljivo da cijeli bend uživa u svom nastupu i više nego dobrom prijemu kod publike, a vrhunac te uzajamne ljubavi je bilo spuštanje klavijaturiste u publiku i zajednički crowd surfing nakon čega je uslijedila i naravno zajednička fotografija za društvene mreže, koja, pak, do objave ovog izvješća još nije objavljena. No, šalu na stranu, ovaj nizozemski symphonic metal sastav svakako pripada u kategoriju festival friendly bendova, još samo da se pjevačica Simone Simons malo opusti sve bi to skupa bilo još bolje i prikladnije žanru kojega Epica predstavlja.
Epica
Glavnu pozornicu ovogodišnjeg festivala zaključili su finski Children of Bodom, uz sitne probleme koje je pjevač i gitarist imao sa svojim instrumentom. Standardan nastup, bez nekih većih oscilacija i nepotrebne euforije i delirija, reklo bi se – rutinski odrađeno i ništa više od toga. No, s druge strane vrijedi za izdvojiti bend Attic koji je nastupio na Boško Bursač pozornici. Ekipa je to koja štuje dobri stari heavy izričaj baziran na Mercyful Fate/King Daimond utjecaju, gdje pjevač, gle slučaja, fizički podsjeća na legendarnog King Diamonda. Zanimljiva scenografija, mistična tematika, tradicionalni heavy zvuci, privukli su nemali broj posjetitelja na ovaj koncert. Jedina zamjerka je nešto lošiji zvuk, no to ćemo ipak pripisati tehničkim problemima, dok je sama izvedba bila bez prigovora.
Šećer na kraju se dogodio u petak, kad je treću godinu za redom upriličeno vjenčanje na plaži festivalskog prostora. Ove godine su se na ovaj korak odlučila dva para, jedan iz Čilea i jedan iz Bosne i Hercegovine. Bilo je jako lijepo vidjeti da su se na ceremoniji okupili i slučajni prolaznici, a osim neobične dekoracije pozornice, ipak nije izostajalo ni «tradicionalnih» elemenata pa se na kraju na novopečene parove bacala riža. Nama je posebno drago bilo prisustvovati vjenčanju jer je jedan od mladoženja bio gitarist sarajevskog symphonic metal benda The Loudest Silence, dok je titulu kuma preuzeo kolega s Radio Sarajeva. Dragim prijateljima i naš mali kolektiv želi puno sreće na novom putu.
Children Of Bodom
I tako smo došli do kraja još jednog MetalDays festivala, festivala kojega iz godine u godinu redovito posjećujemo, kojemu se redovito vraćamo i nema apsolutno nikakvog razloga da se ova lijepa tradicija ne nastavi i u godinama koje su pred nama. Festival nudi sve ono što se poželjeti može, pripada u kategoriju srednje velikih festivala, ušao je u kategoriju 10 najboljih europskih festivala, nudi dodatne sadržaje, okoliš je zaista predivan i ima sve ono o čemu mnogi drugi europski festivali mogu samo sanjati, a najvažnije od svega MetalDays festival ima vjernu publiku što organizatorski tim cijeni i poštuje te je gotovo u svakom trenutku dostupan za bilo kakvu komunikaciju, prijedloge, sugestije i prigovore od strane posjetitelja. Stoga, svi oni koji nisu bili, MetalDays je pravi izbor i možemo se nadati da će tako biti još godinama.
Iako su prvi komentari na ovogodišnje izdanje festivala bili kao jedan od najpozitivnijih do sada, u razgovoru s brojnim kolegama i izmjeni iskustva ipak moramo povući granicu. Ne sumnjamo da su se posjetitelji odlično zabavili jer organizatori iz godine u godinu organiziraju «meet&greet» s posjetiteljima i trude se slušati i ispuniti njihove želje, što je vidljivo svake godine. No, ove godine su brojni novinari ostali pomalo neugodno iznenađeni novinama. Nova politika oko dogovaranja intervjua, smanjenje press prostora, omogućavanje posjetiteljima s VIP ulaznicama da se kreću istim prostorom kao i novinari (koji sa sobom imaju skupocjenu opremu), smanjenje broja akreditacija uz veći broj pozornica… sve su to tavke koje nam je teško zaobići.
Autori: Helena Ernoić i Ante Turić
Foto: Helena Ernoić
[envira-gallery id=”29208″]
[envira-gallery id=”29085″]