RECENZIJA: Nemoguća misija VI: “Raspad sistema” – u svakom sistemu ima (pozitivnog) ludila!
Šesti nastavak Huntova lova na zločince nije izgubio na zanimljivosti i uzbudljivosti u odnosu na prethodnike. Cinestar publika će uživati.
Prije mnogo, mnogo godina priče o Ethanu Huntu na velikome su se ekranu znale prihvatiti veličine poput Briana De Palme ili Johna Wooa, te oni koji su svoju veličinu mjerili rezultatom na kino-blagajnama (J.J. Abrams). Dakle, bili su tu Tom i Jeffrey, a od „petice“ i Christopher McQuarrie, scenarist filma „Usual Suspects“, ali i „Jacka, ubojice divova“. I u „šestici“ su svi sastojci akcijskoga serijala tu – uzbudljiva priča, zanimljiv(i) lik(ovi), lude strke i utrke, vratolomije i nevjerojatne situacije iz kojih se junak… Ali, da ne spoilam… Od samoga početka svi su na, popularno je reći, rollercoasteru, nema stajanja do kraja stopedesetminutne jurnjave. Doslovno. Dramski momenti (scene kada dolaze do izražaja i glumačke kvalitete zvijezda) su dozirani i vrlo dobri; obratite pažnju na Aleca Baldwina u kratkoj sceni umiranja. Malo mi nedostaje Jeremy Renner, ali producenti za njega nisu našli mjesta. Zato se prostor otvorio za „Supermana“( Henry Cavill), koji u ovom nastavku „prelazi na tamnu stranu“. Solomon Lane, koji je u prethodnom nastavku zadao i te kakve probleme IMF-u, još je opasniji, a Tom Cruise još „mlađi“, samo da mu se u jednoj od sljedećih pustolovina lice ne raspadne (ili nos ne otpadne). Prava nemoguća misija je održavati glavnu zvijezdu ovako svježu i mladu. Svaka čast maksofacijalcima i estetičarima, te šminkerskom timu.
No, šalu na stranu. Tom sve više snima akcijske ludorije, a sjećamo ga se iz nekih odličnih dramskih godina („Magnolia“ ili, pak, beskrajno dobar „Jerry Maguire“). Mladost – ludost. Možda nam se jednom vrati. Npr. kao Ethanov otac (šalim se). S druge strane, vratila se Angella Basset koja je, poput Toma, zadnjih godina snimala visokobudžetne akciće (“Black Panther” ipak je mali kvalitativni pomak), a sjećamo je se iz biografskog filma o Tini Turner za koji je osvojila i nominaciju za Oscara. Rebbeca Ferguson oduševila nas je i u „Florence Foster Jenkins“, a cijenjen je i njen rad na televiziji za koji je višestruko nagrađena. Dobro se snašla i i petom nastavku “Misije”, no ljubav glavnog junaka ipak je Julia (Michelle Monaghan), a ona nam je ostala u pamćenju po TV biseru „True Detective“. Pridodamo li ovome Vinga Rhamesa i Simona Pegga (koji napreduje i u borilačkom i u glumačkom smislu), te Seana Harrisa (zločinac Lane), eto nam više od deset razloga zašto gledati (i) ovakve filmove. I ne samo zato što su ljetna razbibriga i što treba naći vremena za odmor sivih ćelija od filmova koje ionako niti ne možemo vidjeti u redovnoj multiplex distribuciji. Osim na festivalima ili u posebnim programima.
Treba pratiti i kako se filmska tehnologija mijenja i napreduje, a pravi način je praćenje serijala kao što su “Nemoguća misija”, “James Bond” (tko li će nakon Craiga glumiti 007 tek treba vidjeti) ili “Zvjezdane staze” i “Ratovi zvijezda”. Čovjek i gledatelj misli da ga ništa u gadgeterijsko-tehničkom smislu ne može iznenaditi, no, ljuto se vara. Ipak, i dalje vješt scenarist, dobar redatelj i glumci čine temelj na kojemu se gradi uspjeh, blagajnički, ali i umjetnički. Usput budi rečeno, već smo doznali da će se Oscar dodjeljivati i u kategoriji “Najpopularniji film”, tako da i neke naše „glumice“ i „spisateljice“ imaju šanse u godinama koje dolaze. I prolaze. Dakle, gledati i uživati i strepiti. I zbog Svijeta. I zbog Hunta. I, na kraju, zbog Cruisea.
